Mirovne snage na čelu s Rusijom pozvane da zavedu red u Kazahstanu. Sprema li se toj zemlji ukrajinski scenarij?

Bilo je pitanje vremena

Bilo je zapravo samo pitanje vremena kad će doći do eksplozije i pobune stanovništva Kazahstana nezadovoljnog diktatorskim režimom koji je na vlasti od 1991. godine. U zemlji bez demokratskih institucija, goleme korupcije, enormne nejednakost i još k svemu tomu opterećenome napetim međunacionalnim odnosima između većinskih Kazaha i manjinskih Rusa, već godinama vrije. Situaciju je dodatno pogoršala pandemija koja je izazvala veliki rast cijena osnovnih prehrambenih i ostalih proizvoda.

Dramatična događanja u Kazahstanu, u kojima ima mrtvih i ranjenih, mogu imati dalekosežne posljedice na stabilnost cjelokupne euroazijske zone, na sigurnost svjetskog energetskog tržišta, a može dovesti i do novih sukoba između Rusije i Kine s jedne strane i SAD-a s druge strane. Kazahstan, naime, posjeduje goleme rezerve urana, nafte i plina. Prošle godine ta je zemlja izvezla više od 40 posto svjetske proizvodnje urana koji koriste nuklearne elektrane. Također je među prvih desetak svjetskih dobavljača cinka i bakra.

Cijene nafte su, naravno, odmah skočile

Još važnije, Kazahstan je veliki proizvođač i izvoznik nafte i plina te član OPEC-a. Odmah po vijestima o neredima, cijene nafte na svjetskom tržištu počele su rasti dijelom zbog zabrinutosti da bi prosvjedi mogli poremetiti opskrbu naftom. Prema procjenama časopisa Oil & Gas Journal, Kazahstan ima dokazane rezerve sirove nafte od 30 milijardi barela i po tomu je 12 zemlja na svijetu, odmah iza SAD-a.

Proizvodnja sirove nafte i kondenzata u Kazahstanu u 2019. iznosila je 1,965 milijuna barela dnevno, a ove godine predviđa se da će proizvoditi više od 2 milijuna barela nafte na dan. Kazahstan je također veliki izvoznik prirodnog plina. Dokazane rezerve plina iznose tri trilijuna kubičnih metara, a predviđene rezerve cijene se na pet trilijuna kubičnih metara. Kazahstan je inače s veličinom od oko 2.717.300 km² deveta zemlja po površini na svijetu, ali ima samo 18,5 milijuna stanovnika.

Prosvjedi su počeli još u nedjelju

Prosvjedi su počeli u nedjelju u gradu nafte Zhanaozen, gdje je policija 2011. godina ubila najmanje 16 naftnih radnika koji su štrajkali zbog poboljšanja radnih uvjeta. Javno iskazivanje bijesa brzo se proširilo zemljom. Radnici su se okupili i na naftnom polju Tengiz, najvećem u zemlji, kako bi podržali prosvjed. Tengiz daje oko 600.000 barela nafte dnevno, a partneri su mu ExxonMobil, kazahstanski KazMunayGas i ruski Lukoil.

Rusija drži Kazahstan svom sferom utjecaja, pa se svako narušavanje političke i ekonomske stabilnosti te zemlje u Kremlju doživljava kao još jedan udarac ruskim interesima. Kazahstanski predsjednik Kassym-Jomart Tokayev odmah je telefonski čelnike Rusije i Bjelorusije obavijestio o razvoju događaja.

Kazahstan je, naime, već godinama u carinskoj uniji s Rusijom i Bjelorusijom, koja je prvo transformirana u Euroazijsku ekonomsku zajednicu, a 2015. godine u Euroazijsku ekonomsku uniju. Također je s te dvije zemlje potpisao Ugovor o kolektivnoj sigurnosti pod patronatom Moskve, u čijem statutu piše da Organizacija mora reagirati ako nekoj od njezinih članica zatreba vojna ili neka druga pomoć.

Režim pokušava balansirati odnos između Rusije, SAD-a i Kine

Kazahstan je također član Šangajske organizacije za suradnju pod pokroviteljstvom Kine te NATO-ovog programa Partnerstvo za mir. Režim u Kazahstanu nastojao je držati uravnotežene odnos s Rusijom, Kinom i SAD-om. Rusiji je slao naftu i plin po umjetno niskim cijenama, dok je pomagao SAD-u u ratu protiv terorizma. Kina i Rusija su najveći trgovinski partneri Kazahstana. Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nikako ne odgovara da nakon krvavih demonstracija u Bjelorusiji te krize oko Ukrajine, dođe do destabilizacije još jednog bliskog saveznika.

Rusija je vojno intervenirala u Ukrajini, a pružila je i svaku moguću pomoć diktatoru Aleksandru Lukašenku kako bi se održao na vlasti u Bjelorusiji. Moskva također drži da bi bilo pogubno te vrlo loša poruka drugim državama iz njene sfere utjecaja ako režim u Kazahstanu počne pregovarati s oporbom te pristane na njihove zahtjeve.

