Kreće rat za ljevicu: Gubitak izbora Zoran Milanović bi preživio. A sramoćenje u priči s Mostom?
Telegramov reporter razgovarao je s desetak utjecajnih članova SDP-a
Premda je bilo samo pitanje vremena kada će, nakon što je izgubljena vlast, eksplodirati mine nezadovoljstva i frustracija koje plutaju Predsjedništvom i Glavnim odborom SDP-a, malo je tko očekivao da će njihovo aktiviranje biti tako brzo i agresivno. Nakon što je gradonačelnik Splita i čelnik splitskog SDP-a Ivo Baldasar osudio izjavu predsjednika stranke Zorana Milanovića da su HDZ i Most sklopili kriminalnu, špijunsku i proustašku koaliciju te ga pozvao da zajedno s cijelim vodstvom podnese ostavku, na njega se obrušio gnjev Milanovićevih sljedbenika.
Ostavka rukovodstva SDP-a bio bi bijeg od odgovornosti, poručio je Peđa Grbin, a Milanka Opačić, potpredsjednica stranke, ustvrdila je kako nema razloga za ostavke jer je SDP dobio izbore, ali je prevaren pri sastavljanju vlade. Ranko Ostojić, član Predsjedništva stranke, bio je mnogo brutalniji: “SDP je demokratska stranka u kojoj čak i gori prevrtljivci od HDZ-ova mostobrana mogu izraziti svoj stav. Siguran sam da bi za Baldasara idealan dan izbora u SDP-u bio 10. travnja”, dok je riječki gradonačelnik Obersnel zaključio kako štakori prvi bježe s broda.
Takav politički vokabular najavljuje mogući frakcijski obračun, koji bi, bez obzira na to kako završi, ostavio duboke rane na oporbenoj stranci. Premda se Milanovićevi pobornici tješe kako njegova ostavka nema smisla budući da unutar SDP-a nema jasno definirane i konzistentne oporbe, kao što nema političara koji bi se mogao nositi s Milanovićem, sve međutim upućuje da se, nakon preokreta u sastavljanju nove vlasti, ipak javlja ozbiljno nezadovoljstvo u stranci.
Dvije važne frakcije
Prema nekim informacijama, splitski gradonačelnik Baldasar ima planove priključiti se Mostu, kao neovisni gradonačelnik dalmatinskog grada po uzoru na dosadašnje članove i simpatizere te stranke. U svakom slučaju, nakon izjave Baldasara sasvim je izvjesno da se i splitska stranačka organizacija priključila zagrebačko-riječkom pokretu nezadovoljstva protiv Milanovića koju predvode Zlatko Komadina, Davor Bernardić i Rajko Ostojić, jasno je da pozicija predsjednika SDP-a više nije samo oslabljena.
Telegram je razgovarao sa desetak izvora iz vrha stranke kako bi dobio dubinski uvid u stanje oporbene stranke nakon gubitka izbora. Na pitanju treba li Zoran Milanović otići sa čela stranke ili ostati, u SDP-u se sve jasnije profiliraju dvije suprotstavljene frakcije. Prva rezolutno zagovara ostanak Zorana Milanovića na funkciji predsjednika stranke, dok druga traži njegov bezuvjetni odlazak, iako nisu sigurni tko bi ga mogao naslijediti.
Prvu skupinu predvode najbliži Milanovićevi suradnici i dosadašnji ministri Branko Grčić, Siniša Hajdaš Dončić, Gordan Maras, Arsen Bauk, Igor Dragovan, Tomislav Saucha… Sugovornici iz tabora Zorana Milanovića bili su suglasni u pozitivnoj ocjeni dosadašnjeg rada predsjednika stranke, a njihovo stajalište sažeto je u odgovoru člana najužeg vodstva stranke.
“Ponajprije, Zoran Milanović i SDP nisu doživjeli poraz, premda je većina najavljivala izbornu katastrofu. Za preokret do kojega je došlo posljednjih mjeseci najzaslužniji je upravo Milanović koji je na svojim leđima iznio cijelu kampanju, a to su prepoznali i birači koji su ga nagradili s najviše preferencijalnih glasova”, kaže Telegramov izvor blizak Zoranu Milanoviću.
Urednija država
“To što SDP nije uspio okupiti saborsku većinu rezultat je golemih pritisaka, ucjena, prijetnji raznih interesnih skupina, od desničarskih udruga do Crkve. Tijekom četiri godine Milanović je politički sazrio te izrastao u državnika koji je donio cijeli niz teških odluka zahvaljujući kojima je Hrvatska, unatoč teškoj gospodarskoj krizi, ostala politički i ekonomski stabilna država.
