Komentar: Sve više milijardera na svijetu uopće nije iskaz nejednakosti
79 posto bogataša su oni koji su sami došli do svoga bogatstva
U raspravama o ekonomskoj nejednakosti diljem svijeta, rapidno ekspandirajući broj multimilijardera na svijetu često se citira kao jedan od ključnih empirijskih dokaza za sve veće materijalne razlike. Dok dobar dio globalnog stanovništva živi pod hipotekama, blokadama, dugovanjima i tek s minorno rastućim plaćama, argumentira se, tek mali dio ljudi strahovito se bogati: u 2004. imali smo 587 milijardera na svijetu, a 2014. već 1645.
Simplificirana teorija
Čak se i tradicionalno ekonomski liberalni MMF oglasio i kazao da je ekonomska nejednakost “tamna sjena” nad globalnom ekonomijom. Međutim, “Uzlet tajkuna i njihovih megafirmi na novim tržištima”, nedavna studija Caroline Freund, znanstvenice s američkog instituta Peterson, kaže da je taj pogled na svjetsku ekonomiju ipak prilično simplificiran i ne baš točan.
Freund je shvatila da su 2004. bogataši iz takozvanih zemalja u razvoju, istočne Europe, Azije, Latinske Amerike i Afrike, činili oko 20 posto globalne liste milijardera. Već 2014., međutim, njihov udio raste na 43 posto.
Nova studija sugerira da je, suprotno od uvriježenih mišljenja, rastući broj bogataša zapravo posljedica otvaranja tržišta i zemalja
Još važnije, osim što je sve veći broj bogataša iz zemalja koje dotad nisu imale bogataše, Freund je također uočila kako je među njima 79 posto onih koji su sami došli do bogatstva, bez nasljeđivanja (među bogatašima iz starog svijeta, Zapadne Europe i Sjeverne Amerike, taj udio je niži, oko 60 posto).
Freund je otišla korak dalje, pa je također provjeravala koliko je tih novih bogataša do imovine došlo zbog političkih veza, korupcije, sumnjivih privatizacija ili ugovora s javnim sektorom, a koliko svojim radom i trudom. Ispada da ih je 2004. bilo svega 17 posto koji su bez takvih pogodnosti stvorili svoja carstva, a 2014. broj raste na 35 posto. To su tipovi poput osnivača Alibabe, Kineza Jacka Ma.
Društvena nejednakost
Uvećani broj milijardera u svijetu, dakle, uopće se ne odnosi na stare bogataše koji koriste svoja poznanstva i utjecaj da povećavaju imovinu; dapače, uglavnom je riječ o poduzetnicima koji stvaraju posve nove vrijednosti. Stoga sve veći globalni broj milijardera zapravo ne upućuje na globalne ekonomske nejednakosti, koje su ozbiljan problem, nego na neprekidnu liberalizaciju i otvaranje donedavno rigidnih tržišta. I sve veću društvenu mobilnost unutar njih.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 2. travnja 2016.