Kako je MUP grčevito skrivao izvješće o mučenju migranata. Kažu, pa svoje nisu objavile ni Moldavija i Armenija
Kratka kronologija pokušaja jednog zataškavanja
Prije samo mjesec dana MUP je, odgovarajući na zahtjev po Zakonu o pravu na pristup informacijama upućivao na Vijeće Europe, kao "stvarnog vlasnika informacije". Sad se MUP buni jer je Vijeće Europe izvješće objavilo bez - njihove suglasnosti
Trajalo je točno 393 dana. Grčeviti pokušaj hrvatske Vlade da sakrije od javnosti kompromitirajući izvještaj Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja ili kažnjavanja protegao se tako na više od godinu dana. Uzalud – nalazi izaslanstva Vijeća Europe objavljeni su jučer, sadržavajući teške optužbe o protuzakonitom protjerivanju migranata, često uz upotrebu mučnog nasilja i još češće bez ikakve ozbiljne istrage MUP-a o prijavljenim incidentima.
Nakon svega, MUP-u je ostalo tek da pokuša popraviti štetu suptilnim porukama o tome kako se radi o smišljenoj raboti protiv Republike Hrvatske, što je refren koji se na ovu temu čuje već godinama, kako koja domaća ili strana institucija ili medij ukaže na nasilje na granici.
Nešto se gadno promijenilo
Stvar s izvješćima ovog Odbora Vijeća Europe je u tome što ona mogu ostati tajna samo u vrlo precizno, gotovo sterilno određenim uvjetima – zemlje o kojima se radi moraju provesti preporuke navedene u izvješću, a dužnosnici te zemlje ne smiju javno istupati govoreći o sadržaju izvješća na način na koji bi članovi Odbora zaključili da nije istinit. Pisani odgovor državne tajnice u MUP-u Terezije Gras upućeno Centru za mirovne studije u kojem je izaslanstvo Odbora koje je bilo u Hrvatskoj optužila za nediplomatsko i nasilničko ponašanje, bila je kap koja je ovaj put prelila čašu.
Jedno od zanimljivijih pitanja u cijeloj priči jest zašto je uopće bilo nužno čekati 3. prosinca 2021. godine da se objavi izvješće usvojeno 5. studenog – godinu dana ranije. Naime, Hrvatska se do sad niti jednom nije protivila objavama izvješća ovog Odbora Vijeća Europe.
Istina, nismo među 12 zemalja koje su jednostavno usvojile pravilo da se sva izvješća Odbora iz njihove zemlje objavljuju automatski, ali svi nalazi su do sad uredno i bez kontroverzi objavljivani. Očito se nešto gadno promijenilo ovaj put, a sad kad je izvješće vani, točno znamo i što se pokušalo sakriti.
Potpuna tišina Banskih dvora
Ono što je, pak, dodatno zanimljivo je strastveni napor koji je Vlada uložila da javnost nikad ne ugleda taj tekst. Naime, još 12. studenog prošle godine Telegram je zatražio od Banskih dvora tekst izvješća Odbora Vijeća Europe iz Hrvatske. Pa sedam dana kasnije. Pa osamdeset dana kasnije, prvog veljače. Nismo dobili ni “ne damo”. Ništa. Potpuna tišina.
Iz Vijeća Europe svoj posao, nimalo iznenađujuće, nešto ozbiljnije shvaćaju. Ne, nisu nam mogli poslati izvješće, jer Hrvatska još nije dala svoj pristanak na objavu, ali su pojasnili kakva je procedura i naglasili kako se dosad samo devet puta u 30 godina dogodilo objave izvješća iako zemlje za to nisu dale svoj pristanak.
Driblinzi kroz Zakon o pravu na pristup informacijama
Do teksta koji je očito kompromitirajući za Hrvatsku, odnosno, ako ima nekog da vjeruje službenoj verziji, dio zavjere protiv naše zemlje, pokušali smo doći i slanjem Zahtjeva za pristup informacijama. Ni to nije prošlo. Naime, iz MUP-a su nas obavijestili kako je izvješće tajno i kako je njegov vlasnik Vijeće Europe, te nas ljubazno uputili na tu instituciju, koja je, kako su rekli, “stvarni vlasnik informacije”.
Sad, međutim, kad je “stvarni vlasnik informacije”, iziritiran izjavama iz Hrvatske odlučio objaviti izvješće, MUP mijenja ploču. “Ministarstvo unutarnjih poslova RH nije dalo suglasnost za objavu navedenog Izvješća, te je odluka o njegovoj objavi, jednostrana odluka Odbora”, kaže se u reakciji na jučerašnju objavu Vijeća Europe. Dakle, slali su nas “stvarnom vlasniku informacije”, znajući da je vrlo teško da – bez njihove privole – “informacija” ugleda svjetlo dana.
Nismo jedini, ali…
Oni koji nemaju ništa skrivati, kako ni na granici, tako ni u dokumentima ovog međunarodnog tijela ne bi, je li, ništa skrivali. Tekst izvješća bio bi, kao i dosad kad je Hrvatska bila u pitanju, objavljen bez problema, a javnost se ne bi pokušavala zavarati driblinzima kroz Zakon o pravu na pristup informacijama.
No, hrvatska Vlada je očito imala što skrivati. I sad širi priče o sumnjivim motivima objave ovog dokumenta, uz opravdanje kako RH nije jedina članica Vijeća Europe koja se očitovala da nije suglasna s objavom izvješća.
Pa, u pokušaju da pokaže kako je sve u redu s ljudskim pravima u našoj zemlji, kreće nabrajati i zemlje koje nisu dale suglasnost za objavu. Uz Ujedinjeno Kraljevstvo, tu su još, kako su iz MUP-a pažljivo nabrojali: Armenija, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Rumunjska i Turska.