Markovina: Raspuštanje splitskog SDP-a civilizacijska je vrijednost; zašto smo morali tako dugo čekati?
Ovo je jedna od najboljih vijesti za budućnost socijaldemokracije
Odluka o raspuštanju splitskog ogranka SDP-a spada u jednu od najboljih vijesti za budućnost Socijaldemokratske partije u tom gradu, ali i civilizacijskih vrijednosti uopće. Stoga bi bilo posve promašeno potpadati pod utjecaje znatnog broja novinskih komentatora i analitičara, koji tvrde suprotno, a čine to posve površno i prvoloptaški.
Krunski argument takvog pisanja odnosi se na to da ovakve odluke odražavaju znatan stupanj nedemokratičnosti u toj stranci te da je prilično besmisleno raspustiti cijeli ogranak zbog jednog čovjeka. Kao što smo već naveli, ma koliko god ovaj zaključak izgledao zavodljiv i samorazumljiv, on je posve promašen zbog nekoliko bitnih razloga.
Splitski SDP godinama je u agoniji
Prije svega, splitski ogranak SDP-a je još davno prije Baldasara upokojio socijaldemokraciju u tom gradu i oteo građanima lijevo-liberalne provenijencije nadu da je alternativa moguća. Baldasarovo doba, koje se logično nastavilo na četvrtstoljetnu vladavinu Marina Jurjevića u tom smislu predstavlja samo logičan nastavak generalnog urušavanja i vrhunac agonije, koju ova odluka pokušava dokinuti. Zašto to navodimo?
Prije svega zato što se splitski sdp-ovci nisu nijednom javno zauzeli protiv svake vrste mitologiziranja povijesti i nacionalističkih politika, a za to su imali značajan broj prigoda. Odluka o podizanju spomenika Franji Tuđmanu u centru grada je, primjerice, donesena jednoglasno u gradskom vijeću, bez da je itko spomenuo njegov odnos prema Splitu, pitanju Lore, izbacivanju ljudi iz stanova, potpunom kolapsu splitske industrije ili odnosa tog istog čovjeka prema Hajduku.
Kerum je, do pojave Baldasara, bio najgori
To se isto ponovilo i ovih dana prilikom donošenja odluke o podizanju spomenika 72. bojni Vojne policije ispred Lore, o čemu smo nedavno i u Telegramu pisali, ali i prilikom izglasavanja odluke o podizanju spomenika bojni nazvanoj po ustaškom zločincu Bobanu. U svim tim prigodama, nitko iz gradskog SDP-a nije digao glas protiv tih odluka, čime potpuno pada u vodu argument o jednom čovjeku koji izdaje stranačke vrijednosti.
Kao da je Baldasar nastao i funkcionirao mimo konteksta koji ga je iznjedrio. Javna je tajna također da je splitski SDP praktično bojkotirao kampanju vlastitog gradonačelničkog kandidata Ranka Ostojića, olakšavši na taj način put do gradonačelničke pozicije Željku Kerumu. Koji se činio kao nikad gore rješenje na toj poziciji, sve do pojave Ive Baldasara.
U Splitu vlada komunalni kaos
Kao što su mirno odšutili masovna izbacivanja iz stanova, Loru i gašenja kompletne industrije, u splitskom SDP-u na isti način šute o tome da je za vrijeme njihove aktualne vlasti grad pretvoren u resurs u kojem vlada komunalni kaos, jednoglasno podržavaju besmislenu kupovinu HVIDRE za pet milijuna kuna, dok s druge strane podržavaju javno-privatno partnerstvo za obnovu turističke palače, u koje se ušlo pod obrazloženjem da sam Grad nema dovoljno novaca da Palaču obnovi.
O klijentelizmu kojim su premrežena sva javna i komunalna poduzeća da i ne govorimo. Gradski SDP je pored svega navedenog posve neprimjetan u intelektualnom k političkom životu grada. Broj konferencija za tisak, javnih tribina i rasprava koje je ta stranka održala tijekom posljednjih deset godina jedva bi se mogao nabrojati na prste dvije ruke, pri čemu iza svega toga nije ostalo ništa pamtljivo. Kako SDP vidi Split i njegovu kulturu, u toj stranci ne bi nitko znao odgovoriti.
Pronalaženje tzv. nacionalnih neprijatelja
Treba li onda čuditi da je kultura u ovoj upravi povjerena čovjeku koji s kulturom uopće dok nije stupio na funkciju, nije imao nikakvih doticaja. Sve se ovo događa u vrijeme dok se kao jedna od najagilnijih organizacija u Splitu profilirala Hrvatska udruga Benedikt, klerikalno nacionalistička grupacija, koja organizira javne tribine sa više stotina posjetilaca, projekciju Sedlarovog filma i manifestacije sličnog tipa, na kojima se pronalaze i ismijavaju tzv. nacionalni neprijatelji.
SDP se nijednom riječju nije oglasio na napade na Antu Tomića, a da o nekom uključivanju brojnih intelektualaca i kreativnih ljudi koji žive u Splitu, niti ne govorimo.
Teren za politike klerikalne desnice
Zahvaljujući svemu navedenom, nalazimo se u situaciji u kojoj Split postaje otvoren teren za politike klerikalne desnice, gubi i posljednje tragove dostojanstva zahvaljujući odluci o spomeniku u Lori i ostaje posve marginaliziran u kulturnom, znanstvenom i intelektualnom smislu, dok značajan dio njegovih građana uspijeva preživjeti isključivo zahvaljujući turizmu koji se tom gradu jednostavno dogodio. Sve ovo uz šutnju ili aktivnu asistenciju gradskog SDP-a.
Imajući u vidu sve navedeno, mimo ispraznog moralističkog zgražanja, jedino pravo pitanje za vodstvo stranke je to zašto se na ovaj potez ovoliko dugo čekalo?