Kako je reklama HPB-a u potpunosti promašila bit bankarske djelatnosti
Kako je pretenciozna reklama HPB-a promašila smisao banaka
U pretencioznoj reklami Hrvatske poštanske banke (sigurno ste je vidjeli, samo niste znali da je reklama za banku, već ste pomislili da je za Opus Dei, rat u Ukrajini ili Glavašev ponovni koncert dobrodošlice), u kojoj neki ratnički glas nabraja kako se Hrvatska podijelila na lijeve i desne, homofobe i homofile, crvene i crne, zaposlene-nezaposlene, stare-mlade i tako dalje, a sve da bi zaključio kako su u njihovoj banci svi, citiram:”Isti!”, zaboravljena je nabrojati još jedna podjela, a koja mi se čini iznimno važnom.
Ona na one koji za McDonalds kažu “Megić” i one koji posjeduju IQ.
Osim toga, na pamet mi pada još nekoliko veoma važnih društvenih podjela koje je ratnički glas iz reklame, vjerojatno onaj isti koji je bio u reklami za Žuju na nekom od nogometnih prvenstava kada je tako trebalo probuditi nacionalni duh i pozvati ga da u sebe nalije što više litara pive kako ne bi realno mogao sagledati da je reprezentacija, ne samo po igri, već i po sramotnim rezultatima, bila jedna od najgorih na prvenstvu, zaboravio navesti.
Važna podjela oko Mirele Holy i TV serije
Imamo tako one koji vide zlatno-bijelu haljinu i one koji vide plavo-crnu, ali još važnije od njih, na one kojima je dobra Mirela Holy i koji bi joj dali svoj glas i na one koji još uvijek nisu zaboravili da je ta moralna vertikala zloupotrebljavala poziciju kako bi vršila utjecaj na direktore državnih tvtrki oko očuvanja posla sebi bliskim osobama.
Podjela na one kojima je “Crno-Bijeli svijet” dobra serija i one kojima smeta što se na čokoladici Životinjskog carstva prikazanoj u seriji vidi bar kod, te na one kojima je i “Počivali u miru” dobra serija s dobrom glumačkom ekipom i one koji su zbog mrmljanja Gorana Navojca morali aktivirati HRT-ovu uslugu titlova namijenjenu gluhima.
Nadalje, na pamet mi padaju još neke veoma bitne podjele za koje ne znam kako ih je HPB mogao izostaviti iz svoje reklame; ona na prave BBB-ovce, na primjer, i na Mamićeve plaćenike, šatoraše i onoga pankera koji preko puta njihova šatora u Savskoj na glas čita Mariju Jurić Zagorku, na one kojima je Ivan Šarić dobar komičar i one koji imaju smisao za humor, one koji su za obavezni vojni rok i koji imaju smisao za razum.
A zašto bi, točno, svi bili isti?
Podjela na one kojima je Šuker naš najbolji igrač koji se ikad pojavio i na one za koje je lutka postavljena na čelo HNS-a, itekako bi mogla biti bitna za jednu banku, pa ne znam kako su tu podjelu njihovi marketinški magovi mogli zaboraviti tijekom brainstorminga o reklami.
I za kraj, sjetio sam se možda jedne od najbitnijih podjela, a to je na one koji žele biti u banci koja svoju ingenioznu reklamu o podjelama u društvu zaključuje s rečenicom da su, citiram: “U HPB-u svi isti”, i na one koji ne žele da u banci budu isti sa svima drugima. Oni, dakle, koji itekako žele da imaju drugačiji tretman kao, recimo, stalni klijent, redovni platiša ili jednostavno samo čovjek s brdom love, od nekog dužnog, blokiranog i bankrotiranog pojedinca. Kako bi i zašto, pobogu, u banci svi bili isti?