Neuspješni sastanak G7 u Kanadi donio je potvrdu najgorih slutnji koje već dugo more američke saveznice. Nade da će hirovitost, inat i bezobzirnost američkog predsjednika iz nekog razloga izostati tijekom razgovora s liderima šest preostalih samoproglašenih vodećih svjetskih nacija pokazale su se neosnovanima. Kao da je želio najaviti sramotni fijasko sastanka, Trump je na samom početku predložio da se Rusiju ponovo primi u taj ekskluzivni klub.
Trump je provocirao Europu, a Europa Trumpa
S obzirom na činjenicu da Amerika neprestano pooštrava sankcije protiv Rusije najavljujući da će kažnjavati i europske kompanije koje ih se ne budu pridržavale, taj prijedlog nije mogao biti shvaćen drukčije nego kao neka sadistička šala. Doduše, europske saveznice nisu bile dovoljno dosjetljive da primitak Rusije u povlašteno društvo uvjetuju ukidanjem sankcija. Takav bi potez bio razuman jer štetu od gospodarskih sankcija protiv Rusije trpe europske države i kompanije dok Amerika od njih profitira.
I Trump, koji je donio odluku o izlasku Amerike iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, imao je razloga smatrati se provociranim kad je na dnevni red summita stavljeno pitanje zajedničkog rada država G7 na pitanjima klimatskih promjena, oceana i čiste energije. Budući da je on globalno zatopljavanje proglasio izmišljotinom i da umjesto smanjivanja udjela ugljikovodika u globalnoj energetskoj potrošnji on grozničavo nastoji sve veće američke zalihe nafte i plina plasirati na svjetsko tržište, moglo se pretpostaviti da će biti nemoguće s njim razgovarati o tim temama.
Trumpu se ništa ne može vjerovati
Na koncu, pokazalo se da se američkom predsjedniku ne može vjerovati ni da će se pridržavati onoga pod što je pristao dati svoj potpis. Nedugo nakon što je napustio sastanak G7 prije njegova završetka – čime je pokazao koliko drži do takvih sastanaka i njihovih sudionika – odlučio je povući svoj potpis sa zajedničke izjave. Ionako već uvjerljiv dojam o neuspjehu kanadskog summita G7 time je samo dodatno potvrđen.
Skup koji je trebao pokazati da Zapad – unatoč jednostranom američkom uvođenju carina na čelik i aluminij iz Kanade i EU te očitom američkom bullyingu protiv Europe koju nastoji primorati da kupuje skupi američki LNG umjesto jeftinijeg ruskog prirodnog plina – nije toliko razjedinjen koliko se čini, pokazao se kao potpuni i katastrofalni promašaj. Zapadni svijet kakav smo znali iz vremena Hladnog rata i kakav se istočnoeuropskim sovjetskim kolonijama predstavljao kao uzor i oslonac u njihovu očekivanju da se oslobode sovjetske okupacije funkcionirao je kao liberalna hegemonija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Niz institucionalnih aranžmana izgrađen je na pretpostavci da će se sve države sudionice tih dogovora, uključujući i Ameriku koja je imala presudnu riječ u definiranju pravila, pridržavati tih pravila nakon što budu usvojena. Norveški povjesničar međunarodnih odnosa Geir Lundestad nazvao je taj odnos Europe prema Americi imperij po pozivu. Demokracija, slobodna trgovina, kolektivna sigurnost i odlučivanje konsenzusom bila su obilježja euroatlantskih integracija.
Amerika se pod Trumpom, iz saveznika pretvorila u nasilnika
S nestankom Sovjetskog Saveza i ubrzanim prelaskom bivših sovjetskih istočnoeuropskih kolonija u zapadni tabor smanjili su se sigurnosni rizici u Europi, a time i cijena američke zaštite. Kad je postalo jasno da se Europa nastoji profilirati kao samostalni igrač na globalnoj sceni, Amerika je odlučila zaigrati kao imperijalna sila. Baš kao što je Engleska svojim kolonijama na američkom tlu tijekom 18. stoljeća počela nametati ograničenja i poreze, tako Amerika danas tretira svoje dojučerašnje europske saveznice.
