Uostalom, i zašto bi. Ako mu je sve dosad prolazilo, zašto čovjek ne bi pucao i na još više? U političkoj kulturi koja preferira lojalnost i iskreno prezire neovisnost, koja obožava stranačke narative, a prezire fakte, Jandroković savršeno personificira duh vremena.
Takav je bio i u posljednjem javnom istupu, ovog tjedna na Hrvatskom radiju. Stvarnost i Jandrokovićev (zapravo, službeni stranački) prikaz stvarnosti dodiruju se tek ovlaš, povremeno i sasvim neobavezno.
Pakao političke nestabilnosti
U istom danu kad je Vlada donosila odluku o micanju čovjeka koji je prvi ukazao na aferu “plin za cent” – dok se krivce za to da je država posve nepotrebno izgubila 14,8 milijuna eura zasad i dalje ne dira – Jandroković se žalio kako oporba, eto, u svojoj nemoći pokušava stvoriti sliku da je sve korumpirano.
Jandroković je, međutim, prozreo tu taktiku, to sramotno ignoriranje činjenice da je Hrvatska zemlja u kojoj se može uspjeti isključivo svojim radom i stručnim kvalitetama, pa je odmah izvadio i nuklearnu, plenkovićevsku objedu: “Politički akteri koji zagovaraju političku nestabilnost rade golemu štetu interesima Hrvatske i hrvatskih građana”.
Oporba kadrovira po DORH-u
S obzirom da nitko ne poziva na nasilnu smjenu vlasti, politička nestabilnost o kojoj priča Jandroković može biti samo demokratska utakmica u kojoj opozicija ima određene šanse da skine njegovu stranku s vlasti. Što bi, nema sumnje, bila “golema šteta interesima Hrvatske i hrvatskih građana”. Eh, gdje su lijepa vremena kad je Hrvatska imala ne sedam, nego punih 45 godina političke stabilnosti…
Članak se nastavlja ispod oglasa
U zemlji u kojoj je Jandroković predsjednik Sabora, sve institucije funkcioniraju perfektno. Državno odvjetništvo je posve neovisno, a činjenicu da je glavna državna odvjetnica više puta lagala u Saboru i da je, uz smiješnu izliku, odstrijelila nepoćudnu šeficu Uskoka, nećemo spominjati.
Istina, zbog svega toga se na natječaj za ravnatelja USKOK-a nije javio – nitko, ali Jandroković ima objašnjenje – kriva je – oporba! Jer proziva Državno odvjetništvo i USKOK za nedovoljnu agilnost. Dakle, istražni organi jesu pod utjecajem politike, ali ne strepe u Državnom odvjetništvu od poziva i tajnih sastanaka sa svemoćnim premijerom, ma kakvi, već od toga hoće li ih u Saboru krivo pogledati Nikola Grmoja ili Ivana Kekin.
Jedna posve sumanuta ideja
No, predsjednik Sabora se tek zagrijavao. Oko izbora, recimo, ovaj put barem nije lagao kao 2020. godine kad je tvrdio da se vlast bori protiv korone i da nema vremena za razmišljanje o tako prizemnim stvarima, samo da bi nekoliko dana kasnije bio službeno imenovan za – šefa izbornog stožera HDZ-a. Sad je tek pozvao na strpljenje i (sasvim točno) rekao da je to stvar politički odluke vladajućih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato se oko izbornih jedinica opet bacio na branik još jedne sramote HDZ-a. Zakon za koji i danas ne znamo tko ga je pisao, veli, više odgovara drugim političkim opcijama nego njegovoj stranci. Eto, kako se čovjeku&stranci vrati kad žele biti nesebični – svi ih napadaju da love u mutnom. Najbolje bi, zapravo, bilo da HDZ sad podere ovaj zakon koji se ionako iz ničega materijalizirao u ministarstvu Ivana Malenice i, čisto iz inata, prihvati, recimo, prijedlog Zakona o izbornim jedinicama koji predlaže SDP.
