Kolike su šanse da hrvatska predsjednica ili premijer postaju šefovi Europske komisije

Trebale bi se savršeno posložiti sve okolnosti koje im idu na ruku što nije nemoguće, ali je vrlo teško

Nakon što se pokazalo da nitko od tri glavna kandidata za predsjednika Europske komisije, Manfred Weber iz bavarske Kršćansko-socijalne unije, CSU, izabranik Europske pučke stranke, Frans Timmermans, kandidat Zastupničkog kluba socijaldemokrata i socijalista iz Nizozemske, drugog kluba po snazi u EP-u te Margrethe Vestager, kandidatkinja liberala, bivša povjerenica za tržišno natjecanje iz Danske, ne može dobiti većinu u EU parlamentu, počela je grozničava potraga za političarima koji bi ih mogli zamijeniti.

Među nekoliko desetina novih kandidata koji se spominju našla su se i imena hrvatskog premijera Andreja Plenkovića te predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Takvim raspletom nezadovoljni su u najvećim političkim grupacijama u EU, u Europskoj pučkoj stranci, EPP, u Progresivnom saveza socijalista i demokrata, S&D, u Savezu liberala i demokrata za Europu, ALDE, te među Zelenima. Prevladava uvjerenje da će njihove zamjene biti neizbježno loš izbor što će razočarati sve birače koji su na europskim izborima glasovali za promjene te kaznili stranke desnog i lijevog političkog centra zbog neučinkovitosti i nespremnosti na promjene. Rezervni kandidati, s malo političkog uporišta, neće moći ispuniti očekivanja većine birača.

Okolnosti bi se trebale savršeno posložiti

Kad smo pokušali saznati koliko su šanse Plenkovića i Grabar Kitarović za najviše funkcije u EU, u Zagrebu i Bruxellesu naišli smo na popriličan zid šutnje. Nitko, naime, iz diplomatskih krugova u Zagrebu te dobro upućenih političkih izvora u Bruxellesu, nije želio javno, za medije, komentirati najave o njihovoj mogućoj kandidaturi. Međutim, nekoliko njih ipak je, pod uvjetom da ostanu anonimni, pristalo analizirati šanse dvoje najviših državnih dužnosnika u Hrvatskoj za osvajanje visokih funkcija u EU.

Za to bi se, ponajprije, bili su suglasni svi, trebale savršeno posložiti sve okolnosti koje im idu na ruku što nije nemoguće, ali je vrlo teško. Prednosti Plenkovića i Grabar Kitarović su u tomu što dolaze iz zemlje koja nema bitno različite interese od ključnih članica EU, prije svega Francuske i Njemačke, a također imaju značajno iskustvo u radu u EU i NATO paktu. No, i u tomu se svi slažu, kandidatura Plenkovića, a pogotovo Grabar Kitarović, doći će u obzir tek ako se ni u sljedeća dva kruga pregovora, ne pronađu prihvatljivi kandidati. Tada će Plenkovićeva kandidatura doći u obzir i tada je, dakako, sve moguće.

Pomnija analiza njegova političkog djelovanja

Diplomati u Zagrebu te zastupnici u EU parlamentu slažu se da premijer Plenković posjeduje brojne vrline koje su nužne za obavljanje funkcija u EU, što je najbolje elaborirao jedan ugledni njemački član Europske pučke stranke . “Plenković je iskreno opredijeljen za Europsku uniju, vjeruje u njene vrijednosti i značaj, zna kako funkcioniraju EU institucije te pozna mehanizam donošenja odluka. Premda relativno mlad već ima zavidno međunarodno iskustvo, govori jezike, smiren je i odmjeren političar koji ne donosi ishitrene odluke. Dakle, ima puno važnih kvaliteta tako da će se o njemu, ako otpadnu drugi kandidati, svakako razmišljati kao mogućem rješenju.”

Dok iz Europske pučke stranke i konzervativnijih stranaka drže Plenkovića mogućim prihvatljivim rješenjem, sugovornici Telegrama iz liberalnih, socijaldemokratskih i socijalističkih stranaka nisu sigurni da hrvatski premijer može proći pomniju analizu njegova političkog djelovanja. Jedan iskusni zapadni diplomat u Zagrebu, koji je dobro upućen u politička zbivanja u Hrvatskoj, na najsažetiji je način sublimirao ono što su fragmentarno iznosili sugovornici iz europskih stranaka ljevice i lijevog centra.

