Kako je Abramovič, uz pomoć moćnog agenta, od igrača stvarao moderne robove. Dautović je bio jedan od njih, ovo je njegova priča

U velikom tekstu o curenju ovih dokumenata, The Guardian donosi detalje Abramovičevog i Zahavijevog biznis modela u čije su ralje upali mladi igrači među kojima je i danas 28-godišnji Emir Dautović.

Zahavi se zainteresirao za Dautovića

On je još kao 16-godišnjak igrao za nogometni klub Maribor u svojoj rodnoj Sloveniji, te ga se smatralo jednim od najperspektivnijih nogometnih talenata u jugoistočnoj Europi. Na temelju toga osigurao je jednotjedni probni rok u Manchester Cityju, gdje je ostavio vrlo dobar dojam.

Nakon probnog roka, šefovi kluba iz Maribora rekli su mu da je engleski prvoligaš za njega dao ponudu od 600 tisuća eura. Njemu se ta ponuda činila predobrom da bi bila istinita. No, slovenski klub ju je odbio. Nakon nekoliko tjedana stigla je još jedna, bolja ponuda. Za Dautovića se zainteresirao i Pinhas “Pini” Zahavi, agent velikih nogometnih zvijezda koji je htio zastupati mladoga Slovenca.

Posrednik koji je radio za Zahavija koristio je Izraelčeve veze kao poticaj za donošenje važne karijerne odluke, te je Dautoviću rečeno da mu agent može “srediti transfer u Chelsea preko noći”. “Pini Zahavi postao bi moj agent i to je bila najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi”, kazao je slovenski nogometaš.

Ugovor koji znači moderno ropstvo

Iako je njegov otac bio suzdržan po tom pitanju, Dautović je odlučio zgrabiti šansu koja mu se pružala, te je potpisao ugovor prema kojem je postao “vlasništvo treće strane”. Radi se o kontroverznom obliku ulaganja kojeg je Gianni Infantino, sadašnji predsjednik FIFA-e, jednom prilikom usporedio s “modernim ropstvom”.

Prema takvim ugovorima, koje su nadležna nogometna tijela zabranila 2015., ulagači su mogli kupiti “ekonomska prava” igrača. Ulaganje u igrače je garantiralo učinkovitu kontrolu nad njihovom karijerom, uključujući moć u donošenju odluka za koji će klub igrati i pravo stavljanja zarade od transfera u džep.

U trenutku kada je sklopio takav ugovor, kaže Dautović, postao je “proizvod” Abramoviča i Zahavija. Kako otkriva istraživanje The Guardiana i međunarodnih medijskih partnera, Dautović je bio samo jedan u nizu nogometnih talenata koji je potpisao takav ugovor sa Abramovičem i Zahavijem.

Velika obećanja koja se nisu ostvarila

Istraga detaljno opisuje kako su ova dvojica sportskih mogula trgovala s nogometašima koji su potpisali ugovore s njima, a na bilancama poduzeća igrači su bili zavedeni praktički kao imovina u službi mašinerije u kojoj su njihovi interesi praktički bili irelevantni.

Podaci koji su procurili u javnost otkrivaju kako je iznutra funkcioniralo unosno tržište čiji su proizvod bili nemoćni mladi nogometaši, te donose detalje transakcija za koje stručnjaci za sportsko pravo tvrde da predstavljaju kršenje pravila FIFA-e koja reguliraju odnose između tvrtki i nogometnih klubova.

Kako su igrači kazali za The Guardian i ostale medije, često su bili uvučeni u mrežu Zahavija i Abramoviča zbog velikih obećanja koja se često nikada ne bi ostvarila, pa su njihovi snovi i karijere bili uništeni.

Iskorištavanje talenta mladih nogometaša

Kada je 2017. Neymar prešao iz Barcelone u Paris Saint-Germain za cifru od 222 milijuna eura, taj trasnfer je, čak i prema standardima moderne nogometne ekonomije, izazvao potres u nogometnom miljeu. U središtu tog značajnog dogovora bila je osoba koja je imala moć da promijeni svijet sporta, a radilo se upravo o Zahaviju.

