Okej, same mjere su bile takve da ih je Vlada morala popravljati za desetak dana, ali pozivanje na jedinstvo nosilo se tih kaotičnih pretproljetnih dana, dok su iz Italije stizale slike s mrtvačkim sanducima koje odvozi vojska, čak i na duboko podijeljenoj domaćoj političkoj, k tome i predizbornoj sceni. A onda je Andrej Plenković prevario oporbu.
Pandemijska uprava
Nakon što se dva puta sastajao s izaslanicima saborskih klubova i nakon što je dobio podršku za proširenje ovlasti Nacionalnog stožera civilne zaštite, o ničemu se više s nikim nije dogovarao. Stožer je preuzeo kontrolu nad pandemijom, a dobri epidemiološki rezultati lockdowna brzo su se krenuli koristiti u kampanji za na brzinu raspisane izbore…
Tu, itekako poznatu priču, valja još jednom ispričati na uvodu u kaotičnu jesen i zimu koja slijedi zemlji dok hita prema 2000 novozaraženih dnevno i dok pad gospodarstva od 15 posto u drugom kvartalu odjednom više ne izgleda samo kao gadno vrijeme koje smo, eto, nekako pregrmjeli. O legitimitetu pandemijske uprave, oličene u Stožeru, da se ne priča (opet).
Demilitarizacija političke scene
Ako je, ukratko, u ožujku pri suočavanju s prvim valom koronavirusa trebalo jedinstvo i solidarnost nacije, onda je ono sad, nakon sedam mjeseci umora od pandemije i njene političke zloupotrebe – daleko potrebnije. Može li se, međutim, politička scena demilitarizirati i na nekoliko (gadnih) mjeseci koji slijede ujediniti oko ključnih gospodarskih i zdravstvenih poteza kako bi se smirile sve opasne tenzije u društvu?
S obzirom na sve što se događalo, teško. Ali, ne i nemoguće. Za postizanje kakvog-takvog okvirnog konsenzusa i zajedničkog probijanja do proljeća uz, kako je ono bilo, “što manje problema i štete”, nužno bi bilo ispuniti nekoliko jednostavnih preduvjeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvotrećinska većina
Prvo, s obzirom na to da mjere polako postaju restriktivnije i da je moguće da će se početi ozbiljnije kažnjavati građane koji ih se ne pridržavaju, bilo bi dosta light-tumačenja ustavnih odredbi. Jasno je da je epidemija koronavirusa sasvim dovoljna da se svrsta u ustavnu kategoriju prirodne katastrofe i time se za sva ograničenja ljudskih prava koja se provode privremeno radi njenog suzbijanja ubuduće mora pitati Sabor. Koji će odluke o tim ograničenjima donositi dvotrećinskom većinom.
Dakle, ne nametanjem volje predsjednika Vlade, njegove stranke ili koalicije, već širokim dogovorom velike većine političkih faktora u zemlji. Jasno je da bi legitimitet takvih odluka bio znatno veći od onih donošenih dosad i da bi nužna potreba za širokim dogovaranjem i zajedničkom odgovornošću odmah za nekoliko oktava snizila razinu međustranačke komunikacije na javnoj sceni. Ukratko, ozbiljan i zajednički rad bi, sasvim sigurno, demilitarizirao sadašnji diskurs u kojem se spominju tenkovi i sanitarni kordoni.
Premijerova isprika
Drugo, da bi se tako nešto ostvarilo, bilo bi vjerojatno nužno i da se prije svega premijer Plenković ispriča oporbi što je punih sedam mjeseci bitku protiv koronavirusa vodio bez minimuma volje za komunikacijom s političkim protivnicima začinjenim najjeftinijom pričom o tome kako se Vlada, eto, bori s koronom, dok oporba politizira. On ih je isključio iz te borbe, pa bi bio red da im se zbog toga prije pokušaja uspostavljanja zajedničke fronte barem – ispriča.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se, osim s koronom, Hrvatska nosi i s posljedicama radikalizacije društva koji su odjeknuli u rafalima na Markovom trgu prošlog ponedjeljka, trebalo bi, osim međustranačkog primirja, demilitarizirati i odnose Pantovčaka i Markovog trga. Verbalna nadigravanja predsjednika i premijera mogu i potrajati, ali nedopustivo je da premijer zbog njih odgađa održavanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je i zamišljeno kao tijelo za odgovor na ovakve situacije.
