Katalonija: što sada?

Separatisti su odnijeli PR pobjedu

Premijer Rajoy je tu bitku za sada izgubio. Prizori birača koje je brutalno napala policija potiče katalonsku vladu da proširi pokret za neovisnost i pridobije više simpatizera, a nisu neskloni povjerovati da sada imaju u rukama jači mandat za eventualnu proglašenje neovisnosti od Španjolske i to bez suglasnosti Madrida.
Svjesni su da su slike nasilja emitirane širom svijeta te sada na osudi javnosti pokušavaju uhvatiti vjetar. Njihovi se lideri susreću i razmatraju sljedeće poteze.
Iako je prvi čovjek Katalonije Carles Puigdemont izjavljivao da će, čak i ako većinu glasova na referendumu osvoji opcija ‘da’, njegova prva opcija biti da sjedne za pregovarački stol i razgovara, sada mu je apetiti narastao i procjenjuje da može dobiti više.

Pokret za neovisnost uspio je mobilizirati tisuće volontera da prespavaju na biračkim mjestima i obrane glasačka mjesta ne dopuštajući policiji raciju. Pokazali su da su dobro organizirani i predani cilju, uspjeli su privući međunarodnu pozornost, a neki od europskih političara, vođa britanskih laburista Jeremy Corbyn i neki članovi Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost zbog nasilja u Kataloniji i pozvali na konstruktivan dijalog. Pritisak španjolskih vlasti koji se intenzivirao u danima uoči glasanja vjerojatno je potaknuo revolt autonomaša i proširio njihovu bazu. Ovaj će trend vjerojatno nastaviti rasti nakon događaja ove nedjelje.

Neregularno? Nije važno

Bio je to referendum na kojem su birači mogli sami kod kuće isprintati glasački listić! Samo taj detalj dovoljno govori o regularnosti referenduma. Nije postojalo povjerenstvo koje bi ga nadgledalo. Neka biračka mjesta bila su zapečaćena. Katalonska je vlada uvodila neke promjene u organizaciji glasanja u posljednji trenutak. Vlada u Madridu je ugasila digitalnu infrastrukturu referenduma. Listiće su prebrojavali na nekim mjestima simpatizeri secesionista. Proširile su se vijesti o glasačima koji su više puta zaokružili svoje listiće. Sve to nije važno. Unatoč proceduralnim propustima koji bi svaku drugu demokratsku proceduru učinili ništavniom, katalonska vlada je izjavila da će rezultate predstaviti regionalnom parlamentu ovog tjedna.

Kakvom se taktikom služe?

Pokušavaju natjerati Madrid da prizna referendum i još uvijek tvrde da je to prva stvar koju žele, no španjolska i katalonska vlada imali su na raspolaganju pet godina i postigli su jedino razdor i neslaganje, pa je malo vjerojatno da će uskoro postići ikakav dogovor koji zadovoljava obje strane. Odluku o proglašenju neovisnosti kane dati na glasanje u katalonskom parlamentu.

Ali taj scenarij ima rupa. Madrid bi mogao povući prvi potez i aktivirati članak 155 Ustava prema kojem španjolska vlada može suspendirati ovlasti Generaliteta, kako se naziva regionalna uprava Katalonije. Što to znači? U tom bi slučaju, primjerice, regionalna katalonska policija, koja je u nedjelju dopustila glasovanje, a u nekim slučajevima i stala na stranu birača, došla pod izravno zapovjedništvo španjolskog Ministarstva unutarnjih poslova.

Vlada Mariana Rajoya odlučila je uoči referenduma, vjerojatno ne želeći dolijevati ulje na vruću vatru, da neće koristiti opciju iz članaka 155 iako je sud proglasio referendum nezakonitim. Međutim, činilo se da je nasilje španjolske policije u nedjelju učinilo upravo to.

Tko će povući sljedeći potez?

Unatoč uvjeravanjima premijera Mariana Rajoya kako je zemlja i dalje snažna i ujedinjena, uz odbijanje da prizna da je referendum o samoodređenju uopće proveden, španjolski je ustavni poredak pod prijetnjom. Katalonski regionalni predsjednik Carles Puigdemont izjavio je u nedjelju navečer kako su njegovi sljedbenici “zaradili pravo na neovisnu državu”. Tim je riječima postavio temelje za jednostrano proglašenje neovisnosti.

