Kontroverzni naputak novog šefa diplomacije: Regija ili susjedstvo?
Zašto bi Hrvatska bila nesigurna oko pozicije u svijetu?
Da će novoformirana Vlada pod presudnim utjecajem HDZ-a imati ozbiljne nakane o dubinskoj promjeni vrijednosne orijentacije društva bilo je jasno već neko vrijeme. Stoga se jedino ozbiljno pitanje vezano uz tu temu moglo odnositi na dinamiku i opseg provođenja mjera usmjerenih prema tom cilju.
Kao što se javnost prethodnih dana mogla uvjeriti, novopečeni ministri su vrlo studiozno shvatili svoje poslanje, najavivši čitav niz mjera koje su malo koga mogle ostaviti ravnodušnim. No s obzirom na to da se zanimanje javnosti i medija, ponajprije i posve opravdano, usmjerilo prema ministrima Crnoji i Hasanbegoviću, nekako je ostala jedva primijećena vijest o naputku Mire Kovača, novog ministra vanjskih poslova. Što nikako nije dobro, s obzirom na to da taj naputak u jasnoj mjeri i mimo skandala govori o karakteru nove vlasti i njenu viđenju Hrvatske. U prvom redu u pozicioniranju zemlje prema vani.
Naputak šefa
Kovač je, naime, rekao da moramo prestati koristiti pojam regija, jer je on nejasan, osnaživši taj zaključak tezom o tome kako imamo susjede i oni imaju svoje ime, Slovenija, Italija, Srbija i šire.
“To je termin za koji želim da se koristi. Regija su zemlje u Uniji, ali i one na jugoistoku Europe. Moramo koristiti precizne termine, moramo reći ‘u RH i šire’, što sam rekao i djelatnicima u ministarstvu. Promijenit ćemo način razmišljanja, Hrvatska je emancipirana zemlja i tako ćemo se ponašati.”
Iako kratka, ova izjava je dovoljno znakovita i ne ostavlja nikakve dvojbe. Posve je, naravno, jasno, barem onima politički pismenima, kako je korištenje riječi regija, promatrajući stvari s pozicija HDZ-a, suspektno zbog jasnih aluzija na postjugoslavenski politički kontekst.
Vanjska politika
Zašto se to onda ne želi otvoreno reći, nije posve jasno, no u analizi ove izjave nije zgorega poći od posljednje rečenice, u kojoj je sažet temeljni nesporazum ovakvog razumijevanja vanjskopolitičke uloge i pozicioniranja zemlje. Kovač, dakle, tvrdi kako mu je ključna motivacija za ovakvu odluku činjenica da je Hrvatska emancipirana zemlja i da će se tako ponašati.
Ministar vanjskih poslova Miro Kovač izdao je naputak da se mora koristiti termin susjedstvo, a ne regija. Njegova je ključna motivacija da je Hrvatska emancipirana zemlja. Međutim, teško se može reći da emancipiranost leži na terminološkom diktatu
Međutim, upravo se iz ovakvog njegova stava može naslutiti kako je on sam ne smatra u punom smislu riječi emancipiranom, s obzirom na to da potvrdu o emancipaciji nalazi u terminološkom diktatu kojim bi se izbjegli tzv. nejasni pojmovi.
Netko tko je istinski emancipiran se, naime, posve slobodno služi jezikom i terminologijom koja mu slijedi logički tok misli. Svaki utjecaj i normiranje u tom smislu jasno ukazuje na nesigurnost i neprirodnost. Imajući u vidu navedeno, ovaj naputak postiže upravo suprotnu svrhu u odnosu na proklamirane ciljeve.
Autocenzura
Nema nikakve suštinske razlike između obveza djelatnika ministarstva da neke termine izbjegavaju, od autocenzure građana koja je bila prisutna devedesetih godina u smislu izbjegavanja korištenja izraza poput Evropa, tokom i sl.
Zvali te zemlje regijom, postjugoslavenskim prostorom, “Zapadnim Balkanom”, jugoistočnom Europom ili nekim petim izrazom, ili ih pak potpuno ignorirajući, svodeći ih terminološki na susjede poput Mađarske ili Italije, nećemo izbrisati specifičnost njihovih odnosa s Hrvatskom i obratno.
Za vanjsku bi politiku ove zemlje bilo mnogo produktivnije realno sagledavanje geografskog i političkog položaja koji joj je zadan te izvlačenje maksimuma iz takve pozicije nego iracionalni strah motiviran ideološkim razlozima
Može se naravno hadezeova politika ljutiti na činjenicu da brojni međunarodni akteri još uvijek Hrvatsku smještaju u jugoslavenski ili balkanski kontekst i naglašavati srednjoeuropsku orijentaciju do besvijesti, ali teško će promijeniti činjenice. Zahvaljujući čitavom nizu razloga, od povijesnih procesa, preko izrazite jezične sličnosti do kulturološkog nasljeđa i migracijskih kretanja, zemlje koje smo posljednjih godina običavali zvati regijom jednostavno čine jedan specifičan kulturološki prostor, različit od talijanskog ili mađarskog.
Povijesni procesi
Nikakvo izbjegavanje upotrebe nekih termina neće moći promijeniti tu činjenicu, niti će manifestirati išta drugo osim primjetnog nedostatka samopouzdanja. Uglavnom bezrazložnog. S jedne strane zato što je Hrvatska u odnosu na prostor regije doista nezavisna države, dočim je s druge strane mnogo zavisnija o kapitalu sa zapada, a s druge zbog toga što zahvaljujući vlastitoj gospodarskoj, političkoj i kulturološkoj ulozi ostvaruje primjetan deficit u svim spomenutim vrstama razmjena upravo s tim prostorom.
Stoga su stvari vrlo jednostavne. Neovisno o tome što je naravno posve legitimno provoditi državnu politiku i putem terminoloških ograničenja u vanjskopolitičkim kontaktima, nema nikakve sumnje da je kreacija virtualne stvarnosti u pravilu lošija od sudjelovanja u realnom svijetu.
Drugim riječima, za vanjsku bi politiku ove zemlje bilo mnogo produktivnije realno sagledavanje geografskog i političkog položaja koji joj je zadan te izvlačenje maksimuma iz takve pozicije, od iracionalnog straha motiviranog ideološkim razlozima.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 30. siječnja 2016.