Skandal koji čitavo nedjeljno jutro trese Srbiju i Hrvatsku, a riječ je o planiranom, navodno privatnom posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Jasenovcu i Pakracu, na kojem mu je društvo trebao praviti Milorad Pupovac koji je ujedno i javio Vladi za Vučićevu ideju, dobio je jedini logičan epilog. Hrvatske vlasti, naime, nisu dozvolile Vučiću takvu posjetu. Napominjem da ovo pišem vjerujući da je ono što smo pročitali u medijima vezanim za ovaj dolazak točno.
Jasenovački logor smrti u kojem su sustavno ubijani Srbi, Židovi i Romi, samo zato što su pripadnici tih naroda, a potom i Hrvati i Bošnjaci, oni pak jer su bili antifašisti, previše je traumatično mjesto da bi se na njemu skupljali politički poeni.
Žele da Jasenovac bude ekskluzivno srpska tema
Što se uporno događa u srpskoj politici i javnosti, bilo da je riječ o najavi gradnje svesrpskog svetilišta u Donjoj Gradini, dijelu nekadašnjeg logora koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, a što su zajedno najavili Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh Porfirije, bilo da je riječ o licitiranju brojkama ubijenih i tvrdoglavom ponavljanju lažne brojke od 700 tisuća ubijenih, zbog čega je najbolja i najtemeljitija knjiga o užasu Jasenovca, autora Ive Goldsteina doživjela odbijenicu za otkup za javne biblioteke u Srbiji, bilo da je na koncu riječ o konstantnom laganju o tome da se u Jugoslaviji, niti u suvremenoj Hrvatskoj tom temom nitko nije bavio, što se provlačilo u vrijeme izlaska filma ‘Dara iz Jasenovca’.
Sve navedeno vuče korijene iz ideje vladike Nikolaja Velimirovića, inače sveca Srpske pravoslavne crkve i izrazitog antisemita, koji je Jasenovac upravo zamislio na taj način, kao ekskluzivno srpsku temu, a o čemu odlično piše Vjekoslav Perica u svojoj posljednjoj knjizi ‘Pomirenje i posljednji dani’. Dakle, vjerojatno ne postoji takav naivac koji misli da bi ovaj posjet doista bio privatan, što znači da netko iz osobnih razloga negdje dođe i to nigdje javno ne objavi.
Ni Pakračka poljana ne zaslužuje ovakvu vrstu politizacije
A današnja Hrvatska je, unatoč tome što je sam Franjo Tuđman bio rodonačelnik relativizacije jasenovačkog užasa, takva zemlja u kojoj više nitko ozbiljan ne dovodi u pitanje stvarnost logora smrti, u kojem kompletna Vlada kojoj srpske, židovske i antifašističke organizacije s pravom zamjeraju što ne želi definitivno staviti ustaštvo van zakona, svake godine dođe u Jasenovac i tamo kaže par općih, ali istinitih fraza, u kojoj je potresan dokumentarni film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ pobrao sve nagrade i podršku publike, u kojoj više nema školskih udžbenika koji relativiziraju ustašku državu i u kojoj Spomen područje Jasenovac radi kvalitetan posao.
Čime se puno ozbiljnije i s više poštovanja odnosi prema žrtvama Jasenovca od onih koji bi ih politizirali. S druge pak strane, Pakračka poljana, mjesto na kojem je u posljednjem ratu dovođeno, mučeno i ubijeno nekoliko desetaka srpskih civila, o čemu je još davno pisao Feral Tribune, jeste također jedno od traumatičnih mjesta iz posljednjeg rata i također ne zaslužuje ovakvu vrstu politizacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško je razumjeti cilj Vučićevog neostvarenog posjeta
Današnja službena Hrvatska se puno teže nosi s ovakvom vrstom zločina počinjenih u Domovinskom ratu, nego s nasljeđem ustaške države. Prvo se godinama nosila s negiranjima, pa s odlikovanjima i rehabilitacijom onih koji su u svemu tome sudjelovali, a na koncu i blagim odnosom prema Tomislavu Merčepu, sve uz beskonačna, često i sramotna suđenja i brojne preokrete na njima. No, svemu tome unatoč, ljudi koji su to radili službeno su osuđeni za ratne zločine koje više nije moguće negirati.
Teško je stoga razumjeti koji bi bio cilj ovog neostvarenog privatnog posjeta, ali je jasno da on ne bi donio ništa dobroga međusobnim odnosima, kako Srbije i Hrvatske, tako i srpskoj zajednici u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dobro da je Vlada zaustavila Vučića. Jasenovac je preveliki užas da bi se na njemu skupljali politički poeni
Premda je teško razumjeti cilj Vučićevog neostvarenog posjeta, jasno je da on ne bi donio ništa dobroga međusobnim odnosima
Današnja službena Hrvatska se puno teže nosi s ovakvom vrstom zločina počinjenih u Domovinskom ratu, nego s nasljeđem ustaške države. Prvo se godinama nosila s negiranjima, pa s odlikovanjima i rehabilitacijom onih koji su u svemu tome sudjelovali, a na koncu i blagim odnosom prema Tomislavu Merčepu, sve uz beskonačna, često i sramotna suđenja i brojne preokrete na njima. No, svemu tome unatoč, ljudi koji su to radili službeno su osuđeni za ratne zločine koje više nije moguće negirati.