Od njih se očekuje da, suprotno načelima slobodne trgovine, kupuju skuplji američki plin i da za američki račun ratuju protiv Rusije. Ignoriranjem svih postignutih aranžmana i jednostranim nametanjem svojih interesa Amerika se pod Trumpovim vodstvom iz dobrodošlog hegemona pretvorila u nametljivog nasilnika. Katastrofa na sastanku G7 u Kanadi samo je jedan u nizu događaja koji pokazuju da Zapad kakav smo poznavali više ne postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na sastanku s druge strane globusa, sve je prošlo u redu
Istodobno s 44. sastankom G7 u kanadskom Charlevoixu u kineskom gradu Qingdau održan je sastanak šefova država ili vlada članica Šangajske organizacije za suradnju. Potpuno suprotno svemu što se događalo na zapadnom summitu, u Qingdau je sve proteklo u redu. Sudjelovanje indijskog premijera Narendre Modija i pakistanskog predsjednik Mamnoona Hussaina nije predstavljalo opterećenje.
Činjenica da su Indija i Pakistan u nekoliko navrata ratovali i da stanovita napetost u odnosima dviju zemalja i dalje postoji ipak ni najmanje nije utjecala na konstruktivno ozračje navedenog skupa. Isto tako, aktualno neslaganje Rusije i Kazahstana zbog toga što je Kazahstan omogućio da Amerika koristi njihove kaspijske luke za transport vojne opreme u Afganistan nije poremetilo radnu atmosferu.
U Kanadi svađe, u Kini konstruktivni razgovori
Usporede li se popis sudionica dviju konferencija, olakim i podcjenjivačkim načinom razmišljanja može se zaključiti da je globalna važnost Italije, Ujedinjenog kraljevstva, Francuske, Njemačke, Kanade i Japana veća nego važnost Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana. Ali ne treba smetnuti s uma da su se u Kanadi svađali lideri država od kojih su tri nuklearne sile: SAD, Francuska i Ujedinjeno kraljevstvo. U Kini su konstruktivno razgovarali predstavnici država od kojih su četiri nuklearne sile: Rusija, Kina, Indija i Pakistan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Kanadi smo svjedočili raspadu dosad uhodanog savezništva kao posljedici odluke SAD-a da nameće unilateralno odlučivanje o pitanjima koja se tiču svih. U Kini vidjeli smo zrelo ponašanje šefova niza država koje su i u recentnoj prošlosti bile opterećene međusobnim neprijateljstvima. Među tim državama su i dvije najmnogoljudnije države na svijetu. Dok Zapad nepromišljeno razara institucije i odnose koji su dosad omogućavali njegovu vojnu i ekonomsku superiornost, države na istoku, koje su dosad smatrane tek učenicama u školi globalne političke ekonomije i diplomacije, pokazuju da su prerasle svoje dojučerašnje učitelje i tlačitelje.
U Kini je dogovoren razvoj gospodarske suradnje
Dok vodeća sila Zapada nameće carine i prijeti mjestom u paklu za svoje susjede i saveznike, lideri zemalja članica Šangajske organizacije za suradnju su se u završnoj izjavi opredijelili za razvoj daljnje gospodarske suradnje i pojednostavljivanje carinskih i drugih procedura koje otežavaju nesmetano odvijanje trgovine.
U završnoj izjavi koju su svi potpisali i nitko kasnije nije povukao svoj potpis osobito je naglašeno da su države članice “uvjerene da je nužno nastaviti raspravu o odgovarajućim pristupima problemima kako bi se pojednostavila trgovina u regiji uzimajući u obzir važnost zajedničkih nastojanja nužnih da bi se podržalo jačanje multilateralnog sustava trgovine zasnovanog na standardima i načelima Svjetske trgovinske organizacije”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako se Europa ne osamostali, previše će ovisiti o drugima
Razumno je pretpostaviti da će od dobre volje lidera država Šangajske organizacije za suradnju izražene u usvojenim dokumentima do učinkovite provedbe svega zacrtanog proći dosta vremena. Kao i dosad, pojavit će se važni detalji o kojima nije lako postići suglasnost. No, očiti vakuum koji nastaje sustavnim uzmicanjem Amerike s mjesta lidera, kako u atlantskom tako i u pacifičkom bazenu, pruža mogućnost Šangajskoj organizaciji za suradnju da postane takav globalni igrač o čijim će odlukama ovisiti mnogo toga u svjetskoj ekonomiji i globalnoj sigurnosti.
