Sve je počelo iritirajućom masovnom proslavom neustavnog Dana Republike Srpske početkom tjedna u Istočnom Sarajevu, gdje je Milorad Dodik odlikovao Vladimira Putina, još jednom govorio o potrebi za ujedinjenjem sa Srbijom i općenito proizveo nacionalističku masovku sa zastavom dugom stotinu i pedeset metara.
Što je, naravno, do maksimuma podignulo tenzije i proizvelo revolt u Sarajevu, u kojem i inače u posljednje vrijeme vlada teška atmosfera isključivosti, izazvana frustracijom zbog činjenice da se za bilo kakvu funkcionalnost države mora uvažiti stavove srpskih i hrvatskih nacionalista, odnosno političkih predstavnika.
Atmosfera je ionako bila na rubu ključanja
Da stvar bude gora, atmosfera je i bez Dodikovog ludovanja u Sarajevu svakako bila na rubu ključanja, zbog nezadovoljstva Bakira Izetbegovića i Željka Komšića povodom ustupaka koje su stranke tzv. Osmorke napravile prema Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću prilikom dogovora oko formiranja vlasti, odnosno zbog činjenice da oni sami neće biti dio nove vlasti. I na sve to, Milorad Dodik je dodatno otežao položaj svojim koalicijskim partnerima, potpirio novi val bošnjačkog nacionalizma i pokazao da mu krajnji cilj jest rasturanje te zemlje pod svaku cijenu.
U međuvremenu, od predstavnika službene hrvatske politike u BiH, odnosno od Dragana Čovića, nismo čuli ništa o ovim događajima, kao da se ništa od ovoga ne tiče Hrvata. Što, naravno nije točno.
Čitav problem Bosne i Hercegovine, koji je praktično nerješiv i koji može dovesti do još više nasilja koje će biti nemoguće kontrolirati, leži u tome što politika koja dolazi iz Republike Srpske doista ne želi nikakvu Bosnu i Hercegovinu, dok se hrvatska i bošnjačka politika sukobljavaju oko principa uređenja zemlje. Pri čemu su u najkompliciranijem, a ujedno i najodgovornijem položaju Bošnjaci, koji bi zbog čitavog niza razloga, najradije ukinuli konstitutivnost naroda i uveli tzv. normalnu državu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ideja je naopaka
Problem s tom idejom, osim što mislim da je zapravo naopaka i ide protiv same biti Bosne i Hercegovine, jeste u tome što je neostvariva i ne bi ni na koji način mogla funkcionirati na uvjerljivo najvećem dijelu teritorija.
Alternativa tome je, i to jedina, da se pristane na zahtjeve hrvatske i srpske politike, što bi u konačnici značio minimum države i njenu definitivnu podjelu. Na to pak u Sarajevu nitko nije spreman.
Zbog svega toga imamo nerješivu enigmu koja se eventualno može razriješiti hitnim prijemom u Europsku uniju, ali čak i u tom slučaju ostao bi problem izrazitih simpatija srpske politike prema Rusiji.
Samo međunarodni faktor održava BiH cjelovitom
Drugim riječima, Bosnu i Hercegovinu danas kao državu održava tek činjenica da i dalje postoji međunarodni faktor koji sprečava njen raspad, ali kojeg su bošnjački nacionalisti u posljednje vrijeme proglasili neprijateljem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I kad čovjek sve ovo zna i postavi konačno pitanje, a što sada i kako dalje, jasno je da odgovora nema i da su nažalost svi izgledi tu da se nastavi porast nasilja, uzrokovanog sveopćim frustracijama i činjenicom da nitko nije spreman napraviti neke ustupke.
Jedino što se još nije probalo, jest potpuni međunarodni protektorat, kojim bi se suspendirala bilo kakva lokalno izabrana vlast, ali je za to već poodavno kasno, a još manje je izgledno da će se to dogoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krvavi napad u Sarajevu potvrdio da su problemi BiH nerješivi. Spas bi možda bio da postane potpuni međunarodni protektorat
Otac jednog od mladih srbijanskih nogometaša uboden je nožem
BiH danas kao državu održava tek činjenica da i dalje postoji međunarodni faktor koji sprečava njen raspad, ali kojeg su bošnjački nacionalisti u posljednje vrijeme proglasili neprijateljem. I kad čovjek sve ovo zna i postavi konačno pitanje, a što sada i kako dalje, jasno je da odgovora nema i da su nažalost svi izgledi tu da se nastavi porast nasilja, uzrokovanog sveopćim frustracijama i činjenicom da nitko nije spreman napraviti neke ustupke.
