Tajna turističkih rekorda: Kako je porastao broj noćenja u Rovinju?
Pravi razlog za rast noćenja nije gradnja nego, upravo suprotno, rušenje
Nije slučajno već treću godinu zaredom da je Rovinj, od svih hrvatskih gradova, taj koji ostvaruje najveći broj turističkih noćenja. U 2013. je tako zabilježeno 2,989.600 noćenja, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, a prema lokalnim podacima koje je iznio čelnik ovoga grada Giovanni Sponza, broj je dosegao čak 3,100.000 noćenja. Iduće godine taj broj se još dodatno podebljao, a ove – kad je prava sezona zapravo tek započela – dosegao je već 2,000.000 te se predviđa da bi mogao dosegnuti nevjerojatnih 4,000.000 noćenja.
Taj porast noćenja mnogi pripisuju činjenici da su se u Rovinju sagradila dva ekstraluksuzna hotela s velikim smještajnim kapacitetima, renovirala još dva te da svatko tko ima slobodnu kadu, iznajmljuje smještaj kao da je riječ o ležaju Luja XVI., pa iako ima nešto i u tome, pravi razlog za porast noćenja, reći će vam svatko malo bolje upućen, nije gradnja nego, upravo suprotno, rušenje.
Tajna je u rušenju Monvija
Prije tri godine, naime, glasine su postale stvarnost i nakon više od trideset godina rada srušili su rovinjski zabavni centar Monvi. Objavljeno je kako je Monvi dugoročno neodrživ s obzirom na stanje u kojem je, ali i s obzirom na njegovu poziciju u blizini hotela Lone, Monte Mulini i Eden te gradskog naselja. Monvi koji je, i pored brojnih nedostataka, kao multimedijalni kompleks s diskotekom, cabaretom, otvorenim amfiteatrom i raznolikom ugostiteljskom ponudom stalno bio vrlo dobro posjećen, preko noći su, eto, sravnili sa zemljom. I, upravo je to, ta prosta činjenica rušenja jedinog mjesta u gradu na koje bi mlad čovjek mogao izaći kako bi se zabavio tajna naglog porasta broja noćenja u ovom biseru jadranske obale, kako ga često nazivaju u turističkim brošurama i na internetskim stranicama putopisnoga karaktera.
‘Prosta je činjenica da je rušenje jedinog mjesta u gradu gdje je mladi čovjek mogao izaći razlog eksplozije broja noćenja. Svi sada sasvim lijepo spavaju’
Prije se, naime, na potezu od autobusnoga kolodvora, preko ulice Luje Adamovića, pa sve do iza hotela Eden nije moglo oka sklopiti od onih motorčića i autića kojima je nabrijana talijanska mladež jurcala u provod. Tamo negdje oko kućnog broja 5, spomenute ulice nazvane po rođenom Rovinježu i jednom od poznatijih hrvatskih botaničara u Europi u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata, nerijetko bi u sitnim satima započinjali i šakački obračuni između iste te mladeži koja bi se sada pomalo razočarano i poprilično pijana vraćala iz provoda, te pokojeg zatvorenika iz obližnjeg pulskog zatvora puštenog na slobodu preko vikenda. San je, možete pretpostaviti, pod tim okolnostima bilo vrlo teško održati.
Neobična glazbena kombinacija
Petkom i subotom, naravno, nitko nije ni pokušavao zaspati. Ako već ne zbog životinjskog prebacivanja iz druge brzine u četvrtu na slabašnim Alfa Romeima, Tomosima i skuterima s ugrađenim motorom iz kosilice ili tih brutalnih uličnih borbi, budnim nas je na tom iznimno dugačkom potezu držala neobična glazbena kombinacija koja je dopirala iz smjera Monvija, a koju je najpreciznije opisati kao užasan spoj elektroničke glazbe, Tonija Cetinskog i karaoke pokušaja pijanih nizozemskih srednjoškolaca.
I grad je zaspao
Ničega od navedenog, svetoj Eufemiji hvala, sada više nema, pa sam tako, evo, i ja, dugogodišnji stanovnik ovoga lijepoga grada u ljetnim mjesecima, ove godine ostvario znatno veći broj noćenja nego što je to bio slučaj prethodnih sezona kada bih u mjesec dana jedva ostvario nekih desetak noćenja. Ove godine sam zato, baš poput matorih turista na koje se Rovinj u posljednje tri godine orijentirao, svaku noć spavao kao top.
Istina, dok sam bio mlađi, volio sam i ja susjede držati budnima do dugo u noć, a neke od najboljih rovinjskih dana proveo sam upravo u Monviju po noći, na legendarnim pjena partyjima, te tako negativno utjecao na statistički broj noćenja u gradu. Međutim, kako su ta vremena iza mene i više ne ljetujem s društvom, kao što je dosad bio slučaj, već s djevojkom – a za mlade koji sada u Rovinju nemaju kud sa sobom, te nikad neće osjetiti čari Monvija i mladih Nizozemki, a za neki duži izlazak moraju stavljati glavu u torbu i po poprilično opasnim cestama voziti do Poreča, marim i manje nego Maistra – nekako mi više odgovara da je sada na njegovu mjestu jedno ogromno parkiralište.
S vremenom će tamo, uvjeravaju iz Maistre, biti sagrađen novi, multimedijski kulturni centar s muzejom i knjižnicom te dvoranama za izložbe, kino i kazališne predstave, ali sumnjam da će i to negativno utjecati na broj noćenja u ovome gradu koji je, čini se, i sam već davno zaspao.
Objavljeno 8. kolovoza 2015. u tiskanom Telegramu