Došao je kraju i petstoti dan trodnevne „Specijalne vojne operacije“. Osim dijela okupiranog teritorija, koji grčevito pokušava zadržati, Ruska Federacija izgubila je sve što je htjela postići i još prije. Moskva je imala spremnu svoju marionetsku vlast za instalaciju u Kijevu. Međutim, Volodimir Zelenski sa svojom ekipom i dalje neprikosnoveno vlada.
Namjeravali su podijeliti „izmišljenu“ ukrajinsku naciju i vratiti zalutale duše u krilo majke Rusije. Dogodilo se upravo suprotno. Brutalna agresija djelovala je kao potpuno nepredvidiv katalizator stvaranja ukrajinske političke nacije. Nekad „najruskiji“ gradovi, kao što je Harkiv, postali su nesalomljiva brana ruskoj invaziji.
Cilj je bio i sprječavanje širenja NATO saveza. Umjesto toga, Rusija je dobila dodatnih 1200 kilometara granice sa Sjevernoatlantskim savezom, a Ukrajina jasnu perspektivu ulaska u NATO čim se rat okonča. U Kremlju su računali kako će razjediniti Europsku uniju i odvojiti je od Sjedinjenih Država. Efekt je bio potpuno neočekivan.
Samo su dva načina kako ovaj rat može završiti
Po prvi put Europska unija izravno financira vojne nabave. Mnoge članice EU-a počele su opsežan program naoružavanja. Svijest o potrebi jačanja kolektivne sigurnosti i veza sa SAD-om nikad nije bila jača od okončanja Hladnog rata. Šlag na kraju. Diktator iz Kremlja najavio je demilitarizaciju Ukrajine. Umjesto toga, Vojska Ruske Federacije bori se za opstanak s jednom od najjačih vojnih organizacija u Europi.
Zvuči gotovi nevjerojatno. Od početka rata kopnena vojska Ruske Federacije izgubila je pedeset posto svojih borbenih kapaciteta. Katastrofalne gospodarske, tehnološke i razvojne posljedice po Rusku Federaciju ne treba ni spominjati. Više se ne radi o tome hoće li će Rusija izgubiti rat u Ukrajini. Pravo pitanje je koliko će još nevolje i bijede, razaranja i smrti, Vladimir Vladimirović Putin donijeti građanima Ukrajine i Ruske Federacije prije nego što rat stane.
Postoje samo dva načina, sa svim mogućim podvarijantama, da se ovaj belaj okonča. Prva je predaja Ukrajine i priznavanje novonastale realnosti, kako to vole reći u Kremlju. Ukrajinci očito nemaju namjeru za predajom niti priznanjem ruskih osvajanja. Drugi način je oslobađanje okupiranih teritorija i rješavanje Moskve jedinog preostalog razloga zbog kojeg vodi rat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li moralno Ukrajini slati kasetno streljivo
U takvim okolnostima, vodi se rasprava o moralnosti opremanja Ukrajine kasetnom municijom. Što je to kasetna municija i zbog čega je njena upotreba, u mnogim zemljama, stavljena izvan zakona? Kasetno streljivo je u stvari kontejner koji sadrži više manjih bombica ili podstreljiva. U Hrvatskoj takvo podstreljivo popularno nazivaju “zvončići” koji su se isporučivali putem višecijevnog bacača raketa Orkan.
Kasetna bomba ili projektili mogu se izbacivati iz zraka ili lansirati sa zemlje. Suština je u tome da se brojne manje „bombice“, nakon otvaranja kontejnera, dok je još u zraku, rasprše po znatno većoj površini. Imaju daleko manje razorno djelovanje od klasične bombe ili granate, ali zbog toga ubojnim sredstvima zasite mnogo veći prostor.
