Mario Radić 90-ih je bio optužen da je krao po srpskim kućama. Htjeli smo ga pitati o tome, tjednima nas odbija

Ovaj slučaj postao je još intrigantniji nakon što je Radić bez obrazloženja u zadnji tren odustao od funkcije potpredsjednika Vlade

Optužba je na kraju odbijena, no nije jasno je li do toga došlo iz proceduralnih razloga. Iz Kaznenog upisnika vidljivo je da se sudski postupak, osim protiv Marija Radića, vodio i protiv stanovitog Joze Radića, te Sime Gelića i Telegram je razgovarao s obojicom. Jozo Radić kaže da nije u srodstvu s Mariom Radićem iz zajedničke optužnice, ali da ga poznaje. I tvrdi da se krađa dogodila...

Protiv Marija Radića, rođenog 10. listopada 1970., Općinsko državno odvjetništvo u Našicama 2. srpnja 1993. podiglo je optužnicu KT 43/93 zbog kaznenog djela krađe, na temelju članka 130/1 tadašnjeg Kaznenog zakona. Trag o tome pronašli smo u Krivičnom upisniku Općinskog suda u Valpovu za godine 1993. do 1996. pod rednim brojem 45/94.

Kako je Mario Radić, jedan od ključnih ljudi Domovinskog pokreta rođen istoga dana kada i Mario Radić, čije se ime spominje u sudskom upisniku, čelniku DP-a obratili smo se s molbom za razgovor kako bismo saznali je li se spomenuta optužnica odnosila na njega. To pitanje postaje još intrigantnije s obzirom na to da je Radić, zamjenik predsjednika DP-a, Ivana Penave, na sveopće iznenađenje i bez obrazloženja, u zadnji čas odustao od funkcija ministra demografije i potpredsjednika Vlade.

Poslali smo upit Radiću

Prvu zamolbu za pojašnjenje Radiću smo uputili još 29. travnja, kada su već naveliko trajali pregovori o sastavljanju saborske većine i kada se Radić nalazio u žiži zanimanja hrvatske javnosti, s obzirom na izgledno sklapanje koalicije HDZ-a i Domovinskog pokreta.

Napisali smo da bismo htjeli porazgovarati o događaju koji se zbio početkom devedesetih u mjestu Vučkovac (danas Normanci), selu na državnoj cesti Osijek – Našice. Naime, među šturim podacima iz Kaznenog upisnika Općinskog suda u Valpovu, kao mjesto stanovanja Marija Radića navodi se Vučkovac. Neslužbeno smo saznali da je čelnik DP-a neko vrijeme nakon pada Vukovara, kao prognanik, boravio u Vučkovcu gdje je bilo dosta napuštenih kuća pripadnika srpske nacionalne manjine.

Jedan od optuženika priznao krađu

Radić nije odgovorio na naš upit, pa smo mu se ponovno obratili 1. svibnja obrazloživši raniji upit činjenicom da bi kao jedna od trenutno najeksponiranijih osoba u hrvatskoj politici i političar koji se zalaže za transparentnost trebao pojasniti je li protiv njega u ljeto 1993. bila podignuta optužnica zbog kaznenog djela krađe. No, odgovor ni tada nismo dobili. Trećeg svibnja ponovno smo kontaktirali Radića napisavši kako bi bilo poželjno da sporni događaj objasni javnosti, s obzirom na to da se njegovo ime spominjalo u kontekstu mogućeg člana nove Vlade Andreja Plenkovića. Ni tada nije odgovorio.

Iz Kaznenog upisnika Općinskog suda u Valpovu, koji je Telegram dobio na uvid, vidljivo je da se sudski postupak osim Marija Radića, vodio i protiv Joze Radića, te Sime Gelića. Telegram je razgovarao s obojicom. Jozo Radić, tvrdi da nije u srodstvu s Marijem Radićem iz zajedničke optužnice, ali da ga poznaje te da je Radić iz optužnice upravo Mario Radić iz Domovinskog pokreta. Priznao je da se krađa dogodila, dok je Simo Gelić negirao da išta o tome zna. Osoba koja je starosjedilac u Normancima i ondje provela ratno vrijeme, rekla je Telegramu da je Jozo Radić nakon pada Vukovara s obitelji duže vrijeme živio u tom mjestu, u istoj ulici Matije Petra Katančića (ranije Školska ulica), ali da se Marija Radića ne sjeća.