Dosadašnji američki saveznici koje Trump pokušava nasilno pretvoriti u podanike nemaju previše vremena za donošenje odluka o tome kako će se pozicionirati u novoj međunarodnoj konstelaciji. To osobito vrijedi za EU. Ako se EU ne integrira i ako u najskorije vrijeme ne postane autonomni subjekt međunarodnih odnosa koji je sposoban da osim ekonomske generira vojnu i političku moć, u ne tako dalekoj budućnosti bi se moglo dogoditi da sudbina Europe u većoj mjeri ovisi o odlukama koje donose drugi – recimo Šangajska organizacija za suradnju – negoli o odlukama europskih država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su nam, u istom tjednu, G7 u Kanadi i skup Šangajske organizacije u Kini pokazali koliko je Istok prerastao Zapad
Kovačević uspoređuje dva sastanka koji su se održavali na različitim krajevima svijeta
Skup koji je trebao pokazati da Zapad nije toliko razjedinjen koliko se čini, pokazao se kao potpuni i katastrofalni promašaj. Istodobno s 44. sastankom G7 u kanadskom Charlevoixu, u kineskom gradu Qingdau održan je sastanak šefova država ili vlada članica Šangajske organizacije za suradnju. U Kanadi smo svjedočili raspadu dosad uhodanog savezništva, u Kini smo vidjeli zrelo ponašanje šefova niza država koje su i u recentnoj prošlosti bile opterećene međusobnim neprijateljstvima. Među tim državama su i dvije najmnogoljudnije države na svijetu. Dok Zapad nepromišljeno razara institucije i odnose koji su dosad omogućavali njegovu vojnu i ekonomsku superiornost, države na istoku, koje su dosad smatrane tek učenicama u školi globalne političke ekonomije i diplomacije, pokazuju da su prerasle svoje dojučerašnje učitelje i tlačitelje
Donald Trump je, nedvojbeno, najuspješniji predsjednik u američkoj povijesti. U samo godinu i pol dana svojega dosadašnjeg mandata uspio je uništiti gotovo sve što su njegovi prethodnici stvarali punih sedamdeset godina. Budući da je u odnosima s dosadašnjim američkim saveznicama preostalo malo toga što bi još moglo biti uništeno, 45. američkom predsjedniku neće preostati drugo nego da u ostatku svojega mandata nešto pokuša i izgraditi. Zasad je nemoguće predvidjeti što bi to moglo biti osim zida na granici s Meksikom.
Neuspješni sastanak G7 u Kanadi donio je potvrdu najgorih slutnji koje već dugo more američke saveznice. Nade da će hirovitost, inat i bezobzirnost američkog predsjednika iz nekog razloga izostati tijekom razgovora s liderima šest preostalih samoproglašenih vodećih svjetskih nacija pokazale su se neosnovanima. Kao da je želio najaviti sramotni fijasko sastanka, Trump je na samom početku predložio da se Rusiju ponovo primi u taj ekskluzivni klub.
Trump je provocirao Europu, a Europa Trumpa
S obzirom na činjenicu da Amerika neprestano pooštrava sankcije protiv Rusije najavljujući da će kažnjavati i europske kompanije koje ih se ne budu pridržavale, taj prijedlog nije mogao biti shvaćen drukčije nego kao neka sadistička šala. Doduše, europske saveznice nisu bile dovoljno dosjetljive da primitak Rusije u povlašteno društvo uvjetuju ukidanjem sankcija. Takav bi potez bio razuman jer štetu od gospodarskih sankcija protiv Rusije trpe europske države i kompanije dok Amerika od njih profitira.
