Protekli tjedan ostat će zabilježen u povijesti zbog hrvatskog olimpijskog finala u teniskim muškim parovima i zbog dovršetka izgradnje Pelješkog mosta. Sve drugo što se događalo, od smjene na čelu nogometnog saveza, preko izbacivanja članstva iz SDP-a, obilježavanja godišnjice ustanka u Srbu, Hajdukovog europskog debakla, prijepora oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini, pa sve do praćenja uspješnosti sezone i kampanje cijepljenja je već toliko uobičajeno, da nema mjesta iznenađenjima.
Koliko god se održavala s godinu dana zakašnjenja i u nikad čudnijim okolnostima, ali i nezgodnim jutarnjim satima za praćenje prijenosa u Europi, ova Olimpijada donijela je povijesni rezultat hrvatskog olimpizma, ali je i čitav tjedan bio obilježen velikim postignućima hrvatskih predstavnika. U muškim teniskim parovima vidjeli smo finale između Čilića i Dodiga s jedne strane te Pavića i Mektića s druge, u kojem su potonji nakon teškog meča pobijedili, ali kao da to nije teško palo poraženima.
Medalje su osvojili i Matea Jelić te Toni Kanaet u taekwondo-u, braća Sinkovići i Damir Martin u veslanju te na kraju tjedna i Tonči Stipanović u jedrenju, uz dobre nastupe vaterpolista. Kako sada stvari stoje uskoro bi čitava splitska zapadna obala mogla biti popločana imenima Splićana koji su osvajali medalje na Olimpijadi. S druge strane, Novak Đoković nije uspio, očito izgorjevši fizički od naporne sezone i imperativa kojeg je pred sebe postavio, ali s obzirom na to kako igra moguće je da će imati još jednu šansu.
Spajanje Pelješkog mosta
Nema nikakve sumnje da je Pelješki most građevina oko koje se skupljalo uvjerljivo najviše političkih poena u proteklih dvadeset godina, jednako kao što nema nikakve sumnje da će se to nastaviti događati i u budućnosti i da ćemo imati još nekoliko svečanih otvaranja. I to najmanje dva, jedno kad se zapravo pusti promet preko njega i drugo kad se završi nova cesta preko Pelješca. I bez obzira što smo svjedočili piarovskom spektaklu s tragikomičnom ulogom Dragana Čovića u čitavoj priči, bitno je da se ovaj most završio.
Budući da se tim pravcem, od Mostara do Korčule vozim čitav život, jasno mi je da Dubrovčani u smislu brzine dolaska neće dobiti ništa, ali će ljudi koji idu u taj grad biti pošteđeni dvostrukog prelaska granice, dok će Korčulani i najveći dio Pelješčana skratiti put za oko 45 minuta, što nije malo. Na dobitku će konačno biti i ljudi ih Neuma koji će se rasteretiti cestovnih gužvi u srcu sezone.
Promjene u nogometnom savezu
Zadnji put su izbori u HNS-u bili neizvjesni kada je Igor Štimac pokušao pobijediti Vlatka Markovića, u čemu je skoro uspio. Razlog zbog kojeg nije uspio nije ležao isključivo u Zdravku Mamiću, nego u HDZ-u kojem je takav HNS odgovarao. Kad se stišala ta bura u čaši vode među istomišljenicima, vratili smo se na dogovornu politiku, na valu koje je bespogovorno smijenjen Davor Šuker, da bi na njegovo mjesto zasjeo Marijan Kustić. Svakako, ništa se bitno nije dogodilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hajdukov novi debakl i Veležovo čudo
Istovremeno, Hajduk je unatoč silnoj euforiji oko kluba i oduševljenju brojnih komentatora nakon prve utakmice, potpisao još jedan epski europski debakl, porazom od Tobola 4:1, čime se sve opet nastavilo vrtjeti u krug. Ostali hrvatski klubovi su očekivano odradili dobar posao. S druge strane, mostarski Velež, klub koji je prognan sa svog stadiona i kojemu je bilo namijenjeno da nestane je s višestruko jeftinijom momčadi, ali koja je djelovala kao momčad, te bez bilo kakvih zvijezda u njoj, u dvije utakmice zasluženo izbacio grčki AEK i definitivno se vratio na nogometnu kartu Europe.
