Komentar Goranka Fižulića: Hrvatska je talac preslagivanja unutar samog HDZ-a
Stranka mora odlučiti kojim će smjerom krenuti prema budućnosti
Uvijek vrlo oprezni i odmjereni europarlamentarac Andrej Plenković svojim je govorom na izbornom Saboru HDZ-a najavio razdoblje novog preslagivanja, ali ne u Hrvatskom saboru, nego unutar samog HDZ-a. Njegova usamljena poruka da „stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“ dočekana je s velikom nelagodom kao nepotrebni disonantni glas u nametnutom jedinstvu stranačkog sabora.
Pismo svih zastupnika HDZ-a u Europskom parlamentu upućeno zastupnicima HDZ-a u Hrvatskom saboru u kojem još jednom ponavljaju „da je interes države, Vlade i stranke ispred interesa bilo kojeg pojedinca“ te traže podršku premijeru Oreškoviću i Vladi kojoj je on na čelu, bilo je korak dalje u daljnjem odmjeravanju snaga između stranačkih frakcija. Istovremeno, veliki meštar svih unutarstranačkih bitaka u proteklih četvrt stoljeća, naglo probuđeni Vladimir Šeks, krenuo je u ofenzivu protiv postojećeg stranačkog vodstva javno izrazivši sumnju u mogući uspjeh preslagivanja vladajuće koalicije.
Nema reforme dok su na ili pri vlasti
Postavivši pitanje „radi li se o velikom blefu pa će se kasnije reći da su nas drugi iznevjerili“, zapravo je još jednom jasno odredio sudbinu sadašnjeg vodstva HDZ-a s Tomislavom Karamarkom na čelu. Šeks je itekako svjestan činjenice da unutrašnji ustroj i odnosi frakcija jednostavno ne dozvoljavaju promjene stranačkog vodstva bez poraza na parlamentarnim izborima te katarze koja potom neminovno slijedi. HDZ kao i velika većina političkih stranaka nije kadar sebe reformirati dok je na ili pri vlasti. Karamarko, kao gotovo unisono potvrđeni predsjednik stranke, spreman je žrtvovati svoju poziciju u izvršnoj vlasti, ali ne i prepustiti vodstvo HDZ-a nekom drugom.
Sudjelovanje u projektu koji HDZ-u daje nešto malo vremena za popravljanje vlastite šminke nije dovoljno atraktivno, a može biti vrlo opasno. Most je najavio da će u slučaju opoziva Oreškovića inzistirati na izborima, a predsjednik Sabora, akademik Reiner, neće moći tek tako izbjegavati glasovanje o raspuštanju Sabora
Još uvijek je uvjeren u svoje političko preživljavanje ukoliko uspije odgoditi održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora te na njima vrlo izglednog potopa svoje stranke. Otkaz neposlušnom premijeru Oreškoviću i odabir Zdravka Marića za njegovog malo vjerojatnog nasljednika isključivo su u funkciji kupnje vremena, jer bez obzira na Šeksovu opasku o potrebnom „plenumu baba Vangi“, konačan rezultat raspleta ove političke krize vrlo je izvjestan. Prijevremeni parlamentarni izbori jesu konačna opcija, ali potrebno vrijeme i put do njih još uvijek nisu jednoznačno određeni.
Neslavni rekord premijera Oreškovića
Pred nama je ključni, a možda i završni tjedan prve prave parlamentarne krize u povijesti suvremene Hrvatske. Političke krize koje su uzrokovali Josip Manolić i Stjepan Mesić 1994. odnosno Dražen Budiša 2002. nisu mogle biti pretočene u parlamentarnu krizu jer su tada vladajući imali više nego dovoljnu podršku u Saboru.
Postojeću Vladu i premijera Oreškovića javno podržava samo dvanaest saborskih zastupnika iz redova Mosta te će taj neslavni rekord u povijesti parlamentarne demokracije biti teško oboren. Premijer Orešković valjda misli da je saborska govornica mjesto za dokazivanje vlastite nevinosti, od istini za volju, dijelom nesuvislih optužbi u obrazloženju zahtjeva za izglasavanjem nepovjerenja koje su potpisali isti oni koji su ga i doveli u Banske dvore.