I Trump, koji je donio odluku o izlasku Amerike iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, imao je razloga smatrati se provociranim kad je na dnevni red summita stavljeno pitanje zajedničkog rada država G7 na pitanjima klimatskih promjena, oceana i čiste energije. Budući da je on globalno zatopljavanje proglasio izmišljotinom i da umjesto smanjivanja udjela ugljikovodika u globalnoj energetskoj potrošnji on grozničavo nastoji sve veće američke zalihe nafte i plina plasirati na svjetsko tržište, moglo se pretpostaviti da će biti nemoguće s njim razgovarati o tim temama.
Trumpu se ništa ne može vjerovati
Na koncu, pokazalo se da se američkom predsjedniku ne može vjerovati ni da će se pridržavati onoga pod što je pristao dati svoj potpis. Nedugo nakon što je napustio sastanak G7 prije njegova završetka – čime je pokazao koliko drži do takvih sastanaka i njihovih sudionika – odlučio je povući svoj potpis sa zajedničke izjave. Ionako već uvjerljiv dojam o neuspjehu kanadskog summita G7 time je samo dodatno potvrđen.
Skup koji je trebao pokazati da Zapad – unatoč jednostranom američkom uvođenju carina na čelik i aluminij iz Kanade i EU te očitom američkom bullyingu protiv Europe koju nastoji primorati da kupuje skupi američki LNG umjesto jeftinijeg ruskog prirodnog plina – nije toliko razjedinjen koliko se čini, pokazao se kao potpuni i katastrofalni promašaj. Zapadni svijet kakav smo znali iz vremena Hladnog rata i kakav se istočnoeuropskim sovjetskim kolonijama predstavljao kao uzor i oslonac u njihovu očekivanju da se oslobode sovjetske okupacije funkcionirao je kao liberalna hegemonija.
Niz institucionalnih aranžmana izgrađen je na pretpostavci da će se sve države sudionice tih dogovora, uključujući i Ameriku koja je imala presudnu riječ u definiranju pravila, pridržavati tih pravila nakon što budu usvojena. Norveški povjesničar međunarodnih odnosa Geir Lundestad nazvao je taj odnos Europe prema Americi imperij po pozivu. Demokracija, slobodna trgovina, kolektivna sigurnost i odlučivanje konsenzusom bila su obilježja euroatlantskih integracija.
Amerika se pod Trumpom, iz saveznika pretvorila u nasilnika
S nestankom Sovjetskog Saveza i ubrzanim prelaskom bivših sovjetskih istočnoeuropskih kolonija u zapadni tabor smanjili su se sigurnosni rizici u Europi, a time i cijena američke zaštite. Kad je postalo jasno da se Europa nastoji profilirati kao samostalni igrač na globalnoj sceni, Amerika je odlučila zaigrati kao imperijalna sila. Baš kao što je Engleska svojim kolonijama na američkom tlu tijekom 18. stoljeća počela nametati ograničenja i poreze, tako Amerika danas tretira svoje dojučerašnje europske saveznice.
Od njih se očekuje da, suprotno načelima slobodne trgovine, kupuju skuplji američki plin i da za američki račun ratuju protiv Rusije. Ignoriranjem svih postignutih aranžmana i jednostranim nametanjem svojih interesa Amerika se pod Trumpovim vodstvom iz dobrodošlog hegemona pretvorila u nametljivog nasilnika. Katastrofa na sastanku G7 u Kanadi samo je jedan u nizu događaja koji pokazuju da Zapad kakav smo poznavali više ne postoji.
Na sastanku s druge strane globusa, sve je prošlo u redu
Istodobno s 44. sastankom G7 u kanadskom Charlevoixu u kineskom gradu Qingdau održan je sastanak šefova država ili vlada članica Šangajske organizacije za suradnju. Potpuno suprotno svemu što se događalo na zapadnom summitu, u Qingdau je sve proteklo u redu. Sudjelovanje indijskog premijera Narendre Modija i pakistanskog predsjednik Mamnoona Hussaina nije predstavljalo opterećenje.