Ili da se, sumanute li ideje, organizira ozbiljna stručna skupina koja će u roku od mjesec-dva iznjedriti zakon u skladu s preporukama Ustavnog suda, Venecijanske komisije, zdravim razumom i ravnotežom u želucu. Evo, Jandroković i Plenković već hitaju prema telefonima kako bi krenuli okupljati eksperte…
Zli mediji i imovinske kartice
Predsjednik Sabora, u vrhunskoj političkoj formi po kakvoj ga publika pamti i voli, ni tu nije zastao – žali se na to da, recimo, zli mediji drugačije tretiraju probleme oko imovinskih kartica. Kad zglajza netko od vladajućih, onda se na njih mediji “obruše i to vrlo grubo”, a “kad se dogodi greška na drugoj strani, to se onda nekako nastoji neutralizirati, relativizirati”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, sve je to isto. Kad koncizni Grlić Radman “zaboravi” upisati da je zaradio preko dva milijuna eura zarade od dividende (od vlasništva u firmi koja uglavnom posluje s državom, naravno), onda je to posve isto kao kad Sandra Benčić ne upiše da plaća 580 eura za stanarinu.
Političko nasljeđe
Jandrokovićevo farbanje javnosti, međutim, nije njegov glavni problem. To je jednostavno stranački zadatak, kojeg on obavlja možda samo malo previše entuzijastično. Ono što će ostati iza njega kao političko nasljeđe – osim serije fotografija na kojima razdragano šapće na uho svakom od predsjednika svoje stranke – su dva ozbiljna promašaja u vođenju institucije Sabora.
Prvi je bio politički bolan poraz u pokušaju da se dodatno smanji mogućnost za djelovanje saborskih zastupnika. Prije nekoliko mjeseci je Jandroković ušao u ozbiljan okršaj sa zastupnicom Mosta Marijom Selak Raspudić, koja je predlagala izmjene Poslovnika Sabora. Predsjednik Sabora je tvrdio da zastupnici nemaju to pravo, nego samo saborski Odbor. Ustavni sud je dao za pravo Mariji Selak Raspudić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rasturanje Aktualnog sata
Iako bi u tako ozbiljno pogrešnom tumačenju propisa vezanih za tijelo koje vodi trebalo itekako biti razloga za traženje ostavke, Jandroković je daleko, daleko više podbacio kao predsjednik Sabora po pitanju Aktualnog prijepodneva. Pod njegovim ravnanjem, saborski događaj zamišljen kao prilika da ministri odgovaraju na pitanja zastupnika, pretvorio se u ritualno (i nesmetano) vrijeđanje opozicijskih zastupnika, uglavnom od strane premijera Plenkovića. Taj na pitanja ne odgovara. Nego na svaki upit krene s nizanjem uvreda na račun zastupnika koji je pitanje postavio i stranke iz koje dolazi.
Poslovnik Hrvatskog sabora, međutim, ne poznaje takvu situaciju. “Član Vlade kojemu je pitanje postavljeno dužan je odmah odgovoriti na postavljeno pitanje ili navesti razloge zbog kojih ne može odgovoriti”, kaže se u članku 137. Poslovnika. Za kojeg se Jandroković pravi da ne postoji.
Jer, Bože moj, neće se valjda, zbog nekog pišljivog komada papira, zamjeriti premijeru? Ne bi, nekako, bilo u duhu vremena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lako za to što Jandroković farba javnost po stranačkom zadatku. Problem je u tome kakav cirkus radi od Sabora
Predsjednik parlamenta je ovog tjedna uvjerljivo podsjetio na to zašto je baš on personifikacija duha vremena
Zakon o izbornim jedinicama, za koji i danas ne znamo tko ga je pisao, veli Jandroković, više odgovara drugim političkim opcijama nego njegovoj stranci. Eto, kako se čovjeku&stranci vrati kad žele biti nesebični - svi ih napadaju da love u mutnom. Najbolje bi, zapravo, bilo da HDZ sad podere ovaj zakon i, čisto iz inata, prihvati prijedlog SDP-a
Gordan Jandroković je i dalje u formi po kojoj ga se pamti na domaćoj političkoj sceni. Jedan od najbližih suradnika svakog predsjednika ili predsjednice HDZ-a u ovom stoljeću je i dalje u sedlu, na cijenjenoj poziciji predsjednika Sabora. I teško je vjerovati da mu tu ambicije završavaju.