Čistka u SDP-u
Što god tko mislio o ljudima koji su izbačeni iz SDP-a, stoji činjenica da ne postoji dovoljno uvjerljiv razlog za tu odluku, ali i činjenica da su trendovi takvi da nekad vodeća stranka nominalne ljevice ide lagano, ali nepovratno ka irelevantnosti. Bez ikakvih naznaka da se taj trend preokrene. Nije stvar u tome da je u jednoj mjesečnoj anketi Možemo preskočio SDP, nego u tome da stranka biološki gubi biračko tijelo, da se uporno nastavlja baviti sama sa sobom i nema nikakve politike kojima bi privukla nove glasače te da generalno ne zna što će sa sobom. To jeste prevelika stranka da preko noći nestane, ali nije neka utjeha za njih to što će se agonija produžiti.
Dodikova histerija
U Bosnu i Hercegovinu je došao novi visoki predstavnik, Christian Schmidt i od 1. kolovoza je preuzeo dužnost, a dočekala ga je kompletna histerija u Republici Srpskoj, motivirana posljednjom odlukom Valentina Inzka da dopunama kaznenog zakona zabrani negiranje genocida i ratnih zločina. Dodik je zapravo nemoćan po ovom pitanju i sve što najavljuje i radi su pucnjevi u prazno. No, hoće li se ta zemlja konačno izvući iz blokade i letargije, umnogome ovisi o tome koliko ozbiljno međunarodna zajednica želi to i s kakvim je programom došao Schmidt.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Godišnjica ustanka i najava obilježavanja Oluje
A u povodu nekadašnjeg Dana ustanka kojeg posljednjih godina u Srbu obilježavaju tek SNV i udruge antifašista nije se dogodilo ništa novo. S jedne strane civilizirani govori, a s druge uvijek isti performans šačice ekstremnih desničara pod vodstvom Keleminca. Odavno je bilo vrijeme da zemlja raskine s toleriranjem afirmativnog odnosa prem ustaštvu, a hoće li još uvijek nismo sigurni. Ono što pak jeste izvjesno je to da Boris Milošević ove godine neće ići u Knin na obilježavanje Oluje i da još uvijek ne znamo u kakvom tonu će se ono odviti, ali stvari bi bile puno bolje kad bi svatko otvorena srca pročitao i razumio intervju šibensko-kninskog župana i donedavnog kninskog gradonačelnika Marka Jelića u subotnjem broju Večernjeg lista.
Sezona
Da se turizam vraća na veliku scenu i da je uspio preživjeti veliku pandemiju, koja još nije okončana, ali joj se nazire kraj, pisao sam još prošlog tjedna, da bi me u ovom brojke ostavile u tom uvjerenju. Naime, srpanj je po broju dolazaka i noćenja na nekih 80 % od pretpandemijske 2019., s tim da je sam kraj mjeseca na 90 %, a iz nekih zemalja poput Češke i Poljske čak ima i više gostiju nego onda. Pomoglo je i to što četvrti val nije odveo obalu u crveno i sezona sigurno neće naprasno završiti kao prošlog ljeta. No, s druge strane izgleda da je prilika za redefiniranje turizma propuštena.
Zoran Erceg i Dara Janeković
Na kraju, u proteklom tjednu ostali smo bez Zorana Ercega, splitskog aktivista koji se puno puta našao na udaru države, od namještenog bombaškog procesa Dalmatinskoj akciji, do odnosa prema njemu nakon što je prosvjedovao protiv podizanja Tuđmanovog spomenika u Zagrebu. Zbog toga bi njegov slučaj mogao poslužiti kao paradigma pravog lica devedesetih i njihovih posljedica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također je preminula i Dara Janeković, jedna od naših najvećih novinarki, koja je skupo platila činjenicu da se nije željela promijeniti nakon dolaska nacionalizma na scenu. To ju je koštalo prijetnji i gubitka posla te potpunog uklanjanja iz javnosti. Jedino što je u tim okolnostima mogla je bilo je to da 2000., kad su se stvari stišale, objavi knjigu ‘Susreti s poviješću’ za jednu nažalost ugašenu, a hrabru zagrebačku izdavačku kuću Prometej.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pregled tjedna: od Pelješkog mosta i Dodikove histerije do povijesnih rezultata na Olimpijadi
Dragan Markovina komentira tjedan za nama
Veliki olimpijski uspjesi, otvaranje Pelješkog mosta, izbacivanja iz SDP-a i promjena na čelu HNS-a obilježili su protekli tjedan...
