Milanović očito Ustavnom sudu neće dati ostavku, a oni ga ne mogu smijeniti. I što sad?
DIP kaže: "Milanović je prekršio Upozorenje Ustavnog suda kad je rekao da će biti premijer"
Predsjednik Republike Zoran Milanović prešao je crvenu crtu koju je Ustavni sud povukao svojim upozorenjem kad je prekjučer u Ludbregu spomenuo nadolazeće izbore nakon kojih će, kako je rekao “biti hrvatski premijer”. Tako je Državno izborno povjerenstvo odgovorilo na traženje Telegrama da nam pojasne kojim je točno izjavama Milanović izašao iz okvira koje je svojim upozorenjem postavio Ustavni sud.
Kako u prilično kontroverznom upozorenju Ustavnog suda nisu navedeni detalji o tome što u kampanji predsjednik Republike smije, a što ne smije govoriti, pokušali smo od DIP-a dobiti nešto precizniju sliku, pa smo zamolili i da nam navedu koje predsjednikove izjave nisu sporne. No, bez uspjeha. “Državno izborno povjerenstvo neće niti jednom mediju dostavljati svoje interne procjene koje radi u okviru svog redovnog posla, i ne samo po ovom pitanju”, odgovorili su nam iz DIP-a.
Kako ga Ustavni sud uopće može smijeniti?
Što je šteta, jer bi bilo zanimljivo čuti, primjerice, je li sporan predsjednikov poziv da se na parlamentarnim izborima glasa za listu bilo koje stranke (pa navodi poimence SDP, Možemo!, Most i Domovinski pokret), samo ne HDZ-ovu. Iz odgovora kakav nam je dostavljen bilo bi logično zaključiti kako to za Državno izborno povjerenstvo nije sporno, ali konkretan odgovor ipak nismo dobili.
U upozorenju Ustavnog suda stoji kako predsjednik Republike, nastavi li istupati kao budući kandidat za predsjednika Vlade – a da se to dogodilo ustanovio je sada DIP – mora odmah podnijeti ostavku predsjedniku Ustavnog suda. Milanoviću to ne pada na pamet. Što Ustavni sud može poduzeti u tom slučaju, veliko je pitanje, jer procedura opoziva predsjednika Republike zbog kršenja Ustava zahtijeva prvo dvotrećinsku većinu u Saboru (koji je, usput, raspušten), te dvotrećinsku većinu u Ustavnom sudu.
Izdvojeno mišljenje i različiti zaključci
Ovdje valja spomenuti i stav troje sudaca Ustavnog suda (Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec) koji su se u svom neformalnom izdvojenom mišljenju složili s većinom u Ustavnom sudu da predsjednik Republike ne može biti kandidat na izborima za Sabor. Ali, očito ne vide načelan problem u tome da bude kandidat za premijera.
Naime, oni smatraju kako ustavnopravno ne bi trebalo biti sporno da u slučaju poslijeizbornog dogovaranja većine u parlamentu predsjednik Republike može dati ostavku kako bi “svojim ugledom i političkom težinom” pridonio prevladavanju razlika i formiranju većine. Štoviše, oni ne vide “uvjerljive razloge koji bi ukazivali da ovakva načelno nesporna situacija postaje nužno sporna jer je predsjednik Republike građanima otvoreno najavio takvu mogućnost prije održavanja samih izbora”. Pogotovo, kaže se u ovom izdvojenom mišljenju, ako bi takve razloge obrazložio modelom prevladavanja krize sustava državne vlasti, koju je spoznao obnašajući svoju dužnost.
Presudit će građani. Ili na kraju ipak neće?
Jesu li ti razlozi realni, pišu, prosudit će građani na izborima. Ili, kako se kaže u mišljenju troje ustavnih sudaca koji su često u manjini u ovom sazivu Ustavnog suda: “U konačnici, hoće li se uopće ostvariti poslijeizborni uvjeti koji bi bili podloga za ostvarenje najave nije pod kontrolom predsjednika Republike, već isključivo građana i građanki Republike Hrvatske”.
Većina u Ustavnom sudu je, međutim, u svom upozorenju izrazila drugačiji stav. Nastavi li se kršenje Ustava, a za njih je Milanovićevo spominjanje premijerske funkcije upravo to, kažu, koristit će sve svoje ovlasti, od obavještavanja javnosti do – poništavanja izbora.