Logično je da nam u državi toliko vole raditi nove stranice i aplikacije. Na nabavi softvera najlakše se krade

Dok se javnost zabavlja beskorisnom stranicom za cijene, iz Vlade najavljuju novu senzaciju za 600.000 eura

FOTO: Pixsell/Telegram

Normalno je i da softver koji realno košta dva, tri milijuna kuna, bude plaćen 12 ili 13 milijuna, pa ako je u pitanju europski novac iz Vlade završite ravno u Remetincu

Informacija da Ministarstvo pravosuđa namjerava platiti 640 tisuća eura za aplikaciju putem koje će se moći prijavljivati korupcija zvuči kao vic, ako se prisjetimo cijelog niza afera s nabavama aplikacija i internetskih stranica, koje su često takve razine složenosti da ih mogu napraviti i djeca viših razreda osnovne škole na tečajevima informatike, a koštaju kao da su ih radili najbolji Googleovi inženjeri iz Silicijske doline.

Nakon što je aplikacija za suzbijanje korupcije ismijana u javnosti, oglasilo se i Ministarstvo priopćenjem u kojem navode da se ne radi o običnoj web stranici koju će platiti toliko novac, i da se ne radi o stranici za prijavu korupcije, već o aplikaciji sa šest različitih modula koji će imati različite funkcije – od nekakvih registara, do mogućnosti podnošenja prijave pravobraniteljici itd.

Usluga koju je teško procijeniti

Ne čudi da je nabava još jedne aplikacije izazvala podsmijeh u javnosti, s obzirom na to da se zbog namještanja jednog takvog natječaja za nabavu softvera čak i uhićena bivša ministrica u Plenkovićevoj Vladi, Gabrijela Žalac, koja je, očito podcijenila ozbiljnost rada europskih tužitelja koji su zaduženi za progon svih koji pokušavaju ukrasti novac iz EU fondova.

Nabava softvera, općenito gledano, vrlo je pogodna za krađu javnog novca, jer se ne radi o materijalnim stvarima, koje svatko može vrlo lako procijeniti. Svatko od nas zna kolika je “normalna” cijena nekog automobila, koliko koštaju neki uobičajeni građevinski radovi ili koliko bi trebala koštati konzerva neke hrane za robne rezerve.

Aplikacije koje mogu napraviti djeca

Ali kada je u pitanju softver, onda je priča drugačija. U tom slučaju lako se može dogoditi da aplikacija koju su u stanju napraviti djeca, košta 200 tisuća kuna. A kada bi je, recimo, netko od ministara nabavljao za sebe, platio bi nekom profesionalnom studiju maksimalno 20, 30 tisuća kuna. Normalno je i da softver koji realno košta dva, tri milijuna kuna, bude plaćen 12 ili 13 milijuna, pa ako je u pitanju europski novac iz Vlade završite ravno u Remetincu.

U posljednje vrijeme javnost se zabavlja potpuno beskorisnom aplikacijom za praćenje cijena, koja je koštala “samo” 200 tisuća kuna, a koja bi trebala kupcima omogućiti praćenje kretanja cijena. Iako si je Vlada umislila da će takvom aplikacijom zaustaviti rast cijena, to nije moguće, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što je nitko ne posjećuje. Od par milijuna kupaca, oni posjećenost broje u stotinama, što znači da je utjecaj na tržište – nikakav.

Valjda su nešto naučili iz slučaja Žalac

Bez afera s aplikacijama nije mogla proći ni pandemija, pa smo tada imali kontroverze oko internetske stranice CijepiSe, za prijavu cijepljenja. Također je koštala prilično velik novac, njen početni rad nije prošao bez teškoća, a radila ju je tvrtka koja je poznata po vrlo bliskoj suradnji s Ministarstvom zdravstva.

Ova najnovija aplikacija, koju sada naručuje Ministarstvo pravosuđa, financirana je novcem iz EU fondova, tako da će morati biti vrlo oprezni kod dodjele posla i kontrole troškova, kako se ne bi ponovio slučaj Žalac, pa da nam se dogodi da ostanemo bez još kojeg ministra. Ako su uopće nešto naučili iz tog slučaja.