Kina se s investicijama ozbiljno bacila na Europsku uniju i Bruxelles nije sretan. Što se događa u pozadini?
Dok Francuska poziva na oprez, istovremeno sklapa poslove s Kinom vrijedne milijarde
Prošla dva tjedna u Rimu, Parizu i Washingtonu postignuti su u svjetskim razmjerima golemi poslovni sporazumi te doneseni iznimno važni zakoni. Premda u tomu Zagreb ni na koji način nije participirao, svi ti događaji izravno i neizravno itekako se tiču Hrvatske jer mogu bitno utjecati na njen gospodarski razvoj i financijsku stabilnost. Tijekom posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Parizu početkom prošlog tjedna potpisan je ugovor po kojemu će kineska leasing kompanija China Aviation Supplies Holding Company (CAS) kupiti 300 Airbusovih zrakoplova tipa A320 i A350 XWB.
Taj posao Xi je dogovorio na susretu s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, njemačkom kancelarkom Angelom Merkel te predsjednikom Europske komisije Jean-Claude Junckerom. Vrijednost ugovora procjenjuje se na oko 35 milijardi dolara i jedan je od najvećih pojedinačnih sporazuma koji je Kina potpisala s jednom članicom EU-a. Time je zadan strašan udarac američkom proizvođaču zrakoplova Boeing kojemu zbog pada dva zrakoplova tipa 737 Max dramatično padaju narudžbe i vrijednost dionica. Istodobno taj posao pokazuje da se, unatoč svim zahtjevima Bruxellesa članicama EU da ne jačaju poslovnu suradnju s Kinom, toga praktički nitko ne pridržava.
Macron pozvao članice EU-a na oprez pa sklopio posao s Kinom
S obzirom na to da će Boeingu trebati dosta vremena da obnovi povjerenje kupaca i putnika, europskom proizvođaču aviona Airbusu otvaraju se neslućene mogućnosti. Naime, u sljedećih 20 godina Kina je najavila kupnju 7.690 novih putničkih i teretnih zrakoplova za što će potrošiti stotine milijardi dolara pa bi taj posao mogao biti jedan od generatora gospodarskog razvoja EU. Predsjednici Macron i Xi Jinping potpisali su još desetak bilateralnih sporazuma o suradnji u brodogradnji, energetici i zrakoplovnoj industriji, a banke BNP Paribas i Eurazeo te China Investment Corporation osnovali su fond od milijarde eura za pomoći francuskim tvrtkama u razvijanju poslovnih aktivnosti u Kini.
Potpisan je također ugovor vrijedan milijardu eura između elektroprivrede Electricité de France SA i China Energy Investment Corporation o gradnji i upravljaju vjetroelektranama u kineskoj obalnoj pokrajini Jiangsu. Posve je sigurno da se Francuska i Njemačka ni pod cijenu još većih sukoba s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom takvih basnoslovnih poslova neće odreći. Sve to događalo samo nekoliko dana nakon što je Macron u Bruxellesu pozvao članice EU-a da se učinkovitije zaštite od sve snažnijeg kineskog gospodarskog i političkog utjecaja. Upozorio je da Peking do sada “igrao na našim podjelama”, ali da je doba europske “naivnosti završeno” te da EU mora biti krajnje oprezna u prihvaćanju kineskih ulaganja.
Pregovori završili iznimno pozitivno, posebno za Kinu
Europska komisija objavila je dokument u kojemu je upozorila da je Kina “istovremeno partner za suradnju s kojim EU ima blisko usklađene ciljeve, pregovarački partner s kojim EU treba pronaći ravnotežu interesa, ekonomski konkurent u potrazi za tehnološkim napretkom, ali i sustavni suparnik koji promiče alternativne modele upravljanja državom i gospodarstvom”. Sve to međutim Macrona nije smetalo da samo nekoliko dana kasnije u Parizu dočeka Xija riječima kako “Francuska želi biti pouzdan, jasan i dosljedan partner za Kinu”.
