Kako je nebriga države uništila Petrinju i okolicu i prije ovih potresa
Političari, stručnjaci i građani za Telegram govore kako je 5 stupnjeva po Richteru samo dokrajčilo ove gradove
Nakon što je serija snažnih potresa u ponedjeljak rano ujutro pogodila Petrinju i njezinu okolicu petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović u jednoj od svojih izjava optužio je državu za nebrigu za državnu imovinu. Zbog toga je, kaže, došlo do još većih šteta, jer “zapuštene zgrade ne mogu izdržati ni magnitudu od pet stupnjeva”.
Koliki je to doista problem, pogotovo u situaciji kada grad zadesi potres te što će biti s obnovom koja predstoji, provjerili smo u razgovoru s brojnim sugovornicima.
Kao da je Bog rekao ‘laku noć’
Svi s kojima smo razgovarali slažu se da je Petrinja, ali većina ostalih dijelova Sisačko-moslavačke županije, iznimno zapuštena. ‘Kao da je Bog rekao ‘laku noć’’, opisuju nam, primjećujući kako je riječ o županiji udaljenoj svega 50-ak kilometara od Zagreba.
“Gradonačelnik Dumbović je potpuno u pravu. Petrinja je zaslužila puno više. Pitanje kako bi Zagreb završio u Domovinskom radu da nije bilo Petrinje i Siska. Ovaj potres dodatno je podsjetio ove ljude na mačehinski odnos državne vlasti prema Sisačko-moslavačkoj županiji”, kaže nam Daniel Berdais, dugogodišnji novinar koji je odlučio kandidirati se za župana na predstojećim izborima.
Razrušeni dimnjaci i krovovi
S Berdaisom smo razgovarali dok je čekao vatrogasce da skinu uništeni dimnjak s krova njegove kuće. Dimnjak je dosta značajno oštetio i krov pa Daniel razmišlja kako će ga zaštiti od kiše. Nada se da neće uskoro jako padati. “Činjenica je da je Petrinja zapuštena do maksimuma. Ono što je pretrpjela tijekom Domovinskog rata nikada joj nije nadoknađeno”, govori nam Daniel.
Pa zar obnova ratnih razaranja nije provedena, pitam ga u nevjerici. “Ni blizu. Dobili smo nešto malo inicijalne pomoći, tek toliko da se pokrpaju neke kuće”, nastavlja.
Koliko je država pomogla Petrinji?
Podsjeća i da je u gradu puno vojnih objekata, što komplicira imovinsko-pravne odnose. Tu je bio i spor države s Đurom Gavrilovićem koji je, tvrdi Berdais, s tvornicom svojatao puno nekretnina u gradu.
“Zgrade oko glavnog trga, robna kuća, sve su ruševne. I hotel Pigik je prazan. Ništa nije riješeno nakon rata. Ljudi ne ulažu jer nemaju novaca. Puno građana srpske nacionalnosti je otišlo, a umjesto njih došli su raseljeni Hrvati iz BiH. No, ni njima se ne omogućuje da grade”, opisuje Berdais.
“Nadali smo se da će autoput prema Zagrebu malo oživiti županiju no i to je zaustavljeno”, govori Daniel naglašavajući kako su lokalne vlasti nudile neke projekte, no nisu prihvaćeni. “Dio lokalnih čelnika dolazi iz aktualne opozicije pa je na državnoj razini sve zaustavljeno”, zaključuje.
Potpuno zapuštena cijela županija
Vijećnica HSS-a u Skupštini sisačko-moslavačke županije Anita Sinjeri Ibrišević također se slaže s onim što je gradonačelnik Petrinje rekao. Ona živi u Sisku i kaže nam kako su u tom gradu najteže oštećene zgrade u staroj gradskoj jezgri.
“Neki objekti nisu obnovljeni od Domovinskog rata. Dio starih zgrada obnavlja se samo sukcesivno, ovisno o tome koliko sredstava ima bilo u gradskom bilo u županijskom proračunu. U Petrinju je doista tužno otići. Ružno je da se ne urede neka pročelja tamo”, opisuje nam vijećnica dodajući kako i Glina ima problem s nekretninama jer je mnogo ljudi srpske nacionalnosti otišlo za vrijeme rata i njihove kuće ostale su prazne.