Zbog manje ubojne moći pojedinačnog zvončića, koristi se za uništavanje žive sile na otvorenom i lako oklopljene tehnike. Zbog čega je kasetno streljivo zabranjeno u preko 120 zemalja? Određeni broj „zvončića“ ne detonira prilikom udara nego ostaje kao neeksplodirano streljivo, što je potencijalna prijetnja i nakon prestanka rata. Na žalost, to je bio slučaj i kod nas. Nekoliko godina nakon rata, u zrakoplovnoj bazi Zemunik, jedan neaktivirani zvončić otkačio se iz krošnje drveta i usmrtio ročnog vojnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kolege piloti i ja odbili smo prevesti te bombe
Kasetno streljivo počinje se koristiti početkom Drugog svjetskog rata. Crvena armija koristila je zrakoplovno kasetne bombe u invaziji na Finsku 1939. godine. Masivna upotreba „cluster“ bombi počinje tijekom Vijetnamskog rata.
Amerikanci su – u nastojanju da prekinu Ho Ši Minov put, kojim se iz Sjevernog Vijetnama, preko Laosa, opskrbljivao Vijetkong u Južnom Vijetnamu – masovno koristili bombe s “ananasom”, kako su zvali američko podstreljivo. Laos i istočnu Kambodžu zasuli su s ogromnom količinom kasetnih bombi. Sovjeti su isto radili u Afganistanu.
Već na početku agresije na Hrvatsku, JNA je koristila kasetne bombe britanske proizvodnje tipa BL-755. Zajedno s grupom kolega, predvođeni Vladom Rajtarom, složno smo rekli: „Odjebi JNA“. Kao članovi posade transportnih aviona, odbili smo prevesti te bombe s Plesa na Tuzlanski aerodrom. Bombe su bile namijenjene istočnoj Slavoniji. Došli su drugi umjesto nas odraditi posao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb je svoju porciju ‘zvončića’ dobio u svibnju 1995.
Osim gubitka činova, i svega ostalog, fasovali smo od vojnog suda u Zagrebu po nekoliko godina zatvora. Mi koji smo bili protiv upotrebe kasetni bombi suđeni smo radi “rušenja teritorijalnog integriteta SFRJ”, a oni koji su bacali te bombe, na narod koji ih je platio, su kao čuvali integritet zajedničke države.
A da je bomba BL-755 opasna vidjelo se vrlo brzo na bojnom polju. Samo od jedne bombe ranjena su bila 32 hrvatska vojnika. Zagreb je dobio svoju porciju „zvončića“ 2. i 3. svibnja 1995. godine kao osvetu za poraz u Bljesku 1995. godine. Pogođeni su tada dječja bolnica u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište, Zrinjevac. Bio je to pokolj nedužnih ljudi u centru grada. U napadu je ubijeno sedam, a ranjeno najmanje 200 civila.
Masakr u Nišu, neoprostiva pogreška
Kasetne bombe padale su i po Srbiji. Dana 7. svibnja 1999., za vrijeme NATO bombardiranja SR Jugoslavije, nekoliko kasetnih bombi palo je na grad Niš u istočnoj Srbiji. Bio je to pravi masakr. Poginulo je oko 15 civila, a ranjeno 18. Amerikanci su s velike visine gađali aerodrom Niš. Prema nekim izvorima koristili su novi tip municije, Wind Corrected Munitions Dispenser.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Većina bombi pala je na vojni aerodrom, no neke su završile na neplaniranom mjestu. Iako nenamjerna, to je neoprostiva greška.
Rusi se do sada nisu libili koristiti takvo oružje
Što se tiče Vojske Ruske Federacije, oni u ratovima regularno gađaju naseljena mjesta kasetnim bombama. Grozni u Čečeniji, Alepo u Siriji, Harkiv u Ukrajini, samo su neke lokacije koje su zračne i kopnene snage Ruske Federacije zasipale kasetnim streljivom.