Kao i na međustranačkoj sceni i ovdje će sjedanje za zajednički stol i donošenje odluka, samo po sebi donekle relaksirati odnose i omogućiti postizanje, kako je ono bilo, “odgovornosti i solidarnosti”. Barem do neke mjere.
Novi ljudi
Na kraju, nužne su i kadrovske promjene. Ljudi koji su sve ovo vrijeme bili u prvim redovima Stožera su se jednostavno potrošili. Kompromitirali su se dvostrukim kriterijima i političkom pragmom, te u široj javnost prošli put od herojskog do iritirajućeg statusa. Vrijeme je, jednostavno, za nove ljude i novi početak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno, teško je vjerovati, s obzirom na pulsirajući ego predsjednika Vlade, da bi Andrej Plenković bio u stanju progutati pokoju knedlu, priznati ranije pogreške i podijeliti dio ovlasti na koje pravo polaže pobjedom na koronaizborima 5. srpnja. Ali, kako je ono bilo… “Ovo je okolnost koja zahtjeva odgovornost i solidarnost, okolnost u kojoj je vrijeme za jedinstvo nacije”.
Kako bi Plenković mogao ujediniti cijelu zemlju u borbi protiv korone
Postoji nekoliko jednostavnih poteza koje vlast treba napraviti da izbjegne politički i socijalni raspad narednih mjeseci
Na kraju, nužne su i kadrovske promjene. Ljudi koji su sve ovo vrijeme bili u prvim redovima Stožera su se jednostavno potrošili. Kompromitirali su se dvostrukim kriterijima i političkom pragmom, te u široj javnost prošli put od herojskog do iritirajućeg statusa. Vrijeme je, jednostavno, za nove ljude i novi početak.
U tom trenutku, premijer Andrej Plenković je za saborskom govornicom izgledao i zvučao kao državnik. “Ovo je okolnost koja zahtjeva odgovornost i solidarnost, okolnost u kojoj je vrijeme za jedinstvo nacije” govorio je naglašavajući kako ćemo rat s koronavirusom dobiti samo ako smo jedinstveni. “U suprotnom, imat ćemo većih problema i veću štetu”, kazivao je saborskim zastupnicima Plenković predstavljajući u ožujku prvi paket mjera za pomoć gospodarstvu.
Okej, same mjere su bile takve da ih je Vlada morala popravljati za desetak dana, ali pozivanje na jedinstvo nosilo se tih kaotičnih pretproljetnih dana, dok su iz Italije stizale slike s mrtvačkim sanducima koje odvozi vojska, čak i na duboko podijeljenoj domaćoj političkoj, k tome i predizbornoj sceni. A onda je Andrej Plenković prevario oporbu.
Pandemijska uprava
Nakon što se dva puta sastajao s izaslanicima saborskih klubova i nakon što je dobio podršku za proširenje ovlasti Nacionalnog stožera civilne zaštite, o ničemu se više s nikim nije dogovarao. Stožer je preuzeo kontrolu nad pandemijom, a dobri epidemiološki rezultati lockdowna brzo su se krenuli koristiti u kampanji za na brzinu raspisane izbore…
Tu, itekako poznatu priču, valja još jednom ispričati na uvodu u kaotičnu jesen i zimu koja slijedi zemlji dok hita prema 2000 novozaraženih dnevno i dok pad gospodarstva od 15 posto u drugom kvartalu odjednom više ne izgleda samo kao gadno vrijeme koje smo, eto, nekako pregrmjeli. O legitimitetu pandemijske uprave, oličene u Stožeru, da se ne priča (opet).