U posljednjoj godini počeo je ekonomski oporavak, pojavili su se prvi pozitivni znaci izlaska iz krize, BDP i gospodarstvo su porasli, iako nije bilo bolnih rezova i udara na standard stanovništva kako su to tražili iz Bruxellesa”, kaže naš izvor i nastavlja: “Uvedena je fiskalizacija koja je iz temelja promijenila poslovanje u Hrvatskoj, porezi se sve urednije naplaćuju, javna nabava i državni troškovi postali su transparentniji, a sve to prošlo je bez socijalnih drama i dramatičnog rušenja standarda većine građana. Brodogradnja je spašena od propasti, rekonstruirane su željeznice, bilježi se stalan rast industrijske proizvodnje, izvoza, potrošnje…
Članovi SDP-a skloni dosadašnjem vodstvu također smatraju da se Milanović uspješno obračunao s radikalnom desnicom, slomio je i kompromitirao šatoraški pokušaj državnog udara te je, kako kaže jedan izvor, “osnažio borbu protiv kriminala i korupcije u kojoj više nema nedodirljivih”. Istodobno kaznio je i sve koji su pokušali destabilizirati SDP iznutra. Njegovi najveći politički protivnici Slavko Linić, Ivo Josipović i Mirela Holly doživjeli su izborne debakle, ponavljaju ljudi bliski Zoranu Milanoviću od objave izbornih rezultata.
“Na vanjskopolitičkom planu osujetio je pokušaj Slovenije da manipuliranjima izbori za sebe povoljnu odluku Arbitražnog suda u Haagu, a Hrvatska je bez većih trauma i bodljikavih žica prebrodila dramatičnu izbjegličku krizu. SDP i Milanović ostavljaju Hrvatsku neusporedivo bolju, uredniju, sigurniju od one koju smo naslijedili prije četiri godine od HDZ-a. Stoga zaista nema nikakva razloga da Milanović ode u naponu snage. Jedino je on sposoban spriječiti ponovno povampirenje HDZ-a te spriječiti rekonstrukciju poretka koji su obilježile korupcija, kriminal i lopovluk”, kaže izvor Telegrama.
‘Potrošeni gubitnik’
Političke protivnike Milanovića, zbog boljeg razumijevanja situacije, valja podijeliti u dvije skupine. Dio sugovornika iz antimilanovićevske unutarstranačke oporbe nije pokušavao skriti negativne emocije i osobne animozitete, dok drugi dio njegovih političkih suparnika, bez pretjeranih strasti, zahtjeve za njegov odlazak potkrepljuje nizom argumenata. Jedan od najžešćih Milanovićevih osporavatelja, član Glavnog odbora stranke, nije krio svoju netrpeljivost.
‘Vrijeme je da se stranka deračanizira i osuvremeni’, kaže izvor Telegrama
“Milanović je potrošen političar, gubitnik koji je od četiri izborna ciklusa izgubio čak tri. Nakon što je SDP pobijedio na parlamentarnim izborima 2011., uslijedila su tri poraza zaredom: 2013. i 2014. na izborima za Europski parlament te ovih dana na parlamentarnim izborima. Kao nekadašnji boksač Milanović bi morao znati da se nakon tri uzastopna poraza mora povući iz ringa”, kaže izvor Telegrama iz ovog tabora.
“Milanović je postao nepodnošljiv teret za stranku, a ovaj posljednji poraz pada najteže jer smo izgubili od onih koji su puno gori od nas, koje smo nazivali trećeligašima, nesposobnim i neobrazovanima političarima koji biračima nisu ponudili ama baš ništa.
Za preokret do kojega je došlo posljednjih mjeseci nije zaslužan Zoran Milanović nego njegov savjetnik Amerikanac Alex Braun, koji je pisao dnevne i tjedne izvještaje te tako usmjeravao kampanju, određivao način i stil Milanovićevih nastupa. Čovjek je jednostavno zaradio svaku kunu koju smo mu platili. No, Milanovićev je karakter njegova sudbina, a tragedija je što je to sada postala sudbina cijele stranke. Svi smo mi jednostavno taoci njegove neukrotive naravi”, kaže naš izvor.
Uz to, Milanoviću zamjeraju, kako kažu, “cijeli niz neoprostivih gafova”.
Najmanje glasova
Kao što je svojedobno Ivo Sanader ubacio u Sabor svog zubara Zubovića i prijatelja Rošina, smatraju protivnici šefa SDP-a, tako je i Milanović osobnog dentista Sinišu Vargu i šefa kabineta, prijatelja Tomislava Sauchu te vjenčanog kuma Joška Klisovića, postavio na visoka mjesta na izbornim listama kao bi im osigurao ulazak u Sabor.