Protekli tjedan ostat će zabilježen u povijesti zbog hrvatskog olimpijskog finala u teniskim muškim parovima i zbog dovršetka izgradnje Pelješkog mosta. Sve drugo što se događalo, od smjene na čelu nogometnog saveza, preko izbacivanja članstva iz SDP-a, obilježavanja godišnjice ustanka u Srbu, Hajdukovog europskog debakla, prijepora oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini, pa sve do praćenja uspješnosti sezone i kampanje cijepljenja je već toliko uobičajeno, da nema mjesta iznenađenjima.
Nevjerojatna Olimpijada
Koliko god se održavala s godinu dana zakašnjenja i u nikad čudnijim okolnostima, ali i nezgodnim jutarnjim satima za praćenje prijenosa u Europi, ova Olimpijada donijela je povijesni rezultat hrvatskog olimpizma, ali je i čitav tjedan bio obilježen velikim postignućima hrvatskih predstavnika. U muškim teniskim parovima vidjeli smo finale između Čilića i Dodiga s jedne strane te Pavića i Mektića s druge, u kojem su potonji nakon teškog meča pobijedili, ali kao da to nije teško palo poraženima.
Medalje su osvojili i Matea Jelić te Toni Kanaet u taekwondo-u, braća Sinkovići i Damir Martin u veslanju te na kraju tjedna i Tonči Stipanović u jedrenju, uz dobre nastupe vaterpolista. Kako sada stvari stoje uskoro bi čitava splitska zapadna obala mogla biti popločana imenima Splićana koji su osvajali medalje na Olimpijadi. S druge strane, Novak Đoković nije uspio, očito izgorjevši fizički od naporne sezone i imperativa kojeg je pred sebe postavio, ali s obzirom na to kako igra moguće je da će imati još jednu šansu.
Spajanje Pelješkog mosta
Nema nikakve sumnje da je Pelješki most građevina oko koje se skupljalo uvjerljivo najviše političkih poena u proteklih dvadeset godina, jednako kao što nema nikakve sumnje da će se to nastaviti događati i u budućnosti i da ćemo imati još nekoliko svečanih otvaranja. I to najmanje dva, jedno kad se zapravo pusti promet preko njega i drugo kad se završi nova cesta preko Pelješca. I bez obzira što smo svjedočili piarovskom spektaklu s tragikomičnom ulogom Dragana Čovića u čitavoj priči, bitno je da se ovaj most završio.
Budući da se tim pravcem, od Mostara do Korčule vozim čitav život, jasno mi je da Dubrovčani u smislu brzine dolaska neće dobiti ništa, ali će ljudi koji idu u taj grad biti pošteđeni dvostrukog prelaska granice, dok će Korčulani i najveći dio Pelješčana skratiti put za oko 45 minuta, što nije malo. Na dobitku će konačno biti i ljudi ih Neuma koji će se rasteretiti cestovnih gužvi u srcu sezone.
Promjene u nogometnom savezu
Zadnji put su izbori u HNS-u bili neizvjesni kada je Igor Štimac pokušao pobijediti Vlatka Markovića, u čemu je skoro uspio. Razlog zbog kojeg nije uspio nije ležao isključivo u Zdravku Mamiću, nego u HDZ-u kojem je takav HNS odgovarao. Kad se stišala ta bura u čaši vode među istomišljenicima, vratili smo se na dogovornu politiku, na valu koje je bespogovorno smijenjen Davor Šuker, da bi na njegovo mjesto zasjeo Marijan Kustić. Svakako, ništa se bitno nije dogodilo.
Hajdukov novi debakl i Veležovo čudo
Istovremeno, Hajduk je unatoč silnoj euforiji oko kluba i oduševljenju brojnih komentatora nakon prve utakmice, potpisao još jedan epski europski debakl, porazom od Tobola 4:1, čime se sve opet nastavilo vrtjeti u krug. Ostali hrvatski klubovi su očekivano odradili dobar posao. S druge strane, mostarski Velež, klub koji je prognan sa svog stadiona i kojemu je bilo namijenjeno da nestane je s višestruko jeftinijom momčadi, ali koja je djelovala kao momčad, te bez bilo kakvih zvijezda u njoj, u dvije utakmice zasluženo izbacio grčki AEK i definitivno se vratio na nogometnu kartu Europe.
