Markovina o šatoru u Srbu: kako smo došli do toga da nam redikuli i marginalci ulaze u mainstream

Koliko se politička klima u zemlji promijenila posljednjih šest godina

11.07.2016., Srb - Kod spomenika borcima palim u NOB-u Hrvatska autohtona stranka prava podigla je sator.  Drazen Keleminec A-HSP. 
Photo: Dino Stanin/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

U momentu dok se najveći dio zemlje sprema na godišnji odmor ili je već u ljetnom raspoloženju, a aktivniji dio javnosti analizira situaciju oko predstojećih parlamentarnih izbora, u Srbu se odvija prava politička i ljudska drama, koju državne institucije s jedne strane blagonaklono gledaju, a u boljem slučaju ignoriraju.

Naime, grupacija koja se okuplja oko jedne od niza pravaških stranaka, u ovom slučaju oko A-HSP-a, odlučila je podići šator ispred Radauševog spomenika posvećenog ‘ustanku naroda Hrvatske’ u Srbu te gotovo čitav mjesec održavati neku vrstu političke akademije.

Iako bi već i ova vijest sama po sebi trebala biti zabrinjavajuća, uvidom u sadržaj onoga što bi se na tim akademijama trebalo predavati, ali i u motive koji su potaknuli postavljanje ovog šatora, uočit ćemo dubinu problema o kojem je ovdje riječ.

Neprijatelji i izdajnici zemlje

Dakle, riječ je o stranci koja svako priopćenje na službenim stranicama potpisuje ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ i koja u sklopu ovih predavanja najavljuje teme u kojima nevladine aktiviste i predsjednika SNV-a, Milorada Pupovca proglašava za neprijatelje i izdajnike zemlje, pridodajući svemu tome portal index.hr, koji je za ovu prigodu dobio etiketu ‘jugoslavenski’.

Sve bi ovo bilo djelo skupine političkih marginalaca i redikula te ne bi bilo vrijedno spomena, kada ne bismo bili svjesni da je čitava akcija poduzeta s namjerom da se onemogući proslava 75. godišnjice antifašističkog ustanka, koja je predviđena krajem srpnja i kada ne bismo bili svjesni činjenice da su ovakvi stavovi u mandatu aktualne vlasti dobili pravo građanstva i počeli polako ulaziti u mainstream.

Do kolike je promjene u političkoj klimi zemlje došlo u proteklih šest godina, najbolje svjedoči činjenica da je uništeni spomenik Vanja Radauša obnovljen 2010. godine od strane najviših državnih institucija i da je pokrovitelj tadašnjeg obilježavanja ustanka bio Hrvatski Sabor, na čelu s Lukom Bebićem, koji je ujedno i govorio u Srbu. Ovo sve navodimo iz razloga što, čak i kad se maknemo s polja politike i pređemo na polje racionalnog, neobjašnjivo izgleda odluka policije da dopusti ovo pravaško okupljanje u Srbu.

Ništa manje važniji aspekt

Kako će Srb izgledati kada se krajem mjeseca organizira obilježavanje godišnjice ustanka, to nakon ovakve odluke, sa sigurnost aspekta nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Tim prije što je u slučaju ljudi iz A-HSP-a posve jasno kako sebi uzimaju za pravo da ljude proglašavaju za izdajnike i arbitriraju tko ima pravo nastupati u javnosti i zastupati vlastite stavove.

Drugi aspekt ovog problema nije ništa manje važniji od prvoga, a odnosi se na činjenicu da većinu stanovništva u Srbu čine građani srpske nacionalnosti, koji se sasvim sigurno ne mogu osjećati ugodno u takvom ambijentu.

Evidentni politički nasilnici i marginalci

Posebno s obzirom na eksplicitne izjave od strane pravaša, kako su zauzeli Srb. Posve je naravno jasno da se društvu, izmučenom ekonomskim problemima i dugotrajnom političkom krizom, otvaranje ovakvih tema može činiti kao tvrdoglavo inzistiranje na nečem nebitnom i prevaziđenom, no ovdje nije riječ o tome.

Radi se o situaciji u kojoj jedna grupa evidentnih političkih nasilnika i marginalaca, koristeći se teorijama zavjere i revizionističkom historiografijom, pokušava drugoj grupi građana spriječiti pravo na obilježavanje nečega čime bi se čitav civiliziran svijet ponosio i što čini baštinu tih ljudi.

Čineći to, oni pomiču granice dopuštenog i sužavaju prostor za normalno funkcioniranje demokratskog društva s jedne strane, dok s druge strane šire atmosferu straha uz potpunu ignoranciju države o tome koji se sve problemi takvim benevolentnim odnosom otvaraju.