Demilitarizacija političke scene
Ako je, ukratko, u ožujku pri suočavanju s prvim valom koronavirusa trebalo jedinstvo i solidarnost nacije, onda je ono sad, nakon sedam mjeseci umora od pandemije i njene političke zloupotrebe – daleko potrebnije. Može li se, međutim, politička scena demilitarizirati i na nekoliko (gadnih) mjeseci koji slijede ujediniti oko ključnih gospodarskih i zdravstvenih poteza kako bi se smirile sve opasne tenzije u društvu?
S obzirom na sve što se događalo, teško. Ali, ne i nemoguće. Za postizanje kakvog-takvog okvirnog konsenzusa i zajedničkog probijanja do proljeća uz, kako je ono bilo, “što manje problema i štete”, nužno bi bilo ispuniti nekoliko jednostavnih preduvjeta.
Dvotrećinska većina
Prvo, s obzirom na to da mjere polako postaju restriktivnije i da je moguće da će se početi ozbiljnije kažnjavati građane koji ih se ne pridržavaju, bilo bi dosta light-tumačenja ustavnih odredbi. Jasno je da je epidemija koronavirusa sasvim dovoljna da se svrsta u ustavnu kategoriju prirodne katastrofe i time se za sva ograničenja ljudskih prava koja se provode privremeno radi njenog suzbijanja ubuduće mora pitati Sabor. Koji će odluke o tim ograničenjima donositi dvotrećinskom većinom.
Dakle, ne nametanjem volje predsjednika Vlade, njegove stranke ili koalicije, već širokim dogovorom velike većine političkih faktora u zemlji. Jasno je da bi legitimitet takvih odluka bio znatno veći od onih donošenih dosad i da bi nužna potreba za širokim dogovaranjem i zajedničkom odgovornošću odmah za nekoliko oktava snizila razinu međustranačke komunikacije na javnoj sceni. Ukratko, ozbiljan i zajednički rad bi, sasvim sigurno, demilitarizirao sadašnji diskurs u kojem se spominju tenkovi i sanitarni kordoni.
Premijerova isprika
Drugo, da bi se tako nešto ostvarilo, bilo bi vjerojatno nužno i da se prije svega premijer Plenković ispriča oporbi što je punih sedam mjeseci bitku protiv koronavirusa vodio bez minimuma volje za komunikacijom s političkim protivnicima začinjenim najjeftinijom pričom o tome kako se Vlada, eto, bori s koronom, dok oporba politizira. On ih je isključio iz te borbe, pa bi bio red da im se zbog toga prije pokušaja uspostavljanja zajedničke fronte barem – ispriča.
Kako se, osim s koronom, Hrvatska nosi i s posljedicama radikalizacije društva koji su odjeknuli u rafalima na Markovom trgu prošlog ponedjeljka, trebalo bi, osim međustranačkog primirja, demilitarizirati i odnose Pantovčaka i Markovog trga. Verbalna nadigravanja predsjednika i premijera mogu i potrajati, ali nedopustivo je da premijer zbog njih odgađa održavanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je i zamišljeno kao tijelo za odgovor na ovakve situacije.
Kao i na međustranačkoj sceni i ovdje će sjedanje za zajednički stol i donošenje odluka, samo po sebi donekle relaksirati odnose i omogućiti postizanje, kako je ono bilo, “odgovornosti i solidarnosti”. Barem do neke mjere.
Novi ljudi
Na kraju, nužne su i kadrovske promjene. Ljudi koji su sve ovo vrijeme bili u prvim redovima Stožera su se jednostavno potrošili. Kompromitirali su se dvostrukim kriterijima i političkom pragmom, te u široj javnost prošli put od herojskog do iritirajućeg statusa. Vrijeme je, jednostavno, za nove ljude i novi početak.
Naravno, teško je vjerovati, s obzirom na pulsirajući ego predsjednika Vlade, da bi Andrej Plenković bio u stanju progutati pokoju knedlu, priznati ranije pogreške i podijeliti dio ovlasti na koje pravo polaže pobjedom na koronaizborima 5. srpnja. Ali, kako je ono bilo… “Ovo je okolnost koja zahtjeva odgovornost i solidarnost, okolnost u kojoj je vrijeme za jedinstvo nacije”.