Rušenje premijera i instaliranje novog
Uvjeren u svoju političku budućnost ide nepotrebno u izgubljenu i za njega ponižavajuću bitku. Ukoliko je to dio scenarija Božo Petrov dogovorio s Oreškovićem u kojem će Most zajedno sa SDP-om onemogućiti glasovanje o izglasavanju nepovjerenja premijeru prije održavanje rasprave o Tomislavu Karamarku, onda taj napor ima nekog smisla. Naime, HDZ i njegovi trabanti jako teško mogu sami osigurati kvorum za glasovanje, a preuranjeno isticanje kandidature Zdravka Marića zapravo je poziv za pomoć onim saborskim zastupnicima koji su navodno spremni za pregovore i trgovinu.
HDZ želi u paketu pregovarati o podršci rušenju vlastitog premijera i instaliranju novog. Iako su izjave pojedinih čelnika stranke vrlo samouvjerene, čak i polovična realizacija takvog scenarija je više nego dvojbena. Pod uvjetom da ne dođe do bilo kakvog osipanja u redovima Domoljubne koalicije i Kluba Stranke rada i solidarnosti, te ako se osigura podrška trojice prebjega iz Mosta, još uvijek nedostaje osam zastupnika za osiguranje kvoruma i donošenje odluka.
HRID, Reformisti, HDSSB, SDSS i tri manjinska zastupnika čine zajedno deset presudnih glasova na koje je usmjerena HDZ-ova pregovaračka i trgovačka mašinerija. Bez obzira na ponuđene žrtve u redovima vlastitih ministara i ponudu lukrativnih sinekura teško je za pretpostaviti da bi iskusni i vrlo prekaljeni politički znalci mogli povjerovati u dugotrajnost preživljavanja tako skrpane vladajuće koalicije.
Pitanje o budućem pozicioniranju HDZ-a
Sudjelovanje u projektu koji HDZ-u daje nešto malo vremena za popravljanje vlastite šminke nije dovoljno atraktivno, a može biti vrlo opasno. Budući da je Most najavio da će u slučaju izglasavanja nepovjerenja premijeru Oreškoviću inzistirati na prijevremenim izborima, predsjednik Sabora, akademik Reiner, neće moći tek tako izbjegavati glasovanje o prijedlogu za raspuštanje Hrvatskog sabora.
Izbori u srpnju daleko su najbolje rješenje jer bi pregovori za sastavljanje nove Vlade morali biti okončani najkasnije do kraja rujna. Turistička sezona stvarno nema nikakve veze s održavanjem izbora, a lamentiranja onih političkih trudbenika koji će nakon sljedećih izbora morati pronaći neke nove izvore prihoda nisu vrijedna pažnje.
Nije na odmet primijetiti da široka stranačka baza Republikanske stranke u dobrom dijelu podsjeća na članstvo HDZ-a. U strahovima od nepoznatog i drugačijeg, u želji za zadržavanjem prevladanih društvenih odnosa i nametanjem svjetonazorskih obrazaca zapravo je u sukobu i s dijelom vlastitog vodstva
Ukoliko HDZ nakon prijevremenih izbora završi u oporbi vjerojatno će se ostvariti predviđanje Vladimira Šeksa i doći će do smjene postojećeg vodstva. Taj se proces jednostavno mora obavljati bez opterećenja i odgovornosti koju nosi vladajuća pozicija. Hrvatski građani ne smiju i ne trebaju biti taoci unutrašnjeg rata u bilo kojoj stranci, pa tako ni u onoj koja sama sebi voli tepati da je sve „naj“. Budući da je na izbornom Saboru najveći broj glasova među kandidatima za Predsjedništvo stranke dobio ministar kulture Zlatko Hasanbegović, postavlja se opravdano pitanje o budućem pozicioniranju HDZ-a.
Odabir između Plenkovića i Hasanbegovića
Američka Republikanska stranka ima u tekućem izbornom ciklusu sličan problem. Naime, većinsko opredjeljenje stranačkog članstva jako je daleko od volje većine birača te na taj način odabirom blago rečeno kontroverznih predsjedničkih kandidata rade u korist svojih političkih suparnika.
Nije na odmet primijetiti da široka stranačka baza Republikanske stranke u dobrom dijelu podsjeća na članstvo HDZ-a. U svojim strahovima od nepoznatog i drugačijeg, u svojoj želji za zadržavanjem prevladanih društvenih odnosa i nametanjem svjetonazorskih obrazaca zapravo je u izravnom sukobu i s dijelom vlastitog pragmatičnog stranačkog vodstva.
Sutrašnji metaforički odabir između Andreja Plenkovića i Zlatka Hasanbegovića je biranje između moguće vlasti i opozicijskih klupa. Javni i tajni stranački upravitelji željni vladanja nemaju dilemu oko pravilnog izbora, ali za moguću odluku stranačkog članstva ipak će trebati Šeksov „plenum baba Vangi“.