Uostalom, i zašto bi. Ako mu je sve dosad prolazilo, zašto čovjek ne bi pucao i na još više? U političkoj kulturi koja preferira lojalnost i iskreno prezire neovisnost, koja obožava stranačke narative, a prezire fakte, Jandroković savršeno personificira duh vremena.
Takav je bio i u posljednjem javnom istupu, ovog tjedna na Hrvatskom radiju. Stvarnost i Jandrokovićev (zapravo, službeni stranački) prikaz stvarnosti dodiruju se tek ovlaš, povremeno i sasvim neobavezno.
Pakao političke nestabilnosti
U istom danu kad je Vlada donosila odluku o micanju čovjeka koji je prvi ukazao na aferu “plin za cent” – dok se krivce za to da je država posve nepotrebno izgubila 14,8 milijuna eura zasad i dalje ne dira – Jandroković se žalio kako oporba, eto, u svojoj nemoći pokušava stvoriti sliku da je sve korumpirano.
Jandroković je, međutim, prozreo tu taktiku, to sramotno ignoriranje činjenice da je Hrvatska zemlja u kojoj se može uspjeti isključivo svojim radom i stručnim kvalitetama, pa je odmah izvadio i nuklearnu, plenkovićevsku objedu: “Politički akteri koji zagovaraju političku nestabilnost rade golemu štetu interesima Hrvatske i hrvatskih građana”.
Oporba kadrovira po DORH-u
S obzirom da nitko ne poziva na nasilnu smjenu vlasti, politička nestabilnost o kojoj priča Jandroković može biti samo demokratska utakmica u kojoj opozicija ima određene šanse da skine njegovu stranku s vlasti. Što bi, nema sumnje, bila “golema šteta interesima Hrvatske i hrvatskih građana”. Eh, gdje su lijepa vremena kad je Hrvatska imala ne sedam, nego punih 45 godina političke stabilnosti…
U zemlji u kojoj je Jandroković predsjednik Sabora, sve institucije funkcioniraju perfektno. Državno odvjetništvo je posve neovisno, a činjenicu da je glavna državna odvjetnica više puta lagala u Saboru i da je, uz smiješnu izliku, odstrijelila nepoćudnu šeficu Uskoka, nećemo spominjati.
Istina, zbog svega toga se na natječaj za ravnatelja USKOK-a nije javio – nitko, ali Jandroković ima objašnjenje – kriva je – oporba! Jer proziva Državno odvjetništvo i USKOK za nedovoljnu agilnost. Dakle, istražni organi jesu pod utjecajem politike, ali ne strepe u Državnom odvjetništvu od poziva i tajnih sastanaka sa svemoćnim premijerom, ma kakvi, već od toga hoće li ih u Saboru krivo pogledati Nikola Grmoja ili Ivana Kekin.
Jedna posve sumanuta ideja
No, predsjednik Sabora se tek zagrijavao. Oko izbora, recimo, ovaj put barem nije lagao kao 2020. godine kad je tvrdio da se vlast bori protiv korone i da nema vremena za razmišljanje o tako prizemnim stvarima, samo da bi nekoliko dana kasnije bio službeno imenovan za – šefa izbornog stožera HDZ-a. Sad je tek pozvao na strpljenje i (sasvim točno) rekao da je to stvar politički odluke vladajućih.
