Kako su se ujedinili Baldasar i Bandić, ljudi iza kojih će ostati devastirani gradovi i ozbiljne dubioze

Dragan Markovina o najavi zajedničkog izlaska na lokalne izbore

11.04.2016., Mostar, BiH - Svecana dodjela nagrade 15. Vecernjakov pecat pod motom Mostovi Europe, sto simbolizira europsko zajednistvo i raznolikost, u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosaca. Gradonacelnik Zagreba Milan Bandic, gradonacelnik Splita Ivo Baldasar. 
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Iako je sveopći kaos u političkom životu zemlje, zahvaljujući kojemu skupina samodopadnih i neodgovornih pojedinaca praktički terorizira čitavo društvo, tu vijest ostavio na marginama javnog interesa, šteta bi je bilo ozbiljnije ne promotriti. Radi se, naime, o zajedničkom nastupu i najavi zajedničkog izlaska na lokalne izbore između zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i splitskog Ive Baldasara.

Prije nego krenemo u podrobniju analizu čitavog slučaja, treba odmah naglasiti kako ovaj potez konačno razrješava dilemu vezanu uz mogućnost racionalne analitike splitskog gradonačelnika.

Jer dok Bandić od svega ovoga i može imati neke koristi, ako ništa drugo, onda zbog njegovog upornog nastojanja da iskorači na nacionalnu razinu, u čemu mu patetično zazivanje jedinstva između sjevera i juga, može donijeti pokoji glas nepopravljivih naivaca, Baldasaru ovakva nagodba ne donosi apsolutno ništa. Osim, naravno definitivnog potkopavanja i onih minimalnih šansi da napravi kakav-takav rezultat kojim bi izbjegao totalni debakl.

Split Bandića doživljava kao Mamićevog finanicijera

Ovo napominjemo iz nekoliko razloga, od kojih je ključni taj što se o popularnosti Milana Bandića u Splitu, kojeg praktično čitav grad smatra financijerom Mamićevog Dinama, može razgovarati tek na razini dosjetke. Kojom se onda logikom vodio Ivo Baldasar?

Budemo li posve dobronamjerni i odbacimo glasine o nekakvom vraćanju usluge Bandiću, posebno u svjetlu činjenice da je kod Baldasara vidljiv mesijanski kompleks, često uočljiv kod splitskih uglednika, doći ćemo do njegovog uvjerenja kako između njega i Bandića postoji čitav niz sličnosti koje zavređuju političko ujedinjavanje. Da ova teza zvuči zavodljivo, ali i posve neodrživo, neće biti posebno teško dokazati.

Naime, iako su obojica otpadnici od SDP-a, kojih se ta stranka riješila znatno kasnije nego što je trebala te unatoč tome što su obojica na čelnim mjestima dvaju najvećih hrvatskih gradova i pozivaju se na nekakvu istinsku socijaldemokraciju, koju po njima oni iskreno utjelovljuju, za razliku od bivših kolega, svaka sličnost tu prestaje.

Baldasar je ušao u SDP kad je to bilo oportuno

Za razliku od Ive Baldasara, koji je kao potpuni anonimac i u nedostatku kvalitetnijeg čovjeka, izronio kao kandidat SDP-a na zadnjim lokalnim izborima, Milan Bandić je nešto i riskirao da bi došao do pozicije na kojoj se nalazi. On je prije svega ostao u SDP-u svih onih godina kada to nije bilo politički oportuno te je praktično iz ničega obnovio i izgradio destruirani gradski SDP, što ga je na kraju dovelo na čelno mjesto grada.

Baldasar se pak u SDP učlanio u okolnostima njegove jasne nadolazeće pobjede na kraju tuđmanizma te se na njegovom čelu našao kao netko koga je dotadašnje stranačko vodstvo, na čelu s Marinom Jurjevićem odobrilo. Pored toga, Bandić je, svom njegovom populizmu unatoč, tih godina imao snage barem djelomično oponirati dominantnom nacionalističkom diskursu, od dolaska na prosvjed za povratak Trga žrtava fašizma, do povratka prolaza nazvanog po sestrama Bakić.

Baldasar u populizmu Bandiću nije do koljena

Ivo Baldasar, ne samo što nikad nije riskirao ništa, nego se u povijest grada upisao kao jedan od gradonačelnika koji je najviše osramotio Split. Učinio je to s odlukom da odobri i sudjeluje u podizanju spomenika postrojbi nazvanoj po ustaškom zločincu, a još više po odluci da se ispred Lore podigne spomenik bojni čiji su pripadnici u toj istoj Lori držali logor za mučenje i ubijanje civila.

K tome je Baldasar čovjek koji je posve pribran izjavio kako je sretan da je na Gradskom vijeću postignut konsenzus, pri čemu se taj konsenzus sastojao od toga da je potpuno usvojio prijedlog HDZ-a. U konačnici, iako je nesporno da je svojim jeftinim populizmom i dijeljenjem koncesija i zaposlenja svakome kome je trebao, pokušao iskopirati Bandića, Baldasar mu u takvoj vrsti politike nije ni do koljena.

Iza njih ostaju devastirani gradovi

Sve navedeno naravno ne znači da bismo trebali zanemariti jednu od ključnih sličnosti između ove dvojice, a to je činjenica da će iza obojice ostati devastiran grad i značajna količina dubioza, s tom razlikom što u Baldasarovom Splitu vlada neviđeni komunalni kaos, vidljiv ponajprije kroz razgaljenu Turističku palaču u centru grada i činjenicu da se čekalo proljeće i početak sezone kako bi se krenulo uređivati cestu u gradskoj luci.

Pokušamo li na koncu sumirati sve nabrojano, doći ćemo do zaključka o Baldasarovoj dječjoj fasciniranosti Bandićevim modelom uprave i politike, koji je, osim što ima pogrešnog uzora, karikaturalan na razini Tuđmanove fasciniranosti Titom. Preciznije govoreći Baldasar pokušava postati novi Bandić, onako kako je Tuđman zamislio postati novi Tito na jarunskoj paradi i s bijelim odijelom. Što će se na kraju iz svega izroditi, u Bandićevom slučaju još nije do kraja jasno, ali u Baldasarovom slijedi definitivno i bolno izborno prizemljenje.