Kako je odlazak nasljednice Angele Merkel još jednom ogolio dubinske probleme u njemačkoj politici
Nakon nešto više od godine dana, Annegret Kramp-Karrenbauer najavila je da se povlači s mjesta predsjednice stranke
Kada je u prosincu 2018. godine Annegret Kramp-Karrenbauer tijesno pobijedila na stranačkim izborima i postala nova čelnica Kršćansko-demokratske unije (CDU), bilo je jasno da će tada 56-ogodišnja političarka teško izaći iz sjene Angele Merkel. AKK, kako je najčešće oslovljavaju mediji, na dužnosti stranačke predsjednice tog je prosinca zamijenila moćnu njemačku kancelarku, koja je u tom trenutku stranku vodila već punih 18 godina, a njemačku vladu više od 13.
Bilo je, dakle, odmah jasno da će europskoj javnosti ne odviše poznata političarka imati itekako zahtjevan zadatak da uskoči u cipele žene kojoj su Nijemci nadjenuli nadimak “Mutti”, koju se smatralo najmoćnijom svjetskom političarkom i koja upravo odrađuje četvrti uzastopni mandat na kancelarskoj dužnosti. Godinu i dva mjeseca kasnije, pokazalo se da AKK nije dorasla tom zadatku. Danas je iznenada najavila da se planira povući s mjesta stranačke čelnice i da se neće kandidirati za kancelarku na sljedećim parlamentarnim izborima. Redoviti izbori u Njemačkoj bi se trebali održati u jesen 2021. godine, a aktualna kancelarka Merkel još je ranije najavila da se na tim izborima neće natjecati.
Kritike, trzavice i gafovi
AKK je na poziciju predsjednice CDU-a došla zahvaljujući i podršci Angele Merkel. Kramp-Karrenbauer bila je njezina bliska suradnica i saveznica, a Merkel ju je, pisalo se tada, željela vidjeti kao svoju nasljednicu. Na stranačkom kongresu krajem 2018. godine, tijesno je pobijedila Friedricha Merza, kandidata konzervativnijeg krila CDU-a. Kako bi joj pomogla izgraditi prepoznatljiviji politički imidž, Merkel ju je prošlog ljeta predložila i za dužnost ministrice obrane.
Ništa od toga nije previše pomoglo: od samog početka AKK se suočavala s kritikama zbog načina na koji vodi stranku, nikako nije uspijevala pridobiti desno krilo stranke, niti izgladiti učestale unutarstranačke trzavice. Njezin kratki mandat bio je obilježen i gafovima, od neprimjerenog vica na račun rodno neutralnih toaleta do neprimjerene reakcije na YouTube video u kojem je popularni bloger pozvao njemačke birače da na europskim izborima ne glasuju ni za CDU niti za SPD jer dvije glavne stranke nemaju odgovor na klimatsku krizu (komentar AKK tada je dio javnosti protumačio kao poziv na cenzuru).
Presudili izbori u Tiringiji
Učestale kritike, unutarstranačke napetosti i činjenica da u anketama nije dobro stajala – Deutsche Welle je, primjerice, lani pisao da, prema istraživanju Forsa rađenom za RTL, 70 posto ispitanika ne smatra da bi AKK bila prikladna za kancelarsku dužnosti te da isto mišljenje dijeli natpolovična većina CDU-ovaca – prisilile su šeficu CDU-a da na stranačkom kongresu prošlog studenog u Leipzigu praktički javno zatraži povjerenje delegata. “Možemo to riješiti sada i ovdje”, glasila je otprilike njezina poruka stranačkim izaslanicima koji su odgovorili – višeminutnim aplauzom. Tada je politički preživjela, ali očito ne zadugo.