Zato se oko izbornih jedinica opet bacio na branik još jedne sramote HDZ-a. Zakon za koji i danas ne znamo tko ga je pisao, veli, više odgovara drugim političkim opcijama nego njegovoj stranci. Eto, kako se čovjeku&stranci vrati kad žele biti nesebični – svi ih napadaju da love u mutnom. Najbolje bi, zapravo, bilo da HDZ sad podere ovaj zakon koji se ionako iz ničega materijalizirao u ministarstvu Ivana Malenice i, čisto iz inata, prihvati, recimo, prijedlog Zakona o izbornim jedinicama koji predlaže SDP.
Ili da se, sumanute li ideje, organizira ozbiljna stručna skupina koja će u roku od mjesec-dva iznjedriti zakon u skladu s preporukama Ustavnog suda, Venecijanske komisije, zdravim razumom i ravnotežom u želucu. Evo, Jandroković i Plenković već hitaju prema telefonima kako bi krenuli okupljati eksperte…
Zli mediji i imovinske kartice
Predsjednik Sabora, u vrhunskoj političkoj formi po kakvoj ga publika pamti i voli, ni tu nije zastao – žali se na to da, recimo, zli mediji drugačije tretiraju probleme oko imovinskih kartica. Kad zglajza netko od vladajućih, onda se na njih mediji “obruše i to vrlo grubo”, a “kad se dogodi greška na drugoj strani, to se onda nekako nastoji neutralizirati, relativizirati”.
Jer, sve je to isto. Kad koncizni Grlić Radman “zaboravi” upisati da je zaradio preko dva milijuna eura zarade od dividende (od vlasništva u firmi koja uglavnom posluje s državom, naravno), onda je to posve isto kao kad Sandra Benčić ne upiše da plaća 580 eura za stanarinu.
Političko nasljeđe
Jandrokovićevo farbanje javnosti, međutim, nije njegov glavni problem. To je jednostavno stranački zadatak, kojeg on obavlja možda samo malo previše entuzijastično. Ono što će ostati iza njega kao političko nasljeđe – osim serije fotografija na kojima razdragano šapće na uho svakom od predsjednika svoje stranke – su dva ozbiljna promašaja u vođenju institucije Sabora.
Prvi je bio politički bolan poraz u pokušaju da se dodatno smanji mogućnost za djelovanje saborskih zastupnika. Prije nekoliko mjeseci je Jandroković ušao u ozbiljan okršaj sa zastupnicom Mosta Marijom Selak Raspudić, koja je predlagala izmjene Poslovnika Sabora. Predsjednik Sabora je tvrdio da zastupnici nemaju to pravo, nego samo saborski Odbor. Ustavni sud je dao za pravo Mariji Selak Raspudić.
Rasturanje Aktualnog sata
Iako bi u tako ozbiljno pogrešnom tumačenju propisa vezanih za tijelo koje vodi trebalo itekako biti razloga za traženje ostavke, Jandroković je daleko, daleko više podbacio kao predsjednik Sabora po pitanju Aktualnog prijepodneva. Pod njegovim ravnanjem, saborski događaj zamišljen kao prilika da ministri odgovaraju na pitanja zastupnika, pretvorio se u ritualno (i nesmetano) vrijeđanje opozicijskih zastupnika, uglavnom od strane premijera Plenkovića. Taj na pitanja ne odgovara. Nego na svaki upit krene s nizanjem uvreda na račun zastupnika koji je pitanje postavio i stranke iz koje dolazi.
Poslovnik Hrvatskog sabora, međutim, ne poznaje takvu situaciju. “Član Vlade kojemu je pitanje postavljeno dužan je odmah odgovoriti na postavljeno pitanje ili navesti razloge zbog kojih ne može odgovoriti”, kaže se u članku 137. Poslovnika. Za kojeg se Jandroković pravi da ne postoji.
Jer, Bože moj, neće se valjda, zbog nekog pišljivog komada papira, zamjeriti premijeru? Ne bi, nekako, bilo u duhu vremena.