Dodao je, doduše, da se “kinesko gospodarstvo mora otvoriti europskim ulaganjima i trgovini, da između EU i Kine valja izgraditi uravnotežen gospodarski odnos koji omogućuje međusobni pristup europskim i kineskim tržištima i jednake uvjete u duhu uzajamne koristi i uzajamnosti.” Macron, Merkel i Juncker zajedno su pregovarali sa Xi Jinpingom kako bi bili jači u zahtjevima spram kineske ekonomske i financijske ekspanzije. No, unatoč brojnim prijetnjama ti su pregovori za Francusku, Njemačku, Italiju, a posebice za Kinu, završili iznimno uspješno.
Vodeći europski mediji komentirali su kako su se u Rimu i Parizu otvoreno dodvoravali kineskom predsjedniku te da je zbog toga, umjesto najavljenih ograničenja, došlo do značajnog povećanja trgovinske razmjene. Što zapravo ne čudi jer je Kina zapravo obećana zemlja za EU. Primjerice Galeries Lafayette, legendarna francuska robna kuća, već je krenula u osvajanje Kine koja predstavlja trećinu svjetskog tržišta luksuznih roba. Kinezi masovno kupuju u Francuskoj hotele i industrijska postrojenja za proizvodnju hrane, a u njihovu vlasništvu već je više od 150 vinarija u Bordeauxu, a Kina je najveće svjetsko tržište za to čuveno vino. U 2018. oko 9 posto kineskih ulaganja u EU završilo je u Francuskoj.
EU licemjerna kod kineskih ulaganja u Hrvatsku
Svemu tomu valja pridodati kako je prije Pariza predsjednik Xi Jinping posjetio Italiju te je u Rimu potpisao 29 ugovora o suradnji na području prometa, energetike, brodogradnje, poljoprivrede, trgovine, bankarskog sektora, vrijednih više od 5 milijardi eura. Italija je prva članica G-7, koja će sudjelovati u realizaciji projekta Belt and Road, odnosno obnovljenog drevnog Puta svile preko kojeg će se željezničkim prugama, autoputovima te morskim koridorom odvijati trgovina između Kine, Azije i Europe. Od posebno je strateškog značaja dogovor o kineskom korištenju luka u Trstu i Genovi koje su privukli Peking povoljnim carinskim zakonima i priključkom na željezničku mrežu koja vodi u Srednju Europu.
Kad se sve to ima na umu onda zaista smiješno zvuče upozorenja povjerenika Europske komisije Johannes Hahna kako je ekonomska suradnja Kine i Hrvatske krajnje suspektna jer je Zagreb odabrao kinesku kompaniju za gradnju Pelješkog mosta. To je još jedan dokaz da se Hrvatska ne smije osvrtati na neutemeljene zahtjeve Bruxellesa već da mora ponajprije voditi računa vlastitim nacionalnim i strateškim interesima jer to uostalom rade sve zemlje. Doista je licemjerno kad EU izražava zabrinutost zbog povećanih ulaganja Kine u Cipar, Češku, Grčku, Mađarsku, Makedoniju, Crnu Goru, Poljsku, Portugal, Srbiju, dok istodobno velikom brzinom raste ekonomska suradnja i trgovačka razmjena između Kine te Francuske, Njemačke, Italije, Velike Britanije. Kina je najveći trgovinski partner EU-a, dok je Europa drugi po veličini trgovinski partner Kine, nakon SAD-a.
Druge države gledaju isključivo svoj interes
Zbog svega toga summit inicijative 16 plus 1 koji će se održati u Dubrovniku sredinom travnja, a na kojem će biti šefovi država i vlada Kine, Bugarske, Albanije, BiH, Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Makedonije, Crne Gore, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Srbije i Hrvatske, valja iskoristiti ne samo za političku i turističku promociju već ponajprije za dogovaranje novih poslova s Kinom. Jer to, kao što vidimo, svi rade. A kako ozbiljne države podređuju sve vlastitim interesima najbolje pokazuje prijedlog zakona koji je prošlog ponedjeljak prihvatio Predstavnički dom američkog Kongresa.