“Država bi mogla više uložiti u sve ove gradove samim time što su u ratu platili veliku cijenu. Ljudi su ogorčeni. Čak se i danas na ulicama čulo kako zamjeraju što se u vijestima o potresu više spominjao Zagreb nego najpogođenija mjesta”, kaže nam gospođa Sinjeri Ibrišević.
Nitko nije napravio popis imovine
Da s kućama koje su napustili ljudi srpske nacionalnosti doista ima ogromnih problema potvrđuje nam i Luca Gašpar Šako, Mostova povjerenica za Sisačko-moslavačku županiju. Opisuje nam kako je dio tih kuća država dala raseljenim Hrvatima iz BiH i s Kosova. No, iako je od rata prošlo više od 20 godina, imovinsko-pravni odnosi još nisu riješeni pa većina tih ljudi ne može obnavljati kuće u kojima živi.
“Tražila sam nedavno popis imovine u gradu, no nisam dobila ništa. Ništa nije popisano, ni gradsko ni državno”, upozorava gospođa Gašpar Šako. To što govori potvrđeno je i nalazom Ureda državne revizije za Sisačko-moslavačku županiju za 2019. godinu. U njemu se izričito lokalnoj samoupravi nalaže da sredi popise imovine.
“Most je još 2017. tražio da se taj popis napravi, no nije se dogodilo ništa. U ožujku 2019. donijet je, doduše, plan upravljanja imovinom koji međutim nikada nije zaživio”, ukazuje na problem koji bi sada mogao eskalirati kada budu tražena sredstva za obnovu nakon potresa.
Tko će platiti obnovu od potresa?
“Ljudima koji žive u kućama što im ih je dodijelila država uvjetuje se da potpišu darovnicu ili će morati iseliti, a oni ne mogu to potpisati jer su kuće potpuno neprikladne za život. Pa što da potpišu?”, ogorčeno se pita Mostovka i naglašava kako ti ljudi dok imovinsko-pravno pitanje njihovih kuća nije riješeno ne mogu u njih ništa ni ulagati.
“Dobro je danas rekao gradonačelnik. Što mi imamo od toga što se u državni dužnosnici došli ovamo naslikavati i prikupljati politički bodove”, govori nam na kraju.
Što grad može tražiti od države?
Ljudi iz gradske uprave objašnjavaju nam dodatno gradonačelnikove današnje izjave o nebrizi države za imovinu u Petrinji. “Centar grada pod zaštitom je Ministarstva kulture i njegovo održavanje je iznimno skupo i složeno. Neke zgrade su s početka 20., a neke i s kraja 19. stoljeća”, kaže nam sugovornik iz gradske uprave.
Dodaje kako grad, iako se zgrade ne održavaju, nema mehanizme da državu prisili da u njih ulaže. “Tek kada ozbiljno zaprijete sigurnosti građana onda možemo reagirati. Dosta je tu i starijih ljudi koji su vlasnici naslijeđenih nekretnina. Tako se lani odlomilo jedno pročelje na kući čiji je vlasnik jedan stariji gospodin koji za sanaciju jednostavno nema sredstava”, dodaje.
Navodi nam još jedan bizaran primjer. “Jedna institucija čeka već dvije godine da država na zgradi koju joj iznajmljuje popravi krov koji prokišnjava”.
Nikome nije do spašavanja stare kuće
Telegramovi sugovornici upućeni pak u upravljanje državnim nekretninama ukazuju kako država nije sklona jeftino prodavati ili darovati svoje nekretnine lokalnim zajednicama jer one ne nude kvalitetne projekte za njihovu revitalizaciju.
Nerijetko se dogodi da ih kasnije, nakon što im ih država daruje, preprodaju privatnim poduzetnicima koji na njima zarađuju. “Nikome nije do spašavanja neke stare kuće, nego do vrijednog zemljišta na kojem se ona nalazi. Tu je sva mudrost”, objašnjavaju nam.
Tko će sada nakon potresa obnavljati Petrinju i njezinu okolicu. pitanje je na koje izgleda još dugo nitko neće moći dati odgovor. Gradonačelnik Dumbović izjavio je kako očekuje par milijuna kuna od države već sutra na gradskom računu. Ministar graditeljstva na to mu se samo podsmjehnuo.