Pljačke kuća bile su učestale

Iako je optužnica protiv Marija i Joze Radića te Sime Gelića podignuta 2. srpnja 1993., suđenje na Općinskom sudu u Valpovu počelo je tek. 6. lipnja 1997., dakle nakon gotovo četiri godine. Održane su četiri rasprave, uz spomenutu još tri – 29. kolovoza, 26. rujna i 10. listopada. Na posljednjoj, 10. listopada 1997., optužba je odbijena, a pravomoćnost je nastupila 17. studenoga 1997. Razlozi zbog kojih je optužba odbijena nepoznati su. Na Općinskom sudu u Valpovu (danas Općinski sud u Osijeku, stalna služba u Valpovu) rečeno je da su presude iz tog vremena uništene, a iz Državnog arhiva u Osijeku odgovoreno je kako oni dokumentaciju Općinskog suda u Valpovu posjeduju samo do 1974. godine, te da kasnije njihovu građu više nisu zaprimali.

Neslužbeno smo saznali da je policijska ispostava u Koški, koja je tada bila u sastavu Policijske postaje u Našicama, zatekla spomenuti trojac u krađi te da je podnijela prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Našicama. Jedan od nekadašnjih pripadnika policije u Koški, općinskom središtu u koje danas pripada i naselje Normanci (do Domovinskog rata to se selo, spomenuli smo, zvalo Vučkovac) rekao je za Telegram da su pljačke kuća u to vrijeme bile učestale i uglavnom su se odvijale u Vučkovcu, te obližnjim selima Branimirovcu i Andrijevcu, koja su se do 1991. zvala Babjak, odnosno Ličani.

“Ta su sela do 1991. bila nastanjena pretežito Srbima i većina njih otišla je iz Hrvatske u jesen te godine, neki u samoproglašenu Krajinu, neki u Srbiju, a neki su se pridružili velikosrpskoj pobuni. U krađama su sudjelovali stanovnici okolnih sela i dio prognanika iz istočne Slavonije i Baranje koji su, nakon okupacije tih područja, došli onamo živjeti. Policija uglavnom nije reagirala ako se odnosio namještaj koji je tim ljudima služio da bi imali na čemu spavati i sjediti, ali bilo je i onih koji su to pretvorili u unosan biznis, pa su prodavali traktore, poljoprivredne strojeve, bijelu tehniku ili stada domaćih životinja. Za konkretan slučaj ne znam jer sam glavninu rata proveo u Osijeku, kao pripadnik specijalnih postrojbi MUP-a”, rekao je za Telegram svojedobno policajac u ispostavi Koška, mjestu koje je od današnjih Normanaca udaljeno samo šest kilometara.

Radić do suđenja već bio u biznisu

Između vremena kada je podignuta optužnica i početka suđenja spomenutom trojcu za kazneno djelo krađe – dakle između 1993. i 1997., Mario Radić, jedan od čelnika Domovinskog pokreta, već je naveliko bio u biznisu. S rođakom Juricom Lovrinčevićem već 1994. osniva tvrtku Dicentra i kreće u poslovne vode. Njegov poslovni partner Lovrinčević, protiv kojeg je u siječnju ove godine Uskok pokrenuo istragu zbog trgovanja utjecajem radi dogovaranja zakupa oglasnog prostora i podjele novca na Mreži TV, bio je posebni savjetnik bivšeg ministra gospodarstva Davora Filipovića.

Radić i Lovrinčević kasnije su osnovali i tvrtku Filir, a potom su se obojica u biznisu našla i u Pevexu, gdje je najveći pojedinačni dioničar Pavao Vujnovac s 36,6 posto, a Radić i njegova tvrtka Filir imaju 16,6 posto vlasništva. Toliko su, naime, obojica imala u vrijeme prošlogodišnjeg neuspješnog pokušaja prodaje tvrtke Pevex.

S obzirom na krajnje nejasnu priču oko optužnice KT/43, Općinskog državnog odvjetništva u Našicama te činjenicu da je nakon više od četiri godine iz nepoznatih razloga odbijena u jesen 1997., obratili smo se Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku koje ima našičku arhivu i posjeduje upisnik iz tog vremena. Ondje bi se vjerojatno mogli naći podaci koji bi odgovorili na sporna pitanja. No glasnogovornik ODO-a Osijek, Ivan Barna, kojem smo se od 10. svibnja obratili nekoliko puta, zahtijevajući pravo na pristup traženih informacijama, još nam ih nije dostavio.