Izraelac, kojeg se smatralo prvim “superagentom” u nogometu, još od sedamdesetih posreduje u visokoprofilnim i ponekad kontroverznim poslovima. Navodno je djelovao kao glavni izaslanik u raspravama koje su dovele do toga da milijarder Abramovič kupi Chelsea 2003. godine.

Osam godina kasnije, otkrivaju ciparski dokumenti, Abramovič i Zahavi su se ponovno udružili, ovoga puta u komercijalnom pothvatu s ciljem iskorištavanja talenta mladih nogometaša. Prema uvjetima povjerljivog “sporazuma o ulaganju u igrače”, potpisanom 2011. godine, Zahavi je obećao da će pretražiti cijeli svijet kako bi pronašao nove perspektivne nogometaše. Kada bi pronašao igrača, pregovarao bi o kupnji “ekskluzivnih prava na potpuno iskorištavanje svih komercijalnih ekonomskih prava i interesa” mladih nogometaša.

Sklapanje ugovora s Abramovičevom tvrtkom

Leiston Holdings, tvrtka u vlasništvu Abramoviča osnovana na Djevičanskim otocima, pružala je u čitavoj priči financijsku injekciju, investirajući 10 milijuna eura tijekom dvije godine. Kada bi igrač bio prodan, Zahavi i Abramovičeva tvrtka podijelili bi zaradu. Jedna od investicija tvrtke Leiston Holdings bio je i Dautović, navodi se u ciparskim dokumentima. On i njegovi roditelji potpisali su ugovor prema kojem je NK Maribor prodao svoja ekonomska prava tvrtki za milijun eura.

Analiza povjerljivih ciparskih podataka pokazuje da je 25 igrača, dovoljnih da popune jednu momčad u Ligi prvaka, pobudilo interes kod tvrtki u vlasništvu Abramoviča. Najmanje 21 igrač iz Europe, Latinske Amerike i Azije, sklopio je ugovor s Leiston Holdingsom. Mnogi od njih bili su mlađi od 18 godina i uz njihov potpis na ugovoru bio je potreban i onaj njihovih roditelja.

U teoriji, mladi nogometaši dobili su usluge jednog od najvećih agenata u svijetu nogometa. No jednom kada bi se tinta na ugovoru osušila, igrači koje je kupio Leiston otkrili su da su oni ti koji su radili za Zahavija i na kraju, znali oni to ili ne, za Abramoviča. Među tim igračima bili su i Gaël Etock i Fabrice Olinga, koji su iz Kameruna došli u Španjolsku s nadom da će završiti u jednoj od najboljih europskih liga, La Ligi.

Nimalo glamurozna nogometna stvarnost

Etock je prošao kroz poznatu Barceloninu nogometnu akademiju “La Masia”, iz koje su potekli Lionel Messi, Andrés Iniesta i Xavi Hernández. Olinga se svjetskoj nogometnoj pozornici predstavio sa 16 godina, kada je postao najmlađi igrač koji je postigao pogodak u La Ligi, igrajući za Málagu. Vrlo brzo obojicu su zgrabili Leiston i Zahavi, te su s njima potpisali ugovore koji su im obećavali svijetlu budućnost.

Prema dokumentima, u Olinginom slučaju ugovor je predviđao “kampanju podrške”, kao i naknade za premium proizvode i suvenire s njihovim motivom koji će se reklamirati na TV-u i u kinima. Isplata bonusa ovisila je o mogućnosti prelaska u Premier ligu ili njemačku Bundesligu.

No, stvarnost nije bila tako glamurozna kao što se činilo.

Igrači završavali u ciparskom klubu

The Guardian piše kako se, kada se podvuče crta, ne čini da su mlade nogometne zvijezde Leistona uopće mogle utjecati na vlastite karijere. U siječnju 2014. obožavatelji su Olingeu na Twitteru pitali o glasinama da ga je Málaga prodala ciparskom nogometnom klubu Apollon Limassol. Svojim pratiteljima kazao je kako je to “laž”, no nogometaš nije bio u pravu.

Povjerljivi ciparski dokumenti pokazivali su da su mladi igrači Chelseaja, nakon što bi im se svi snovi u tom klubu rasplinuli, često završavali u Apollon Limassolu. Njihov transfer organizirao je Zahavi, a sve je financirao Abramovič.