Skandal koji čitavo nedjeljno jutro trese Srbiju i Hrvatsku, a riječ je o planiranom, navodno privatnom posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Jasenovcu i Pakracu, na kojem mu je društvo trebao praviti Milorad Pupovac koji je ujedno i javio Vladi za Vučićevu ideju, dobio je jedini logičan epilog. Hrvatske vlasti, naime, nisu dozvolile Vučiću takvu posjetu. Napominjem da ovo pišem vjerujući da je ono što smo pročitali u medijima vezanim za ovaj dolazak točno.
Jasenovački logor smrti u kojem su sustavno ubijani Srbi, Židovi i Romi, samo zato što su pripadnici tih naroda, a potom i Hrvati i Bošnjaci, oni pak jer su bili antifašisti, previše je traumatično mjesto da bi se na njemu skupljali politički poeni.
Žele da Jasenovac bude ekskluzivno srpska tema
Što se uporno događa u srpskoj politici i javnosti, bilo da je riječ o najavi gradnje svesrpskog svetilišta u Donjoj Gradini, dijelu nekadašnjeg logora koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, a što su zajedno najavili Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh Porfirije, bilo da je riječ o licitiranju brojkama ubijenih i tvrdoglavom ponavljanju lažne brojke od 700 tisuća ubijenih, zbog čega je najbolja i najtemeljitija knjiga o užasu Jasenovca, autora Ive Goldsteina doživjela odbijenicu za otkup za javne biblioteke u Srbiji, bilo da je na koncu riječ o konstantnom laganju o tome da se u Jugoslaviji, niti u suvremenoj Hrvatskoj tom temom nitko nije bavio, što se provlačilo u vrijeme izlaska filma ‘Dara iz Jasenovca’.
Sve navedeno vuče korijene iz ideje vladike Nikolaja Velimirovića, inače sveca Srpske pravoslavne crkve i izrazitog antisemita, koji je Jasenovac upravo zamislio na taj način, kao ekskluzivno srpsku temu, a o čemu odlično piše Vjekoslav Perica u svojoj posljednjoj knjizi ‘Pomirenje i posljednji dani’. Dakle, vjerojatno ne postoji takav naivac koji misli da bi ovaj posjet doista bio privatan, što znači da netko iz osobnih razloga negdje dođe i to nigdje javno ne objavi.
Ni Pakračka poljana ne zaslužuje ovakvu vrstu politizacije
A današnja Hrvatska je, unatoč tome što je sam Franjo Tuđman bio rodonačelnik relativizacije jasenovačkog užasa, takva zemlja u kojoj više nitko ozbiljan ne dovodi u pitanje stvarnost logora smrti, u kojem kompletna Vlada kojoj srpske, židovske i antifašističke organizacije s pravom zamjeraju što ne želi definitivno staviti ustaštvo van zakona, svake godine dođe u Jasenovac i tamo kaže par općih, ali istinitih fraza, u kojoj je potresan dokumentarni film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ pobrao sve nagrade i podršku publike, u kojoj više nema školskih udžbenika koji relativiziraju ustašku državu i u kojoj Spomen područje Jasenovac radi kvalitetan posao.
Čime se puno ozbiljnije i s više poštovanja odnosi prema žrtvama Jasenovca od onih koji bi ih politizirali. S druge pak strane, Pakračka poljana, mjesto na kojem je u posljednjem ratu dovođeno, mučeno i ubijeno nekoliko desetaka srpskih civila, o čemu je još davno pisao Feral Tribune, jeste također jedno od traumatičnih mjesta iz posljednjeg rata i također ne zaslužuje ovakvu vrstu politizacije.
Teško je razumjeti cilj Vučićevog neostvarenog posjeta
Današnja službena Hrvatska se puno teže nosi s ovakvom vrstom zločina počinjenih u Domovinskom ratu, nego s nasljeđem ustaške države. Prvo se godinama nosila s negiranjima, pa s odlikovanjima i rehabilitacijom onih koji su u svemu tome sudjelovali, a na koncu i blagim odnosom prema Tomislavu Merčepu, sve uz beskonačna, često i sramotna suđenja i brojne preokrete na njima. No, svemu tome unatoč, ljudi koji su to radili službeno su osuđeni za ratne zločine koje više nije moguće negirati.
Teško je stoga razumjeti koji bi bio cilj ovog neostvarenog privatnog posjeta, ali je jasno da on ne bi donio ništa dobroga međusobnim odnosima, kako Srbije i Hrvatske, tako i srpskoj zajednici u Hrvatskoj.