Taj zakon omogućit će SAD-u pružanje potpore svim projektima u srednjoj i istočnoj Europi koje nastoje diverzificirati izvore energije i rute opskrbe. Time bi se, tvrde u Washingtonu, “povećala europska energetska sigurnost te bi se pomoglo SAD-u postizanju globalnih ciljeva energetske sigurnosti”. Prijedlog zakona sada ide na glasovanje u Senat, a potom na potpis američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Zakon predviđa da će SAD pružati potporu projektima u najranijoj fazi, “što uz ostalo uključuje studije izvodljivosti, procjenu projekta i izračun troškova te potragu za međunarodnim partnerima.
Američki interes za gradnju LNG-a na Krku
Zakonom je predviđeno da se potpora može pružati i pri uslugama financiranja, osiguranja i savjetovanja o transakcijama te gradnji interkonekcija, skladišta i objekata za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG). Pojednostavljeno rečeno: Washington je postao spreman, premda se tomu dugo opirao, uložiti prilična financijska sredstva kako bi se otvorio bogatom europskom tržištu za svoje viškove plina i nafte. U zakonu je, među 21 zemljom, spomenuta i Hrvatska, što znači da će Zagreb moći odmah aplicirati za pomoć pri realizaciji projekta LNG terminala na Krku.
Američko inzistiranje na gradnji tog terminala bilo je osporavano budući da taj projekt za Hrvatsku nema ekonomskog ni financijskog opravdanja. Stoga bi bilo razumno da Amerikanci, ako im je toliko stalo do terminala, sufinanciraju taj projekt budući da je njegova zadaća postati uvozna postaja za LNG plin iz SAD-a. Premda u nacrtu zakona stoji da “SAD ima ekonomske i nacionalne sigurnosne interese u pružanju pomoći zemljama srednje i istočne Europe u postizanju energetske sigurnosti kroz diverzifikaciju izvora energije i putova opskrbe”, potpuno je jasno da je Washingtonu ipak najvažnije da se preko LNG terminala u Europi i na Krka otvore vrata američkom ukapljenom plinu te da se istodobno zatvori pristup ruskog plina.
Bijela kuća krči put prema europskom tržištu
Uostalom, Washington to i ne krije te u zakonu eksplicitno tvrdi da “SAD pomaže zemljama srednje i istočne Europe u smanjenju njihove ovisnosti o energetskim resursima iz zemalja koje koriste energetsku ovisnost za nepotreban politički utjecaj, kao što je Ruska Federacija”. Takvo ponašanje Washingtona je razumljivo jer je krajem 2015. započeo vrtoglavi rast proizvodnje i izvoza američkog ukapljenog prirodnog plina. Do tada se on nije izvozio, a onda je 2016. prodano u inozemstvu 32.976 milijarde kubičnih metara plina. Već 2017. izvoz je porastao na 55 milijardi kubičnih metara, 2018. na 80 milijardi, dok se ove godine planira izvesti rekordnih 125 milijardi kubičnih metara plina dobivenog iz škriljevca.
Multinacionalna kompanija Royal Dutch Shell odlučila je s PLC-om, američkim gigantom za prijevoz nafte i plina, pretvoriti veliki pogon za uvoz ukapljenog prirodnog plina u Louisiani u izvozni terminal. Trenutno je u SAD podneseno čak 17 zahtjeva za gradnju novih ili prenamjenu starih postrojenja za izvoz ukapljenog plina. Zbog toga je senatski Odbor za energiju i prirodne resurse prihvatio zakon kojim se omogućava zapošljavanje i podizanje plaće kvalificiranih inženjera, znanstvenika i matematičara koji će ubrzati postupak izdavanja dozvola za izvoz američke nafte i plina. Washingtonu je pod svaku cijenu potrebno tržište, a Bijela kuća krči put k njemu. Ako pri tomu uloži dolare u izgradnju terminala na Krku onda će taj projekt napokon imati smisla.