“A svi njegovi protežei dobili su uvjerljivo najmanje preferencijalnih glasova. Igor Dragovan dobio je svega 394 glasa, Saucha 898, Varga 1014… Nakon što je za samo jedan glas sačuvao glavu kod izbacivanja Slavka Linića iz stranke, svi koji smo glasovali za njegov ostanak u SDP-u, ostali smo lojalni stranci, pošteno odradili izbore premda smo već tada naslućivali da ne progoni samo Slavka Linića nego Rajka Ostojića i još nekoliko ljudi”.
Telegramovi suradnici također kažu da je Milanović potpuno zapustio stranku. Glavni odbor posljednji je put zasjedao još 16. listopada kada se glasalo o izbornim listama, a poslije toga nije se okupilo niti jedno stranačko tijelo koje bi analiziralo rezultate parlamentarnih izbora ili raspravilo postizbornu strategiju. Nije prihvaćao sugestije dijela članova Predsjedništva SDP-a koji su mu savjetovali da se ne ponižava u pregovorima te da ne prihvaća sve zahtjeve Mosta, kažu sugovornici koji su smatrali da je bolje otići u oporbu nego dopustiti Mostu da vuče po blatu ne samo Milanovića nego i cijeli SDP.
“Njegov ignorantski odnos prema stranci očituje se u njegovu inzistiranju da sastanci Predsjedništva i Glavnog odbora traju što kraće, a kulminacija takvog ponašanja dogodila se tijekom izborne noći. Milanović je došao posljednji, održao je govor, i onda brzo, gotovo bez pozdrava, prvi otišao. Toliko nipodaštavanja prema članovima stranke još nije viđeno”.
Drugi sugovornik Telegrama, član Glavnog odbora, nije bio toliko ponesen emocijama, ali je precizno nabrajao dokaze i strateške promašaje zbog kojih, prema njegovu mišljenju, vodstvo stranke mora otići.
“U osam godina koliko je Milanović na čelu stranke nije napravljen niti jedan strateški dokument, nije precizirana ni politička niti ideološka platforma. Lutali smo između liberalizma i socijaldemokracije, a rezultata nema. Biračima nismo ponudili ništa novo ni privlačno, a izgubili smo mlade birače što je naš najveći grijeh. Milanović je također kriv što nismo koalirali s IDS-om, jer bismo bili relativni pobjednici i s tri njihova zastupnika naša pregovaračka pozicija bila bi puno povoljnija”, kaže za Telegram.
Stvaranje novih stranaka
“Osim toga, Zoran Milanović i Vesna Pusić svojim su odnosom i ponašanjem stvorili pet novih stranaka: Naprijed Hrvatska Ive Josipovića, Orah Mirele Holly, nezavisne liste Slavka Linića i Milana Bandića te Reformiste Radomira Čačića… Samo s dijelom njihovih glasova SDP bi ostvario uvjerljivu pobjedu. Najporazniji je podatak da SDP ima u Saboru 33 posto saborskih mjesta manje nego 2011., umjesto 63 sada ima samo 41 zastupnika. Prava je katastrofa da će zbog toga imati 33 posto manje prihoda što će uvelike otežati rad stranke. No čini mi se da su veći problem od Milanovića njegovi najbliži suradnici koji neće dopustiti da ode jer su bez njega izgubljeni. Uvjeren sam da je Milanoviću, poznavajući njegov karakter, nakon postizbornih poniženja svega dosta te da bi sigurno dao ostavku da nema pritisaka onih koji ovise o njemu”, ocjenjuje.
Velik broj članova smatra da Milanović ipak nema pravu konkurenciju, a zamjeraju mu niz gafova i činjenicu da osam godina na čelu stranke nije uspio proizvesti niti jedan važan strateški dokument
Naš sugovornik je zaključio kako bi Milanović, ako želi dobro svojoj stranci, na dan imenovanja nove vlade, trebao podnijeti ostavku. Jedan od udaraca Milanoviću zadao je dosadašnji predsjednik Sabora, ugledni član stranke Josip Leko, koji mu je više navrata otkazao poslušnost.
Odbio je sazvati sjednicu Sabora jer nije bilo potrebnih 76 potpisa, a nije prihvatio ni Milanovićev prijedlog da bude protukandidat Reineru pri izboru novog predsjednika Sabora. A protivno stranačkom dogovoru, u Saboru se nije suzdržao pri glasovanju nego je svoj glas za predsjednika parlamenta dao HDZ-ovu kandidatu Željku Reineru.
Ogorčenost članova
U jedan od najvećih krimena predsjednika stranke njegovi protivnici ubrajaju i to što, kako ističu, na kreiranje politike stranke najveći utjecaj imaju Milanovićevi prijatelji koji uopće nisu članovi SDP-a.