Kramp-Karrenbauer danas je u obraćanju medijima istaknula da odluku nije donijela naglo, zbog političkog previranja u Tiringiji. “Ta je odluka već neko vrijeme sazrijevala u meni”, citiraju AKK njemački mediji. No, s obzirom na tajming, očito je da su regionalni izbori u toj saveznoj pokrajini na istoku Njemačke bili ključni. I to ne rezultati samih izbora, održanih još u listopadu, nego način na koji je prošle srijede u toj pokrajini izabran (sad već bivši) savezni premijer. Široj javnosti nepoznati Thomas Kemmerich, kandidat liberalnog FDP-a, u trećem krugu glasovanja u regionalnom parlamentu pobijedio je za jedan glas dosadašnjeg premijera ove savezne pokrajine Bode Ramelowa iz stranke Die Linke. Za taj su rezultat ključni bili glasovi ekstremno desne Alternative za Njemačku (AfD). A za njegov izbor glasovali su i tamošnji zastupnici CDU-a.
Politički potres u Berlinu
Prvi puta nakon Drugog svjetskog rata premijer jedne savezne njemačke pokrajine izabran je (i) glasovima krajnje desnice. Prvi puta prekršeno je nepisano pravilo da ne može biti nikakve suradnje s radikalima. Potres se odmah čuo do Berlina. Socijaldemokrati, junior partner u nacionalnoj vladi Angele Merkel, hitno su tražili objašnjenja svog koalicijskog partnera CDU-a, jer je Kemmerich izabran i glasovima njihovih zastupnika (pa je, dakle, ispalo da CDU surađuje s AfD-om, mada su svi uvjeravali da nikakvih dogovora nije bilo i da je riječ o smicalici krajnje desnice koja je na taj način njemačku političku scenu gurnula u kaos).
Kontroverzni izbor saveznog premijera – koji je u međuvremenu, pod enormnim pritiskom javnosti, podnio ostavku – dogodio se u srijedu. AKK je odmah odbacila mogućnost suradnje s krajnjom desnicom i pozvala na nove izbore u Tiringiji, ali je u zraku ostalo visjeti pitanje ima li ona uopće kontrolu nad strankom na terenu. Vijest iz Tiringije Angelu Merkel zatekla je na putu u Južnu Afriku. Nije sasvim uobičajeno da na inozemnim putovanjima dužnosnici komentiraju zbivanja kod kuće. Ali, u četvrtak se Merkel uključila: rezultati u Tiringiji su “neoprostivi” i moraju se poništiti, poručila je iz Pretorije.
Jesu li izlaz – izbori?
Merkel je bila devet tisuća kilometara daleko, no očito je smatrala nužnim uključiti se u rješavanje kaosa koji je nastao kod kuće. Ispalo je da je AKK još uvijek u sjeni svoje moćne prethodnice, a situacija u Tiringiji nametnula je i pitanje ima li šefica CDU-a pravi autoritet nad lokalnim ogrankom stranke. Pitanje koje iz toga slijedi sasvim je logično: ako ne može upravljati strankom, kako će upravljati državom?
Njezina iznenadna najava odlaska (s čela stranke, pišu njemački mediji, trebala bi formalno odstupiti kada stranka odabere nasljednika) otvara niz pitanja za CDU, a onda i za budućnost koalicije sa SPD-om. Demokršćani moraju izabrati novog lidera ili lidericu. Tko će sve biti u utrci za dužnost stranačkog čelnika, zasad se tek nagađa. Unutarstranački izbori bit će i interna debata o budućem smjeru stranke koja, kao i mnoge druge mainstream stranke u Europi, nije još našla pravi odgovor na rast popularnosti krajnje desnice. Izbor novog šefa pokazat će hoće li CDU skrenuti udesno.
Pitanje je, naravno, i može li suradnja CDU-a i SPD-a na nacionalnoj razini preživjeti nove turbulencije. O raspadu velike koalicije ionako se svako malo nagađa. U ovom trenutku stoga je sigurno samo jedno: najveće gospodarstvo Europe ponovno ulazi u vremena političke neizvjesnosti. Kriza koja trese Berlin lako bi mogla završiti i izvanrednim izborima.