Nije uspio riješiti ni jedan granični spor

“Nije slučajno što se Plenkovićevo ime spominje u kontekstu kandidata za vodeće funkcije u EU. No kad bi se o njegovoj kandidaturi počelo ozbiljno razgovarati, tada bi se, među ostalim, moralo detaljnije pozabaviti s pozicijom Hrvatske na Balkanu i EU. A tu za Plenkovića stvari više nisu tako povoljne. Najveći mu je teret svakako odnos njegove Vlade i HDZ-a spram Bosne i Hercegovine. Nažalost, tu nema većih odmaka od politike koju je svojedobno provodio pokojni predsjednik Franjo Tuđman, a to je politika dvostrukih standarda zbog koje je Hrvatska dugo bila u međunarodnoj izolaciji.

Dakle, na javnoj sceni Plenković, kao i svojedobno Tuđman, ponavlja mantru kako je Hrvatska za očuvanje jedinstvene BiH, no istodobno podupire radikale među hrvatskim političarima u toj zemlji koji ne kriju želju da se dio Hercegovine pripoji Hrvatskoj. Vlada u Zagrebu također podržava savezništvo HDZ-a BiH i Milorada Dodika, gazde Republike Srpske, koji čini sve kako bi razbio tu državu, a na svim važnijim stranačkim skupovima HDZ-a u Hrvatskoj predsjednik HDZ-a BiH dobiva počasna mjesta. Te detalje mnogi u EU ne znaju, no ako će se morati detaljnije upoznati s Plenkovićevom politikom, tada to neće moći ignorirati.”

Sugovornik Telegrama iz diplomatskog zbora u Zagrebu zaključio je kako također valja imati na umu da Plenković kao premijer nije uspio riješiti niti jedan granični spor koji Hrvatska ima sa susjednim državama, posebno upozoravajući da bi se Slovenija sigurno žestoko protivila njegovoj eventualnoj kandidaturi.

Borba protiv ekstremizma bez ikakvog tabua

Kao što se moglo očekivati Plenkoviću iz socijalističkih i socijaldemokratskih krugova u Bruxellesu još zamjeraju “nedovoljno jasan odnos” spram onih snaga koje pokušavaju rehabilitirati nacističku ideologiju u Hrvatskoj. “Taj trend prisutan je u svim državama EU, ne samo u Hrvatskoj, no u najvećem broju zemalja političari na vlasti te mainstream stranke suprotstavljaju se svim sredstvima takvim tendencijama. Problem je što vladajuće strukture u Hrvatskoj u kojima dominiraju članovi vladajuće stranke, ne čine ništa u njihovu obuzdavanja, štoviše koketiraju s tim ekstremnim grupacijama, što je u suprotnosti s politikom EU.

Plenković bi trebao slijediti primjer njemačke kancelarke Angela Merkel koja je u subotu izjavila kako se protiv desnog ekstremizma mora boriti “bez ikakvog tabua”. U protivnom, istakla je, “izgubit ćemo svaku vjerodostojnost.” Zaključila je kako je to “vrlo, vrlo ozbiljno” pitanje. Njemačka obavještajna agencija BfV, ima u evidenciji 12.700 potencijalno nasilnih desnih ekstremista, a nedavno je agencija Civey, njemačka start-up tvrtka, provela istraživanje javnog mijenja koje je pokazalo da čak 60 posto Nijemaca smatra da je vlada premalo aktivna u borbi protiv desnih radikala.

nekritička potpora politici američkog predsjednika

Pri ocjenjivanju Plenkovića dio naših sugovornika nije zaobišao ni činjenicu da većina građana Hrvatske smatra kako je korupcija jedan od najtežih problema te da sadašnja vlada nije uspjela obuzdati njene zabrinjavajuće razmjere.

Što se pak tiče Kolinde Grabar Kitarović nju, za razliku od Plenkovića, nitko od Telegramovih sugovornika ne drži ozbiljnim kandidatom za funkcije u EU. Uz sve ono što se zamjera Plenkoviću, odnos prema BiH, fašizmu i korupciju, Kolindi Grabar Kitarović još se predbacuje nekritička potpora politici američkog predsjednika Donalda Trumpu, na čemu posebno inzistiranju njemački članovi Europske pučke stranke koji ne zaboravljaju kako je Kolinda Grabar Kitarović otvoreno oponirala politici njemačke kancelarke Angele Merkel.