“Neprirodno je da politiku stranke kreiraju, uz sve svoje ljudske i stručne vrline, Ante Kotromanović, Orsat Miljenić, Predrag Matić, Siniša Petrović, Emil Tedeschi, a donedavno i guverner HNB-a Boris Vujčić, koji nisu članovi SDP-a”. Dodatno ogorčenje izazvala je Milanovićeva najava, kada je izgledalo da se dogovorio s Mostom, da će u vladi biti nestranački ljudi, a da će članovi SDP-a ostati u Saboru. “Što je zaista uvredljivo za sve vodeće ljude SDP-a”, kaže izvor Telegrama.
Iz razgovora s više članova stranke koji još nisu odlučili kako će glasovati na izborima za predsjednika stranke, moglo se zaključiti kako je njihova dvojba posljedica uvjerenja da u SDP-u za sada za njega nema dostojne zamjene. Pogotovu to nisu, suglasni su, Zlatko Komadina, Tonino Picula, Vojko Obersnel, Davor Bernardić…
“Nema sumnje da bi u skladu s demokratskim običajima Milanović morao povući konzekvence zbog trećeg uzastopnog poraza, no bojim se da su imena koja su trenutačno u prvom planu ipak preslaba i neuvjerljiva da ga ozbiljnije ugroze. SDP bi počinio stratešku pogrešku kada bi na čelo stranke došli stari partijski kadrovi, poput Komadine, Obersnela, Picule, bez obzira na njihovo političko iskustvo i nesumnjive ljudske kvalitete. Njihov dolazak na čelo stranke bio bi u ideološkom i političkom smislu korak unatrag. I što je najgore, SDP bi na duži rok izgubio potporu među mladom generacijom. Davor Bernardić nema političku karizmu, Rajko Ostojić ima uteg poraza od Milana Bandića, a to nisu ni Hajdaš-Dončić kao ni nitko iz Milanovićeva kruga. Zbog toga smo trenutačno u pat poziciji”, ocjenjuju umjereniji članovi.
Među još uvijek neopredijeljenim članovima SDP-a prevladava stajalište da treba izbjeći sukob između dvije frakcije, jer bi to moglo ugroziti jedinstvo stranke.
“Bilo bi potpuno pogrešno kada bi se nužne reforme u SDP-u svele samo na personalne promjene. Na čelo stranke moraju doći ljudi koji će biti sposobni osmisliti, a onda i provesti temeljitu političku, ideološku i organizacijsku preobrazbu. Ponajprije, SDP treba proći ozbiljnu fazu deračanizacije. Mora se napokon odlučiti hoće li biti bliži liberalnim idejama što su zagovarali Milanović i njegovi sljedbenici ili će koncipirati novi, vlastiti socijaldemokratski identitet”, smatraju neki članovi SDP-a.
Pozicija prema HDZ-u
S obzirom na to da Milanovićevo koketiranje s neoliberalizmom nije dalo rezultata, a da će, kako sada stvari stoje, HDZ napokon postati stranka koja će zastupati interese kapitala, smatraju da SDP ima šansu da mu se suprotstavi sa socijaldemokratskih pozicija.
HDZ se, naime, kada su bila u pitanju socijalna i radna prava, kada je kupovao socijalni mir razmećući se raznim beneficijama i privilegijama, ponašao kao kakva socijalistička stranka pa su po tomu, kao i po neoliberalnoj ekonomskoj politici, SDP i HDZ bili politički blizanci.
Ako se SDP profilira kao socijaldemokratska stranka, doći će do jasnog političkog i ideološkog razgraničenja s HDZ-om. U političkom smislu SDP mora precizirati svoju poziciju u oporbi, hoće li podržati HDZ-ovu vladu dok će provoditi privatizaciju, prodaju državne imovine, otvoriti vrata privatnom kapitalu u zdravstvu, kako će se postaviti u odnosu na zahtjeve sindikata…
Osim toga, kaže izvor Telegrama, “nužno je ukinuti kraljevske ovlasti predsjednika stranke koje je za sebe koncipirao Ivica Račan. Taj se model također potrošio i pretvorio u svoju suprotnost. Zbog svega toga SDP mora otvoriti proces preispitivanja svih načela i dogmi, zadati ciljeve te izabrati one koji će te zadaće moći realizirati. SDP jednostavno mora napraviti radikalan zaokret kako bi motivirao stare, a privukao nove članove stranke i glasače”.
Što se pak političkog života u Hrvatskoj tiče, bitno je da SDP što prije konsolidira svoje redove, da postane snažna i konstruktivna oporba, korektiv koji će omogućiti političku ravnotežu i stabilnost države.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. prosinca 2015.