Fizički napad na djecu i roditelje Fudbalskog kluba Zvezdara koji su nastupali na malonogometnom turniru na sarajevskoj Ilidži, a koji je završio ranjavanjem jednog od roditelja probodenog nožem, predstavlja kulminaciju napetosti koje se ovog tjedna događaju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Sve je počelo iritirajućom masovnom proslavom neustavnog Dana Republike Srpske početkom tjedna u Istočnom Sarajevu, gdje je Milorad Dodik odlikovao Vladimira Putina, još jednom govorio o potrebi za ujedinjenjem sa Srbijom i općenito proizveo nacionalističku masovku sa zastavom dugom stotinu i pedeset metara.
Što je, naravno, do maksimuma podignulo tenzije i proizvelo revolt u Sarajevu, u kojem i inače u posljednje vrijeme vlada teška atmosfera isključivosti, izazvana frustracijom zbog činjenice da se za bilo kakvu funkcionalnost države mora uvažiti stavove srpskih i hrvatskih nacionalista, odnosno političkih predstavnika.
Atmosfera je ionako bila na rubu ključanja
Da stvar bude gora, atmosfera je i bez Dodikovog ludovanja u Sarajevu svakako bila na rubu ključanja, zbog nezadovoljstva Bakira Izetbegovića i Željka Komšića povodom ustupaka koje su stranke tzv. Osmorke napravile prema Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću prilikom dogovora oko formiranja vlasti, odnosno zbog činjenice da oni sami neće biti dio nove vlasti. I na sve to, Milorad Dodik je dodatno otežao položaj svojim koalicijskim partnerima, potpirio novi val bošnjačkog nacionalizma i pokazao da mu krajnji cilj jest rasturanje te zemlje pod svaku cijenu.
U međuvremenu, od predstavnika službene hrvatske politike u BiH, odnosno od Dragana Čovića, nismo čuli ništa o ovim događajima, kao da se ništa od ovoga ne tiče Hrvata. Što, naravno nije točno.
Čitav problem Bosne i Hercegovine, koji je praktično nerješiv i koji može dovesti do još više nasilja koje će biti nemoguće kontrolirati, leži u tome što politika koja dolazi iz Republike Srpske doista ne želi nikakvu Bosnu i Hercegovinu, dok se hrvatska i bošnjačka politika sukobljavaju oko principa uređenja zemlje. Pri čemu su u najkompliciranijem, a ujedno i najodgovornijem položaju Bošnjaci, koji bi zbog čitavog niza razloga, najradije ukinuli konstitutivnost naroda i uveli tzv. normalnu državu.
Ideja je naopaka
Problem s tom idejom, osim što mislim da je zapravo naopaka i ide protiv same biti Bosne i Hercegovine, jeste u tome što je neostvariva i ne bi ni na koji način mogla funkcionirati na uvjerljivo najvećem dijelu teritorija.
Alternativa tome je, i to jedina, da se pristane na zahtjeve hrvatske i srpske politike, što bi u konačnici značio minimum države i njenu definitivnu podjelu. Na to pak u Sarajevu nitko nije spreman.
Zbog svega toga imamo nerješivu enigmu koja se eventualno može razriješiti hitnim prijemom u Europsku uniju, ali čak i u tom slučaju ostao bi problem izrazitih simpatija srpske politike prema Rusiji.
Samo međunarodni faktor održava BiH cjelovitom
Drugim riječima, Bosnu i Hercegovinu danas kao državu održava tek činjenica da i dalje postoji međunarodni faktor koji sprečava njen raspad, ali kojeg su bošnjački nacionalisti u posljednje vrijeme proglasili neprijateljem.
I kad čovjek sve ovo zna i postavi konačno pitanje, a što sada i kako dalje, jasno je da odgovora nema i da su nažalost svi izgledi tu da se nastavi porast nasilja, uzrokovanog sveopćim frustracijama i činjenicom da nitko nije spreman napraviti neke ustupke.
Jedino što se još nije probalo, jest potpuni međunarodni protektorat, kojim bi se suspendirala bilo kakva lokalno izabrana vlast, ali je za to već poodavno kasno, a još manje je izgledno da će se to dogoditi.