No, nije to jedini arsenal dvojbenog naoružanja kojeg Rusi koriste u napadu na urbane cjeline. Tijekom opsade ukrajinskih gradova Rusi, redovito i masovno, koriste termobaričko oružje te rakete i bombe od bijelog fosfora. Zajednički nazivnik za kasetno, termobaričko i fosforno streljivo je površinsko, neselektivno djelovanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga u urbanim sredinama obavezno stradaju i civili. U dosadašnjem toku ratnih djelovanja ruski zapovjednici nisu pokazali suzdržanost u primjeni svog raspoloživog streljiva, kad god je to taktički opravdano, bez obzira na moguću kolateralnu štetu.
Amerikanci će Ukrajini poslati noviju varijantu
Neki izvještaji govore da i Ukrajinci, ali u znatno manjem broju, koriste kasetno streljivo. Međutim, nema vizualne potvrde za takvu tvrdnju niti snimke koje pokazuje upotrebu u naseljenim mjestima.
Pretpostavlja se da će Amerikanci Ukrajini dostaviti granate M864. Ovo je novija varijanta kasetnog streljiva za haubice kalibra od 155 milimetara. Prvi put je proizvedeno 1987. Njegova specifičnost je što na dnu granata ima ugrađen plinski generator koji sprečava turbulentno strujanje iz zrna nakon ispaljenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Taj efekt smanjuje otpor i do pedeset posto. Iz tih razloga, granate M864 ostvaruju domet od 29 kilometara. U svakoj M864 granati nalazi se ukupno 72 komada podstreljiva. U prosjeku neaktivirano ostaje oko 6 posto ili četiri komada podstreljiva po jednoj granati.
Koliko ja znam, HRZ nije koristilo kasetno streljivo
Što dolazak ovih granata znači za Združene snage Ukrajine? Smanjit će se utrošak standardno visoko eksplozivnih granata, čije su zalihe ograničene. Znatno će se povećati učinkovitost artiljerijske vatre po ruskoj pješadiji i motoriziranim i mehaniziranim kolonama. Podstreljivo, koje se nalazi u zrnu M864, ima dvostruko djelovanje.
Čelične kuglice koje se kao sačma razlete radijalno od mjesta pada bombe djeluju na pješadiju. Na dnu bombice nalazi se eksplozivno punjenje koje stvara kumulativni mlaz dovoljan za probijanje oklopa borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera, ali ne i tenkova.
U Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ) imali smo kasetne bombe BL-755 od bivše JNA. Ustvari, to je bio ratni plijen Armije BiH, koji je putem robne razmjene, došao u naoružanje HRZ-a. Međutim, koliko je meni poznato, HRZ nikad nije koristilo kasetno streljivo u borbenim operacijama.
Ponekad svi međunarodni standardi padaju u vodu
Što će Ukrajinci uraditi to je njihova stvar. Kod njih je kasetno streljivo dozvoljeno. Brane svoju zemlju i narod. I imaju pravo na samoobranu, pogotovo kad agresor neselektivno koristi svo raspoloživo klasično naoružanje.
Svi međunarodni standardi padaju u vodu kad imaš posla s razjarenom silom koja postupno, ali sigurno gubi moć. Ukrajina je potpisala Montrealski protokol o zabrani upotrebe protupješadijskih nagaznih mina. Međutim, Rusi za to ne mare.
Pored tenkovskih, zasipaju ukrajinska polja stotinama tisuća plastičnih protupješadijskih mina tipa PFM-1. Mine PFM-1 mogu se „sijati“ iz helikoptera ili putem višecijevnog bacača raketa. Dakle, Vojska Ruske Federacije ne poštuje nikakve međunarodne norme. U takvim okolnostima i protiv tako brutalnog neprijatelja jedino učinkovito sredstvo za postizanje mira ostaje sila.
Kako smo odbili prevesti kasetne bombe koje je JNA planirala baciti na Slavoniju. Uzeli su nam činove i udarili nam zatvorske kazne
Je li moralno Ukrajini slati oružje od kojeg civili stradavaju i godinama kasnije?
Što će Ukrajinci uraditi to je njihova stvar. Kod njih je kasetno streljivo dozvoljeno. Brane svoju zemlju i narod. I imaju pravo na samoobranu, pogotovo kad agresor neselektivno koristi svo raspoloživo klasično naoružanje. Svi međunarodni standardi padaju u vodu kad imaš posla s razjarenom silom koja postupno, ali sigurno gubi moć
Došao je kraju i petstoti dan trodnevne „Specijalne vojne operacije“. Osim dijela okupiranog teritorija, koji grčevito pokušava zadržati, Ruska Federacija izgubila je sve što je htjela postići i još prije. Moskva je imala spremnu svoju marionetsku vlast za instalaciju u Kijevu. Međutim, Volodimir Zelenski sa svojom ekipom i dalje neprikosnoveno vlada.
Namjeravali su podijeliti „izmišljenu“ ukrajinsku naciju i vratiti zalutale duše u krilo majke Rusije. Dogodilo se upravo suprotno. Brutalna agresija djelovala je kao potpuno nepredvidiv katalizator stvaranja ukrajinske političke nacije. Nekad „najruskiji“ gradovi, kao što je Harkiv, postali su nesalomljiva brana ruskoj invaziji.
Cilj je bio i sprječavanje širenja NATO saveza. Umjesto toga, Rusija je dobila dodatnih 1200 kilometara granice sa Sjevernoatlantskim savezom, a Ukrajina jasnu perspektivu ulaska u NATO čim se rat okonča. U Kremlju su računali kako će razjediniti Europsku uniju i odvojiti je od Sjedinjenih Država. Efekt je bio potpuno neočekivan.
Samo su dva načina kako ovaj rat može završiti
Po prvi put Europska unija izravno financira vojne nabave. Mnoge članice EU-a počele su opsežan program naoružavanja. Svijest o potrebi jačanja kolektivne sigurnosti i veza sa SAD-om nikad nije bila jača od okončanja Hladnog rata. Šlag na kraju. Diktator iz Kremlja najavio je demilitarizaciju Ukrajine. Umjesto toga, Vojska Ruske Federacije bori se za opstanak s jednom od najjačih vojnih organizacija u Europi.
Zvuči gotovi nevjerojatno. Od početka rata kopnena vojska Ruske Federacije izgubila je pedeset posto svojih borbenih kapaciteta. Katastrofalne gospodarske, tehnološke i razvojne posljedice po Rusku Federaciju ne treba ni spominjati. Više se ne radi o tome hoće li će Rusija izgubiti rat u Ukrajini. Pravo pitanje je koliko će još nevolje i bijede, razaranja i smrti, Vladimir Vladimirović Putin donijeti građanima Ukrajine i Ruske Federacije prije nego što rat stane.
Postoje samo dva načina, sa svim mogućim podvarijantama, da se ovaj belaj okonča. Prva je predaja Ukrajine i priznavanje novonastale realnosti, kako to vole reći u Kremlju. Ukrajinci očito nemaju namjeru za predajom niti priznanjem ruskih osvajanja. Drugi način je oslobađanje okupiranih teritorija i rješavanje Moskve jedinog preostalog razloga zbog kojeg vodi rat.
Je li moralno Ukrajini slati kasetno streljivo
U takvim okolnostima, vodi se rasprava o moralnosti opremanja Ukrajine kasetnom municijom. Što je to kasetna municija i zbog čega je njena upotreba, u mnogim zemljama, stavljena izvan zakona? Kasetno streljivo je u stvari kontejner koji sadrži više manjih bombica ili podstreljiva. U Hrvatskoj takvo podstreljivo popularno nazivaju “zvončići” koji su se isporučivali putem višecijevnog bacača raketa Orkan.
Kasetna bomba ili projektili mogu se izbacivati iz zraka ili lansirati sa zemlje. Suština je u tome da se brojne manje „bombice“, nakon otvaranja kontejnera, dok je još u zraku, rasprše po znatno većoj površini. Imaju daleko manje razorno djelovanje od klasične bombe ili granate, ali zbog toga ubojnim sredstvima zasite mnogo veći prostor.
Zbog manje ubojne moći pojedinačnog zvončića, koristi se za uništavanje žive sile na otvorenom i lako oklopljene tehnike. Zbog čega je kasetno streljivo zabranjeno u preko 120 zemalja? Određeni broj „zvončića“ ne detonira prilikom udara nego ostaje kao neeksplodirano streljivo, što je potencijalna prijetnja i nakon prestanka rata. Na žalost, to je bio slučaj i kod nas. Nekoliko godina nakon rata, u zrakoplovnoj bazi Zemunik, jedan neaktivirani zvončić otkačio se iz krošnje drveta i usmrtio ročnog vojnika.
Kolege piloti i ja odbili smo prevesti te bombe
Kasetno streljivo počinje se koristiti početkom Drugog svjetskog rata. Crvena armija koristila je zrakoplovno kasetne bombe u invaziji na Finsku 1939. godine. Masivna upotreba „cluster“ bombi počinje tijekom Vijetnamskog rata.
Amerikanci su – u nastojanju da prekinu Ho Ši Minov put, kojim se iz Sjevernog Vijetnama, preko Laosa, opskrbljivao Vijetkong u Južnom Vijetnamu – masovno koristili bombe s “ananasom”, kako su zvali američko podstreljivo. Laos i istočnu Kambodžu zasuli su s ogromnom količinom kasetnih bombi. Sovjeti su isto radili u Afganistanu.
Već na početku agresije na Hrvatsku, JNA je koristila kasetne bombe britanske proizvodnje tipa BL-755. Zajedno s grupom kolega, predvođeni Vladom Rajtarom, složno smo rekli: „Odjebi JNA“. Kao članovi posade transportnih aviona, odbili smo prevesti te bombe s Plesa na Tuzlanski aerodrom. Bombe su bile namijenjene istočnoj Slavoniji. Došli su drugi umjesto nas odraditi posao.
Zagreb je svoju porciju ‘zvončića’ dobio u svibnju 1995.
Osim gubitka činova, i svega ostalog, fasovali smo od vojnog suda u Zagrebu po nekoliko godina zatvora. Mi koji smo bili protiv upotrebe kasetni bombi suđeni smo radi “rušenja teritorijalnog integriteta SFRJ”, a oni koji su bacali te bombe, na narod koji ih je platio, su kao čuvali integritet zajedničke države.
A da je bomba BL-755 opasna vidjelo se vrlo brzo na bojnom polju. Samo od jedne bombe ranjena su bila 32 hrvatska vojnika. Zagreb je dobio svoju porciju „zvončića“ 2. i 3. svibnja 1995. godine kao osvetu za poraz u Bljesku 1995. godine. Pogođeni su tada dječja bolnica u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište, Zrinjevac. Bio je to pokolj nedužnih ljudi u centru grada. U napadu je ubijeno sedam, a ranjeno najmanje 200 civila.
Masakr u Nišu, neoprostiva pogreška
Kasetne bombe padale su i po Srbiji. Dana 7. svibnja 1999., za vrijeme NATO bombardiranja SR Jugoslavije, nekoliko kasetnih bombi palo je na grad Niš u istočnoj Srbiji. Bio je to pravi masakr. Poginulo je oko 15 civila, a ranjeno 18. Amerikanci su s velike visine gađali aerodrom Niš. Prema nekim izvorima koristili su novi tip municije, Wind Corrected Munitions Dispenser.
Većina bombi pala je na vojni aerodrom, no neke su završile na neplaniranom mjestu. Iako nenamjerna, to je neoprostiva greška.
Rusi se do sada nisu libili koristiti takvo oružje
Što se tiče Vojske Ruske Federacije, oni u ratovima regularno gađaju naseljena mjesta kasetnim bombama. Grozni u Čečeniji, Alepo u Siriji, Harkiv u Ukrajini, samo su neke lokacije koje su zračne i kopnene snage Ruske Federacije zasipale kasetnim streljivom.
No, nije to jedini arsenal dvojbenog naoružanja kojeg Rusi koriste u napadu na urbane cjeline. Tijekom opsade ukrajinskih gradova Rusi, redovito i masovno, koriste termobaričko oružje te rakete i bombe od bijelog fosfora. Zajednički nazivnik za kasetno, termobaričko i fosforno streljivo je površinsko, neselektivno djelovanje.
Zbog toga u urbanim sredinama obavezno stradaju i civili. U dosadašnjem toku ratnih djelovanja ruski zapovjednici nisu pokazali suzdržanost u primjeni svog raspoloživog streljiva, kad god je to taktički opravdano, bez obzira na moguću kolateralnu štetu.
Amerikanci će Ukrajini poslati noviju varijantu
Neki izvještaji govore da i Ukrajinci, ali u znatno manjem broju, koriste kasetno streljivo. Međutim, nema vizualne potvrde za takvu tvrdnju niti snimke koje pokazuje upotrebu u naseljenim mjestima.
Pretpostavlja se da će Amerikanci Ukrajini dostaviti granate M864. Ovo je novija varijanta kasetnog streljiva za haubice kalibra od 155 milimetara. Prvi put je proizvedeno 1987. Njegova specifičnost je što na dnu granata ima ugrađen plinski generator koji sprečava turbulentno strujanje iz zrna nakon ispaljenja.
Taj efekt smanjuje otpor i do pedeset posto. Iz tih razloga, granate M864 ostvaruju domet od 29 kilometara. U svakoj M864 granati nalazi se ukupno 72 komada podstreljiva. U prosjeku neaktivirano ostaje oko 6 posto ili četiri komada podstreljiva po jednoj granati.
Koliko ja znam, HRZ nije koristilo kasetno streljivo
Što dolazak ovih granata znači za Združene snage Ukrajine? Smanjit će se utrošak standardno visoko eksplozivnih granata, čije su zalihe ograničene. Znatno će se povećati učinkovitost artiljerijske vatre po ruskoj pješadiji i motoriziranim i mehaniziranim kolonama. Podstreljivo, koje se nalazi u zrnu M864, ima dvostruko djelovanje.
Čelične kuglice koje se kao sačma razlete radijalno od mjesta pada bombe djeluju na pješadiju. Na dnu bombice nalazi se eksplozivno punjenje koje stvara kumulativni mlaz dovoljan za probijanje oklopa borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera, ali ne i tenkova.
U Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ) imali smo kasetne bombe BL-755 od bivše JNA. Ustvari, to je bio ratni plijen Armije BiH, koji je putem robne razmjene, došao u naoružanje HRZ-a. Međutim, koliko je meni poznato, HRZ nikad nije koristilo kasetno streljivo u borbenim operacijama.
Ponekad svi međunarodni standardi padaju u vodu
Što će Ukrajinci uraditi to je njihova stvar. Kod njih je kasetno streljivo dozvoljeno. Brane svoju zemlju i narod. I imaju pravo na samoobranu, pogotovo kad agresor neselektivno koristi svo raspoloživo klasično naoružanje.
Svi međunarodni standardi padaju u vodu kad imaš posla s razjarenom silom koja postupno, ali sigurno gubi moć. Ukrajina je potpisala Montrealski protokol o zabrani upotrebe protupješadijskih nagaznih mina. Međutim, Rusi za to ne mare.
Pored tenkovskih, zasipaju ukrajinska polja stotinama tisuća plastičnih protupješadijskih mina tipa PFM-1. Mine PFM-1 mogu se „sijati“ iz helikoptera ili putem višecijevnog bacača raketa. Dakle, Vojska Ruske Federacije ne poštuje nikakve međunarodne norme. U takvim okolnostima i protiv tako brutalnog neprijatelja jedino učinkovito sredstvo za postizanje mira ostaje sila.