Kako je počela ova užasna, najprljavija kampanja u povijesti
Ritam udara Škorina kampanja, ali melodiju dezinformacija svira cijeli niz portala i Facebook profila
Da će se Tomislava Tomaševića i njegove u kampanji krenuti prikazivati kao kriptokomuniste i loše prikrivene jugonostalgičare, bila je najsigurnija od svih oklada ovog izbornog proljeća. Na priči koja je završila prvo 1990. (komunizam), pa 1991. (Jugoslavija), proteklih desetljeća su se itekako dobijali izbori, pa eto, možda se moglo pokušati još jednom.
Činjenica da u Hrvatskoj desetljećima ne postoje političke snage koje zagovaraju komunizam ili obnovu države južnih Slavena bila je samo smetnja uspješnim predizbornim kampanjama, pa ju se, eto, serijski ignoriralo, a “prijetnju” jugokomunizmom još upornije preuveličavalo.
Ta priča se, barem što se tiče Zagreba i barem što se tiče ovih izbora, pokazala odavno potrošenom. Stoga je Tomaševićev protukandidat u drugom krugu, Miroslav Škoro, kao i oni koji ga podržavaju, odlučio nagaziti po gasu na način koji dosad nije viđen u kampanjama u Hrvatskoj.
“Anketari” s agendom
Počelo je, zapravo, još u prvom krugu, kad su s nepoznatog broja građane Zagreba nazivali ljudi koji su se predstavljali kao anketari, a kad bi čuli za koga će građani glasati, objašnjavali bi im zašto je taj kandidat – užasan. Uglavnom su sve svi žalili na takve pozive, osim Miroslava Škore, a njegovi protukandidati su ukazivali da je agencija koja je koristila taj broj radila u njegovoj kampanji.
No, tek nakon prvog kruga, ozbiljnog uspjeha Miroslava Škore i još mnogo ozbiljnijom vodstvom Tomislava Tomaševića, stvari su se – na štetu činjenica – baš ozbiljno zapjenile.
Stanovi i poslovi koji – ne postoje
Osnovni ritam udara Škorina kampanja, koja se odlučila na pokušaj diskreditiranja kandidata s liste Možemo! kao aktivista čiji se rad svodi na isisavanje novca iz državnog i gradskog proračuna. Time se pokušava dovesti u pitanje cijeli koncept rada neprofitnih udruga civilnog društva kakav je odavno uobičajen u demokratskim zemljama, uz transparentno financiranje i stroge uvjete namjenskog trošenja sredstava, ali, eto, valjda dovoljno sumnjivu zvuči kad se pročitaju imena udruga i iznosi njihovih budžeta.
Škoro je kampanju pokušao začiniti i tezom o tome da većina kandidata “Možemo!” živi u gradskim stanovima, te da rade za gradsku upravu, što se brzo pokazalo kao netočno.
A onda je na red došla i Tomaševićeva obitelj, odnosno njegov otac, koji je bio kandidat na listi Domovinskog pokreta u Zaprešiću. Na jednom od sučeljavanja je Tomašević je rekao da ne bi glasao za listu Domovinskog pokreta na kojoj je njegov otac, što je Škorina kampanja iskoristila za nadrealni (i sponzorirani) Facebook status u kojem tvrde kako se Tomašević zbog ideologije odrekao – vlastitog oca.
Novi povratak 1945.
No, sve to je samo površina – nešto dublje postoji cijeli eko-sustav portala i Facebook profila koji serijski štancaju poluistine i gole laži o Tomaševiću i njegovim suradnicima. Od čuvene Bujice koja je hladno namontirala snimku koja je trebala pokazati da je Tomašević napustio Gradsku skupštinu kad se glasalo o proglašenju heroja Domovinskog rata Blage Zadre počasnim građaninom Zagreba, pa do prijesnih laži o automobilu i imovini Tomislava Tomaševića ili čudesnim “prokazivanjem” njega i Sandre Benčić kao – Sanaderovog kadra smjestio se cijeli niz dezinformacija.
Njima se pokušava diskreditirati čelnike zeleno-lijeve koalicije, a njihovu eventualnu pobjedu usporediti, kako se kaže na jednom portalu, s ulaskom partizana 1945. godine u Zagreb (ne, ta usporedba nije iznesena u pozitivnom kontekstu).
Nikad ovoliko dezinformacija
Kad smo u ponedjeljak nazvali Petra Vidova, glavnog urednika Faktografa, portala koji se, među ostalim, bavi i provjerom činjenica, upravo je radio na novom tekstu o dezinformacijama u kampanji za lokalne izbore. „Nikad ovoliko“, kaže Vidov lakonski na naše pitanje koliko je (bilo) fake newsa na ovim izborima u odnosu na ranije izborne cikluse.
“Promatrali smo kako se to događa u inozemstvu, u Europi, SAD-u, Indiji, Brazilu… ali kod nas nije postojalo u tolikom opsegu sve do ovih izbora”, kaže Vidov. Prisjeća se da se, primjerice, pojavilo nekoliko dezinformacijskih kampanja protiv Miroslava Škore kada se on bio kandidirao za predsjednika RH na što je, veli Vidov, Faktograf tada reagirao i označavao te objave na Facebooku kao netočne.
Digitalna propaganda koju će mnogi kopirati
Lanjski parlamentarni izbori su, pak, “prošli dosta mirno”. A onda je stigla 2021. “U drugom krugu lokalnih izbora prvi puta vidimo pravu lavinu dezinformacija na Facebooku. Sve te objave imaju zajedničko da su usmjerene protiv Tomislava Tomaševića i platforme Možemo!”, kaže glavni urednik Faktografa, portala koji je s radom počeo 2015. godine.
Dezinformacijske kampanje su najizraženije u Zagrebu, ali se pojavljuju i u drugim mjestima. Problem je, smatra Vidov, “što je otvorena Pandorina kutija”: uvjeren je da će se u sljedećim izbornim kampanjama još i više političkih aktera okrenuti ovom tipu “digitalne propagande”, pogotovo ako se pokaže da su te kampanje imale određeni učinak u Zagrebu. “Siguran sam da će u budućnosti biti političara koji će htjeti kopirati taj oblik digitalne propagande”, procjenjuje Vidov.
Ukratko, ako se može mirno kazati da je kampanja između dva kruga lokalnih izbora najprljavija ikad dosad u hrvatskoj demokratskoj povijesti, može se na isti način predvidjeti i kako bi mogla biti najmanje prljava u odnosu na one koje slijede.