Miloševićevi suradnici Stanišić i Simatović u Haagu osuđeni na po dvanaest godina zatvora

Sud u Haagu objavio je presudu za dvojicu srbijanskih obavještajaca, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića Frenkija koji su optuženi za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godina. Sud je presudio kako su odgovorni za pomaganje ubojstva, deportacije i progon te ih proglasio krivima za optužbe od prve do pete točke optužnice. Osuđeni su na kazne od po 12 godina zatvora, a uračunat će im se vrijeme koje su u zatvoru proveli čekajući presudu.

U postupku koji s prvim pa ponovljenim suđenjem ukupno traje 18 godina i najdulji je u povijesti ICTY-a i njegova nasljednika MICT-a, nekadašnji čelnici Službe državne sigurnosti (SDB) Stanišić (71) i Simatović (71) optuženi su za progon, ubojstva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka od 1991. do 1995.

Stanišića, bivšeg načelnika SDB-a i glavnog operativca Simatovića četiri točke optužnice teretile su za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja. Optužnica koje je bila podignuta na prvom suđenju ostala je važeća i na ponovljenom.

Optuženi za udruženi zločinački pothvat

Jovica Stanišić i Franko Simatović, poznati i kao “Miloševićevi ljudi na terenu”, optuženi su da su bili suučesnici udruženog zločinačkog pothvata na čelu sa tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom” uz nasilno i trajno protjerivanje nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i BiH.

Stanišića i Simatovića uhitile su srbijanske vlasti tijekom operacije Sablja, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. Stanišić je prevezen u Den Haag 11. lipnja te godine, a Simatović 30. svibnja. Od tada ih je sud više puta puštao na privremenu slobodu u duljim vremenskim razdobljima.

Prvo suđenje po navedenoj optužnici održano je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od lipnja 2009. do kraja siječnja 2013. i završeno je oslobađajućom presudom za obojicu. Većinom glasova tročlano Raspravno vijeće pod predsjedanjem nizozemskog suca Alphonsa Oriea donijelo je takvu odluku ocijenivši da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za zločine iz optužnice jer nije dokazano da su ih planirali i naredili ni pomagali i podržavali.

Prvi ponovljeni postupac pred MICT-om

U obrazloženju prve presude navedeno je da su zloglasne jedinice poput Škorpiona, Arkanovaca ili Crvenih beretki činile zločine, ali da pomoć koju su im pružali Stanišić i Simatović nije bila “konkretno usmjerena” na zločine nego na “podršku njihovim ratnim naporima”.

Žalbeno vijeće je u prosincu 2015. uvažilo je žalbu tužitelja i poništilo prvostupanjsku presudu zbog nekoliko pogrešaka Raspravnog vijeća i naložilo novo suđenje. Ponovljeni proces, prvi takav postupak pred nasljednikom haškog tribunala, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove (MICT), započeo je u srpnju 2017. iznošenjem uvodne riječi tužiteljstva.

Teški i neizbrisivi zločini u Hrvatskoj i BiH

U završnim riječima u travnju ove godine Tužiteljstvo je za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotni zatvor, a obrana potvrdu oslobađajuće presude iz 2013. U završnoj riječi tužitelj Douglas Stringer rekao je da je i u ponovljenom postupku dokazano da su dvojica optuženih sudionici udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom”, nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i BiH.

Taj plan su ostvarivali preko jedinica Crvenih beretki, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona koje su osnivali, naoružavali i financijski opskrbljivali. Radi se o jedinicama koje su počinile teške i neizbrisive zločine nad nesrbima u ratovima u Hrvatskoj i BiH.

‘Doživotna kazna jedino je proporcionalna zločinima’

Od Škabrnje kod Zadra do Trnova kod Sarajeva paravojne formacije, koje su osnovali i opskrbljivali optuženici, počinile su monstruozne zločine i zastupnici tužiteljstva to su nepobitno dokazali, rekao je Douglas Stringer. “Doživotna kazna jedino je proporcionalna zločinima koje su optuženi počinili”, rekao je tužilac Daglas Stringer.

Zločini paravojnih formacija zbili su se pod okriljem Državne sigurnosti Srbije i one su zločinački djelovale po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uz njihovu pomoć DSB-a, naglasio je Stringer koji je u zaključku završne riječi istaknuo da je tužiteljstvo i u ponovljenom suđenju dokazalo da su Jovica Stanišić i Frenki Simatović krivi ili odgovorni za progone i zločine.

Obrana predstavljala Arkanovce kao odmetnike

Zastupnici obrane dvojice optuženih su osporavali sve što su tužitelji naveli i u završnim riječima i u svom dokaznom postupku. Branitelji su naglašavali da paravojne formacije, od Arkanovaca do Crvenih beretki, nisu bile u sastavu SDB-a Srbije, prikazujući ih kao odmetnike ili pripadnike formacija Republike Srpske ili tzv. RSK.

Po njima, pripadnici SDB-a Srbije u Hrvatskoj i BiH legitimno su prikupljali obavještajne podatke ili su zakonito štitili tamošnje Srbe i sprečavali prelijevanje rata u Srbiju.

Završnim riječima u travnju nisu nazočili ni Simatović niti Stanišić jer im je odobrena privremena sloboda u Srbiji. Oni su, kako je agenciji Beta potvrdila u ponedjeljak predstavnica Suda Helena Eggleston, po nalogu suda 24. lipnja vraćeni u sudski pritvor u Scheveningenu.

Posljednji proces za srpske dužnosnike pred haškim sudom

Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je proces pred haškim sudom u kojem se utvrđuje jesu li državni dužnosnici Srbije bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. Pošto Slobodan Milošević nije živ dočekao presudu, dosad u Den Haagu nijedan tadašnji obnašatelj vlasti u Srbiji nije proglašen krivim za ta zlodjela. Za to su osuđeni samo vojni zapovjednici.

Presudu Stanišiću i Simatoviću izreklo je vijeće pod predsjedanjem Bahamca Burtona Halla, u kojem su još suci Joseph E. Chiondo Masanche iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje. Proces međutim neće biti okončan današnjom presudom jer i optužba i obrana imaju pravo žalbe.

Tek nakon pravomoćnosti ove presude, završit će svi procesi koje je prethodno počeo Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) a završio Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT).