Kako su klinci iz slabo poznatih američkih strvinarskih fondova zbog Agrokora ušli u našu visoku politiku

Goranko Fižulić detaljno je istražio okolnosti dolaska kontroverznog vulture fonda. Ovo je prvi od tri nastavka o Knightheadu

U drugoj polovici ožujka u Zagreb je stigao mlađi analitičar vulture fonda, Adam Pieczonka, sa zadatkom ispitivanja načina i mogućnosti naplate obezvrijeđenih obveznica Agrokora po punoj ili barem većoj cijeni od trenutne. To je rutinski zadatak za analitičare vulture fondova na razvijenim tržištima i u pravno uređenim državama. Ali Hrvatska nije zadovoljavala ni jedan od tih uvjeta pa je Adam morao poduzeti nekoliko neortodoksnih poteza. Prvo je nazvao tajnicu guvernera HNB-a Borisa Vujčića zamolivši je da mu organizira sastanak s guvernerom. Istina, ni ona ni sam guverner nisu nikada čuli za njegovog poslodavca, ali bože moj kad je već potegao iz New Yorka do Zagreba, bilo bi šteta da ga guverner ne primi.

Adam Pieczonka bio je jedan studenata koji su u školskoj godini 2005./2006. zaslužili Dekanovu nagradu na Richard Ivey School of Business sveučilišta Western Ontario. Prvi posao pronašao je u Ares Capital Corporation, srednje velikom investicijskom fondu koji je kupovao i teško naplativa potraživanja. Sljedeće zaposlenje bilo je u respektabilnoj investicijskoj banci Moellis & Co koja je na početku kolapsa Agrokora bila savjetnik vlasnika PIK obveznica.

Kada je nekoliko godina kasnije prihvatio poziciju mlađeg analitičara u nevelikom vulture fondu, Knighthead Capital Management, nije mogao ni sanjati da će uskoro, zahvaljujući čudnovatom spletu okolnosti, investicijski analitičari zaposleni kod njegovog bivšeg poslodavca razgovarati s potpredsjednicom vlade jedne male zemlje po istoj temi o kojoj će on, samo nekoliko tjedana kasnije, divaniti s guvernerom njene središnje banke. U dotadašnjem Adamovom svijetu potpredsjednici vlada i guverneri banaka pojavljivali su se samo na televizijskim ekranima ili kao govornici na velikim financijskim konferencijama, ali nikada kao sugovornici mlađih ili starijih investicijskih analitičara s realno marginalnim poslovnim adresama.

Kontekst s početka 2017., dok šira javnost nije znala za dramu

Nakon snažnog pada cijene obveznica početkom 2017. koje je Adria Group Holding B.V., nizozemska tvrtka u vlasništvu Ivice Todorića, izdala zbog financiranja kupnje Mercatora, Moellis & Co bio je izabran za savjetnika najvećih vlasnika obveznica. Kao osiguranje naplate duga od 485 milijuna eura u koji nisu uključene kamate, Ivica Todorić založio je 95,52 posto dionica Agrokora d.d. čiji je nominalni vlasnik bio Adria Group Holding B.V. Prema kreditnim obavezama koje je Agrokor d.d. utanačio u jesen 2016. taj dug Todorić je trebao refinancirati ili isplatiti prije 8. ožujka 2018. godine.

Budući da mu je zbog neuspješnog refinanciranja tog duga prijetio gubitak vlasništva, Todorić je koncem 2016. angažirao prvoklasnu američku investicijsku banku Houlihan Lokey, a na njihov prijedlog i odvjetničku kuću Kirkland & Ellis, kao savjetnike za izlaz iz već tada, gotovo izgubljene pozicije. Houlihan Lokey pripremio je plan pod nazivom Project Aisle prema kojem bi Ivica Todorić platio svoj de facto osobni dug vlasničkim udjelom nad dobrim dijelom Agrokora.

Project Aisle prezentiran je Ivici Todoriću i maloj grupi njegovih suradnika početkom veljače 2017. godine. Obveznice Agrokora tada su imale cijenu koja se kretala oko tri četvrtine njihove nominalne vrijednosti, ali je cijena PIK obveznica već bila pala ispod 50 centi za euro. Početkom veljače, prije istupa ruskog veleposlanika Azimova, najšira javnost još uvijek ništa ne zna o financijskoj krizi koja trese temelje najvećeg regionalnog poslodavca kojemu je HBOR još samo šest tjedana ranije odobrio „božićni kredit“ od 48,3 milijuna eura, a sve uz punu suglasnost najvažnijih članova Vlade.

Urbana legenda o Putinovom prijatelju koji je osobno dao novac

Činjenica da je Moody’s početkom siječnja 2017. prvi put Agrokoru srušio kreditni rejting kao i da su dva tjedna kasnije propali pregovori o novom klupskom kreditu koncernu, bila je zapažena samo u uskom krugu zainteresirane poslovne zajednice. Ivica Todorić umjesto da bez puno premišljanja implementira Project Aisle, valjda ponukan i ohrabren „božićnim kreditom“, pokreće pregovore s Vladom kako bi dobio 300 milijuna eura potrebnih za održavanje kratkoročne likvidnosti do nekog za sebe povoljnijeg rješenja. Usput uspijeva iskamčiti novih sto milijuna eura od glavnog kreditora, ruske Sberbanke.

Urbana legenda kaže da je za taj kredit banka bila samo posrednik između jednog od osobnih prijatelja ruskog vladara i koncerna te da je to glavni razlog za sve kasnije gnjavaže oko tog zajma. Ali kako god bilo u tih šezdeset dana od početka veljače do početka travnja 2017. potpuno se promijenio život Ivice Todorića i njegove obitelji, nepovratno su izgubljena mnoga bogatstva, ali i stvorena nova.

Prvi od brojnih suspektnih sastanaka potpredsjednice Vlade

Početkom veljače 2017. Adam Pieczonka još uvijek nije dobio nalog svojih šefova da počne pratiti situaciju u susjedstvu njihovoga austrijskog posla. Naime Knighthead Capital Management bio je zapažen član takozvane „Ad Hoc“ grupe vjerovnika posrnule Hypo Alpe Adria Banke koja je kupovala njene obezvrijeđene obveznice u nadi njihove naplate u sudskom sporu ili vansudskoj nagodbi s austrijskim vlastima. Kako je nagodba postignuta u listopadu 2016., malobrojni tim njujorškog fonda bio je u potrazi za novim izazovnim prilikama.

Krajem veljače, u jeku tajnih sastanaka pojedinih članova Vlade i Ivice Todorića, netko je fondu rekao: „Agrokor Bonds“. Budući da nekoliko lokalnih znalaca, a i pokoji iz susjedstva, na sebe preuzimaju zaslugu za taj šaptački posao, moramo se zadovoljiti mogućnošću da su njihove zasluge podjednake. Ali cijena obveznica se krajem veljače kretala oko 70 centi za euro te je još uvijek bila previsoka za ukus Thomasa A. Wagnera, suosnivača fonda i njegovog glavnog trgovca obveznicama Antona Aniksta. Osim toga, u to vrijeme još uvijek je moguća realizacija plana Project Aisle koja bi sigurno dovela i do „šišanja“ vlasnika obveznica koncerna.

Project Aisle zanima i potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić te se ona zbog toga 1. ožujka 2017. sastaje s predstavnicima savjetnika vlasnika PIK obveznica, gore spomenutom investicijskom bankom Moellis &Co i londonskom prvoklasnom odvjetničkom kancelarijom Freshfields Bruckhaus Deringer. Zbog čega je potpredsjednica Vlade smatrala da treba održati sastanak sa savjetnicima vlasnika obveznica koje je izdala nizozemska tvrtka u vlasništvu Ivice Todorića i čija vrijednost ili naplativost nema nikakav utjecaj na likvidnost ili solventnost Agrokora, nego samo na moguću promjenu vlasničke strukture koncerna i osobnu financijsku poziciju Todorića nije nikada objašnjeno. Taj apsolutno suvišan sastanak samo je prvi u nizu serije koja je uslijedila. Zanimljivo je da gospođa Dalić nije smatrala važnim da taj sastanak uvrsti u uvodni odlomak „Kronologija krize u Agrokoru“ u svojoj nedavno objavljenoj knjizi, iako je on sastavni dio transkripta njenog iskaza USKOK-u.

Kako se guverner našao s ljudima iz nepoznatog fonda

Do kraja ožujka 2017. cijena obveznice Agrokora pala je na 34 centi za euro, a PIK obveznica na desetak centi za euro. To su vrijednosti koje pod određenim uvjetima omogućuju pristojnu zaradu te Thomas Wagner u drugoj polovici ožujka šalje u Zagreb svog mlađeg analitičara Adama Pieczonku sa zadatkom ispitivanja načina i mogućnosti naplate obezvrijeđenih obveznica Agrokora po punoj ili barem većoj cijeni od trenutne. To je rutinski zadatak za analitičare vulture fondova na razvijenim tržištima i u pravno uređenim državama. Ali Hrvatska nije zadovoljavala ni jedan od tih uvjeta pa je Adam morao poduzeti nekoliko neortodoksnih poteza.

Prvo je nazvao tajnicu guvernera HNB-a Borisa Vujčića zamolivši je da mu organizira sastanak s guvernerom. Istina, ni ona ni sam guverner nisu nikada čuli za njegovog poslodavca, ali bože moj kad je već potegao iz New Yorka do Zagreba, bilo bi šteta da ga guverner ne primi tim više što poslovanje Knighthead Capital Managementa može „imati učinka na financijski sustav Republike Hrvatske.“ Adam je odmah zamolio ljubaznu tajnicu guvernera da u svoju bilježnicu zapiše i ime Antona Aniksta, glavnog trgovca obveznicama i starijeg analitičara u Knighthead Capital Managementu, koji će po dolasku u Zagreb isto trebati razmijeniti misli s guvernerom zbog mogućeg učinka njegovog poslovanja na financijski sustav Republike Hrvatske.

Simpatični navodi iz knjige gospođe Martine Dalić

Mlađi analitičar Adam Pieczonka odmah je shvatio da su hrvatski dužnosnici željni novih poznanstava i susreta, pa je 28. ožujka 2018. zatražio sastanak i s potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić, a sve po preporuci guvernera HNB-a koji ga je na održanom sastanku poučio da se “HNB ne bavi restrukturiranjem trgovačkih društava i da se mora obratiti predstavniku Vlade Republike Hrvatske”.

Ali kako je gospođa Dalić bila zauzeta pisanjem Zakona o postupku izvanredne uprave i kako ni ona nikada nije čula za taj fond iz kojeg dolazi mladi gospodin Adam uputila ga je, nakon dvodnevne međusobne prepiske, Tomislavu Matiću i Anti Ramljaku. Gospođa Dalić je isto tako bila uvjerena, tako barem navodi u svojoj knjizi, da osoba ranga mlađeg analitičara nekog nepoznatog fonda ne treba imati sastanke s potpredsjednicom Vlade. Treba li imati s guvernerom središnje banke nije napisala.

Kako je deveta izmjena Lex Agrokora napokon omogućila roll-up

I tako je Ante Ramljak u četvrtak 30. ožujka 2017. službeno upoznao Adama Pieczonku. Slučajno, baš tog jutra u 3 sata i 30 minuta Ramljakov kolega iz nepostojeće grupe Borg Branimir Bricelj poslao je njenim članovima devetu verziju Zakona o postupku izvanredne uprave u koju je ugradio izmijenjeni članak 38. kojim je napokon omogućeno i roll-up kreditiranje.

Adam Pieczonka mogao se zadovoljan vratiti u New York i prije početka vikenda. Njegov poslodavac dobio je mogućnost da krene u agresivno kupovanje obveznica što je njihovu cijenu od 26 centi za euro iz prvog tjedna travnja 2017. podiglo na 40 centi za euro na koncu tog mjeseca. Ta cijena više nikad nije dosegnuta i danas iznosi 26 centi za euro. Budući da je cijena obveznica od kraja travnja 2017. do odobrenja i realizacije roll-up kredita u prvom tjednu lipnja te godine bila u stalnom padu nije teško zaključiti da su svi roll-up kreditori iz redova vlasnika obveznica njih uglavnom stekli u travnju 2017. godine. Više o tome u sljedećem nastavku sage o ulozi Adama i Antona u visokoj hrvatskoj politici, koji na Telegramu možete čitati u subotu, 24. studenog.