Prema zapisniku napravljenom na sastanku dioničara 2016., koji je bio objavljen na klupskoj web stranici pa je zatim izbrisan, ali mu se može pristupiti putem internetske arhive, tvrtka “Silva Trading”, iza koje stoji Zahavi, imala je 16-postotni udjel u ciparskom klubu.

Prodan bez da je za to znao

Dokumentacija pokazuje da se tvrtka oslanjala na Zahavijevu vezu s Leiston Holdingsom od koje je posuđivala novac. Tvrtka Silva Trading bi u ime ciparskog kluba koristila sredstva koja bi osigurao Leiston za financiranje naknada za transfer igrača, među kojima je bio i Olinga, te njihovih plaća.

Iako objave na Olinginom Twitter profilu pokazuju da je očekivao da će ga Málaga posuditi belgijskom klubu Zulte Waregem, prava istina je bila da je prodan Limassolu bez da je za to znao. Ista situacija dogodila se i s rumunjskim braničem Cristianom Maneom, koji je bio toliko perspektivan da ga je rumunjski izbornik u svibnju 2014. pozvao u reprezentaciju dok je imao samo 16 godina.

Tijekom idućeg ljeta mnogi su govorili da je Manea na putu za Stamford Bridge, čak i da je već potpisao ugovor za Chelsea. Umjesto toga, pokazuju ciparski dokumenti, Leiston Holdings je tvrtki Sliva Trading posudio 3 milijuna eura za financiranje Maneovog transfera u Apollon Limassol.

Kršenje pravila FIFA-e

Posuđena svota novca trebala je biti isplaćena od budućih naknada za transfere igrača, a Zahavijeva tvrtka bila je dužna odreći se zarade od 25.000 eura. Kad je mladić otkrio da ipak neće u Chelsea, briznuo je u plač, navodi se u intervjuu koji je dao 2018. godine. Manea nikada nije igrao za Apollon. Doista, od šest igrača Leistona koji su prodani ciparskom klubu, samo je jedan igrao – i to samo tri puta.

Većina igrača poslana je na posudbu u belgijski nogometni klub Mouscron, u kojem je Zahavi imao vlasnički udio. U većini slučajeva karijere igrača nisu završile najbajnije. Olinga sada igra za nogometni klub Botosani koji se natječe u najvišoj rumunjskoj nogometnoj ligi, a Etock je igrao za finski klub Lahti, no trenutno ne igra niti za ijedan klub.

Prema tvrdnjama uglednog sportskog odvjetnika Samuela Cuthberta, struktura mnogih ugovora igrača dovođenih u ciparski Limassol postavlja ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima FIFA-inog pravila koje zabranjuje trećim stranama utjecaj na politiku transfera nekog kluba.

Nisu znali da su vlasništvo Abramoviča

U najmanje tri slučaja, u transferu Etocka, Nikole Aksentijevića i Valentína Viole, Leiston je dobio “isključivo diskrecijsko pravo u pogledu budućih transfera igrača”. Cuthbert je kazao da je ta klauzula “zabrinjavajuća”. “Teško je pomiriti treću stranu koja izgleda kao da ima potpunu kontrolu nad transferom igrača s regulatornom zabranom prema propisu FIFA-e o statusu i transferu igrača”, tvrdi odvjetnik.

Nogometaši koji su potpisali ugovor sa Zahavijem možda nisu bili svjesni da su u vlasništvu tadašnjeg vlasnika Chelseaja. Jedan igrač, koji nije želio javno govoriti, kazao je kako je sumnjao da Abramovič stoji iza Leiston Holdingsa, ali nikada u to nije bio siguran.

Toga nije bio svjestan niti Dautović. Kad su Guardianovi međunarodni partneri intervjuirali Slovenca u rujnu 2023., tada je prvi put čuo tko mu je zapravo gazda. “Radio sam za Abramoviča? Zatečen sam time. Kunem se, nisam znao”, kazao je. Iz nogometnog kluba Maribor poručili su da u klubu više nema nikog tko je bio uključen u Dautovićevu transakciju. The Guradian je na ovu temu poslao upit Abramoviču, Zahaviju i klubu Apollon Limassol, no odgovore nisu dobili.