Čistka u SDP-u
Što god tko mislio o ljudima koji su izbačeni iz SDP-a, stoji činjenica da ne postoji dovoljno uvjerljiv razlog za tu odluku, ali i činjenica da su trendovi takvi da nekad vodeća stranka nominalne ljevice ide lagano, ali nepovratno ka irelevantnosti. Bez ikakvih naznaka da se taj trend preokrene. Nije stvar u tome da je u jednoj mjesečnoj anketi Možemo preskočio SDP, nego u tome da stranka biološki gubi biračko tijelo, da se uporno nastavlja baviti sama sa sobom i nema nikakve politike kojima bi privukla nove glasače te da generalno ne zna što će sa sobom. To jeste prevelika stranka da preko noći nestane, ali nije neka utjeha za njih to što će se agonija produžiti.
Dodikova histerija
U Bosnu i Hercegovinu je došao novi visoki predstavnik, Christian Schmidt i od 1. kolovoza je preuzeo dužnost, a dočekala ga je kompletna histerija u Republici Srpskoj, motivirana posljednjom odlukom Valentina Inzka da dopunama kaznenog zakona zabrani negiranje genocida i ratnih zločina. Dodik je zapravo nemoćan po ovom pitanju i sve što najavljuje i radi su pucnjevi u prazno. No, hoće li se ta zemlja konačno izvući iz blokade i letargije, umnogome ovisi o tome koliko ozbiljno međunarodna zajednica želi to i s kakvim je programom došao Schmidt.
Godišnjica ustanka i najava obilježavanja Oluje
A u povodu nekadašnjeg Dana ustanka kojeg posljednjih godina u Srbu obilježavaju tek SNV i udruge antifašista nije se dogodilo ništa novo. S jedne strane civilizirani govori, a s druge uvijek isti performans šačice ekstremnih desničara pod vodstvom Keleminca. Odavno je bilo vrijeme da zemlja raskine s toleriranjem afirmativnog odnosa prem ustaštvu, a hoće li još uvijek nismo sigurni. Ono što pak jeste izvjesno je to da Boris Milošević ove godine neće ići u Knin na obilježavanje Oluje i da još uvijek ne znamo u kakvom tonu će se ono odviti, ali stvari bi bile puno bolje kad bi svatko otvorena srca pročitao i razumio intervju šibensko-kninskog župana i donedavnog kninskog gradonačelnika Marka Jelića u subotnjem broju Večernjeg lista.
Sezona
Da se turizam vraća na veliku scenu i da je uspio preživjeti veliku pandemiju, koja još nije okončana, ali joj se nazire kraj, pisao sam još prošlog tjedna, da bi me u ovom brojke ostavile u tom uvjerenju. Naime, srpanj je po broju dolazaka i noćenja na nekih 80 % od pretpandemijske 2019., s tim da je sam kraj mjeseca na 90 %, a iz nekih zemalja poput Češke i Poljske čak ima i više gostiju nego onda. Pomoglo je i to što četvrti val nije odveo obalu u crveno i sezona sigurno neće naprasno završiti kao prošlog ljeta. No, s druge strane izgleda da je prilika za redefiniranje turizma propuštena.
Zoran Erceg i Dara Janeković
Na kraju, u proteklom tjednu ostali smo bez Zorana Ercega, splitskog aktivista koji se puno puta našao na udaru države, od namještenog bombaškog procesa Dalmatinskoj akciji, do odnosa prema njemu nakon što je prosvjedovao protiv podizanja Tuđmanovog spomenika u Zagrebu. Zbog toga bi njegov slučaj mogao poslužiti kao paradigma pravog lica devedesetih i njihovih posljedica.
Također je preminula i Dara Janeković, jedna od naših najvećih novinarki, koja je skupo platila činjenicu da se nije željela promijeniti nakon dolaska nacionalizma na scenu. To ju je koštalo prijetnji i gubitka posla te potpunog uklanjanja iz javnosti. Jedino što je u tim okolnostima mogla je bilo je to da 2000., kad su se stvari stišale, objavi knjigu ‘Susreti s poviješću’ za jednu nažalost ugašenu, a hrabru zagrebačku izdavačku kuću Prometej.