Činjenica da su Indija i Pakistan u nekoliko navrata ratovali i da stanovita napetost u odnosima dviju zemalja i dalje postoji ipak ni najmanje nije utjecala na konstruktivno ozračje navedenog skupa. Isto tako, aktualno neslaganje Rusije i Kazahstana zbog toga što je Kazahstan omogućio da Amerika koristi njihove kaspijske luke za transport vojne opreme u Afganistan nije poremetilo radnu atmosferu.
U Kanadi svađe, u Kini konstruktivni razgovori
Usporede li se popis sudionica dviju konferencija, olakim i podcjenjivačkim načinom razmišljanja može se zaključiti da je globalna važnost Italije, Ujedinjenog kraljevstva, Francuske, Njemačke, Kanade i Japana veća nego važnost Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana. Ali ne treba smetnuti s uma da su se u Kanadi svađali lideri država od kojih su tri nuklearne sile: SAD, Francuska i Ujedinjeno kraljevstvo. U Kini su konstruktivno razgovarali predstavnici država od kojih su četiri nuklearne sile: Rusija, Kina, Indija i Pakistan.
U Kanadi smo svjedočili raspadu dosad uhodanog savezništva kao posljedici odluke SAD-a da nameće unilateralno odlučivanje o pitanjima koja se tiču svih. U Kini vidjeli smo zrelo ponašanje šefova niza država koje su i u recentnoj prošlosti bile opterećene međusobnim neprijateljstvima. Među tim državama su i dvije najmnogoljudnije države na svijetu. Dok Zapad nepromišljeno razara institucije i odnose koji su dosad omogućavali njegovu vojnu i ekonomsku superiornost, države na istoku, koje su dosad smatrane tek učenicama u školi globalne političke ekonomije i diplomacije, pokazuju da su prerasle svoje dojučerašnje učitelje i tlačitelje.
U Kini je dogovoren razvoj gospodarske suradnje
Dok vodeća sila Zapada nameće carine i prijeti mjestom u paklu za svoje susjede i saveznike, lideri zemalja članica Šangajske organizacije za suradnju su se u završnoj izjavi opredijelili za razvoj daljnje gospodarske suradnje i pojednostavljivanje carinskih i drugih procedura koje otežavaju nesmetano odvijanje trgovine.
U završnoj izjavi koju su svi potpisali i nitko kasnije nije povukao svoj potpis osobito je naglašeno da su države članice “uvjerene da je nužno nastaviti raspravu o odgovarajućim pristupima problemima kako bi se pojednostavila trgovina u regiji uzimajući u obzir važnost zajedničkih nastojanja nužnih da bi se podržalo jačanje multilateralnog sustava trgovine zasnovanog na standardima i načelima Svjetske trgovinske organizacije”.
Ako se Europa ne osamostali, previše će ovisiti o drugima
Razumno je pretpostaviti da će od dobre volje lidera država Šangajske organizacije za suradnju izražene u usvojenim dokumentima do učinkovite provedbe svega zacrtanog proći dosta vremena. Kao i dosad, pojavit će se važni detalji o kojima nije lako postići suglasnost. No, očiti vakuum koji nastaje sustavnim uzmicanjem Amerike s mjesta lidera, kako u atlantskom tako i u pacifičkom bazenu, pruža mogućnost Šangajskoj organizaciji za suradnju da postane takav globalni igrač o čijim će odlukama ovisiti mnogo toga u svjetskoj ekonomiji i globalnoj sigurnosti.
Dosadašnji američki saveznici koje Trump pokušava nasilno pretvoriti u podanike nemaju previše vremena za donošenje odluka o tome kako će se pozicionirati u novoj međunarodnoj konstelaciji. To osobito vrijedi za EU. Ako se EU ne integrira i ako u najskorije vrijeme ne postane autonomni subjekt međunarodnih odnosa koji je sposoban da osim ekonomske generira vojnu i političku moć, u ne tako dalekoj budućnosti bi se moglo dogoditi da sudbina Europe u većoj mjeri ovisi o odlukama koje donose drugi – recimo Šangajska organizacija za suradnju – negoli o odlukama europskih država.