Što će time izazvati?

Još će žešće izazvati mehanizme španjolske demokracije, ali žele i testirati solidarnost glavnih gradova EU, koji su do sada podržavali Madrid.

Što će napraviti španjolska vlada?

Jednako kao što nije priznala rezultate referenduma i sudski ga proglasila nezakonitim, tako neće niti priznati deklaraciju o neovisnosti.

Ima li šanse za pregovore?

Gotovo su minimalne, jer nijedna strana nije spremna na ustupke.

Koliko je jak Rajoy?

Premijer je zaigrao na krivu kartu. Španjolski predsjednik Vlade darovao je katalonskim separatistima političku municiju kojoj su se u Barceloni mogli samo nadati. Prizori nereda i brutalnost španjolske policije prema nenaoružanim civilima samo su podigli tenzije i osvojili simpatije. Policijske snage istodobno nisu uspjele spriječiti ljude (a riječ je o milijunima, tvrdi katalonska vlada) da glasaju.

Rajoy će morati platiti političku cijenu represije koju je zapovjedio. Njegovo obećanje javnosti da će spriječiti referendum nije se ostvarilo, država je uspjela potkopati logistiku referenduma, tima i vjerodostojnost referenduma pa se postavlja pitanje zašto je bilo potrebno poslati specijalce ako je digitalna infrastruktura separatista već bila onesposobljena?

Premijer je tako osramotio tisuće policajaca koji su u Kataloniju poslani iz drugih krajeva zemlje: morali su se probijati kroz kordone glasača kako bi konfiscirali glasačke listiće. Istodobno, regionalna policija (Mossos) je odbila djelovati protiv građana koji su izašli na biračka mjesta.

I dok je jednostrano proglašenje neovisnosti Katalonije na stolu, glavni Rajoyev politički suparnik Pedro Sánchez morao je izjaviti da je teritorijalno jedinstvo Španjolske u pitanju te pozvati premijera da poduzme akciju. Sánchez kaže kako Rajoy mora “pregovarati, pregovarati i pregovarati ne bi li postigao sporazum s Kataloncima.” U nedjelju navečer Rajoy je ponavljao da neće zatvoriti vrata, no nije izgledao kao državnik koji je otvoren za pregovore: krivcima za nerede proglasio je nedogovorno ponašanje regionalne vlade pod vodstvom Puigdemonta. Sada mora kupovati vrijeme.

Kako diše ostatak Španjolske?

Put koji su izabrali katalonske vođe, a to je izravna konfrontacija s Madridom u svojoj borbi za neovisnost, prelomit će društvo na pola. Separatisti znaju da je gotovo nemoguća misija osvojiti većinu Španjolaca koji će poduprijeti ustavne promjene potrebne da bi se otvorio put za katalonsko samoodređenje. Jednako kao što je nedjeljno nasilje vjerojatno potaknulo želje autonomaša, inzistiranje na maksimalističkim zahtjevima moglo bi potaknuti unitarističke osjećaje u ostatku Španjolske.

U Španjolskoj, ocjenjuju analitičari, ima dovoljno onih koji su dopustili da Katalonci dobiju veći stupanj autonomnosti, iako je Španjolska značajno decentralizirana zemlja, no budući da separatisti ne žele pregovarati o manjem zalogaju od samoodređenja, čini se da novi, dogovoreni i regularan referendum nije na dnevnom redu.

Gdje dvije strane traže saveznike?

Treba očekivati sljedećih tjedana puno lobiranja i borbe za utjecaj. Uoči referenduma obje su strane krenule u lobiranje na međunarodnoj sceni: Rajoy se susreo s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Washingtonu i dobio njegovu podršku za jedinstvo Španjolske, dok su Puigdemont i njegovi putovali do Bruxellesa tražeći medijaciju i intervenciju Europske unije.

Katalonski je lider nakon nedjeljnih događaja izjavio kako Europa sada ne smije okrenuti glavu na drugu stranu, no vjerojatno će većina lidera Europske unije ostati suzdržana i ograničiti svoje javne poruke na potrebu za održavanjem dijaloga. Nije jasno što europske zemlje mogu dobiti ulazeći u politički sukob jedne od svojih većih država članica i što Bruxelles može dobiti medijacijom, no šutnja kakvu je EU demonstrirala u protekla 24 sata također nije bez političke cijene.