Neki ruski mediji pobunu opisuju kao zavjeru protiv Rusije

Zbog toga ne čudi što su provladini mediji u Moskvi odmah prikazali pobunu u Kazahstanu kao organiziranu zavjeru protiv Rusije. Komsomolskaya Pravda nazvala je prosvjede “prljavim trikom protiv Moskve” uoči “ključnih razgovora između Rusije i SAD-a i NATO-a” sljedećeg tjedna. Također u Moskvi su optužili neodređene vanjske snage da su potaknule prosvjede u Kazahstanu kako bi se destabiliziralo istočni bok Rusije uoči runde diplomatskih pregovora na kojima Moskva želi razgovarati o ravnoteži snaga na svojim zapadnim granicama.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da budno prati razvoj događaja, dok je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao da se Kazahstan može sam nositi sa situacijom i upozorio da je neprihvatljivo vanjsko uplitanje. Istodobno kazahstanski predsjednik Tokajev izjavio je da su prosvjedi bili “visoko organizirani” kao dio “pomno osmišljenog plana zavjerenika, koji su bili financijski motivirani”. Rekao je da su ljudi “ubijani i ranjeni” te da su “gomile razbojničkih elemenata tukle i rugale se vojnicima, gole ih vodile ulicama, zlostavljale žene i pljačkale trgovine”.

U zemlji nema demokracije

Predsjednik Komunističke partije Kazahstana Nursultan Nazarbajev proglasio je samostalnost 1991. godine, u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, a na izborima je izabran za prvog predsjednika samostalne države. Od tada Nazarbajev gradi diktaturu i kult ličnosti. Njegove fotografije i izjave krase pročelja zgrada i izloga, dok njegovo ime nose parkovi, univerziteti i muzeji.

Kazahstan je pun njegovih bista i spomenika. U zemlji nema demokracije, ne poštuju se ljudska prava, medijske i građanske slobode. Na predsjedničkim izborima 2015. godine Nazarbajev je po službenim izvješćima osvojio 97,7 posto glasova. Nakon ostavke koju je podnio 2019. godine, Nazarbajev je sačuvao titulu oca nacije te kontrolu nad Vijećem sigurnosti pa je tako i dalje nastavio upravljati zemljom. Za svog nasljednika Nazarbajev, po kojemu se danas zove prijestolnica Nursultan, grad super moderne arhitekture, imenovao je Kassym-Jomarta Tokayeva.

Povod ustanka bilo je povećanje cijena goriva

Neposredni povod ustanku naroda bilo je povećanje cijena goriva, što je razgnjevilo ljude koji znaju da je njihova zemlja veliki izvoznik nafte i plina. Stoga su optužili vladu da je digla cijene kako bi još više potkradala vlastiti narod. Zbog jeftinog goriva, koje je stajalo nekoliko desetaka lipa po litri, ulicama glavnog grada Nursalata i najvećeg grada Alma Ate prometuju desetine tisuća velikih terenaca i limuzina.

Kazahstanci su počeli prosvjedovati nakon što je vlada ukinula gornje granice cijena ukapljenog naftnog plina, pa se trošak goriva udvostručio. Od stjecanja nezavisnosti Kazahstan se, zahvaljujući izvozu urana, nafte i plina, ubrzano razvijao. Milijarde dolara uložene su u izgradnju bolnica, škola, fakulteta, cesta, željeznice. Paralelno s tim rasle su socijalne razlike, mali dio političke elite zahvaljujući korupciji postao je naglo bogat, dio stručnjaka i zaposlenih u naftnoj i plinskoj industriji također se enormno obogatio, kao i brojni privatnici.

Pandemija je povećala nejednakost naroda

Prosječna plaća iznosi oko 600 dolara, no najveći broj Kazahstanaca ne zarađuje više od 350 do 400 dolara. Pandemija koronavirusa pogoršala je nejednakost, a to se najbolje vidjelo za novogodišnjih blagdana, kada su tisuće pripadnika društvene elite otišli slaviti i odmarati se u Dubaiju, na Maldive ili Sejšele, dok je većina ostala kod kuće preživljavati s oskudnim plaćama. Istodobno, ljudi su ogorčeni zbog široko raširene korupcije u koji je upletena većina političara na čelu sa samim Nazarbajevim i njegovom obitelji.

Međutim, možda je najveći nacionalni problem odnos između dvije etničke skupine: Kazaha kojih ima oko 68 posto i Rusa kojih je oko 21 posto. Oko 70 posto stanovništva su muslimani suniti, a oko 26 pravoslavci. Nekoć je Rusa bilo 38 posto, a broj im se smanjuje zbog toga što mnogi iseljavaju nakon što su 1990. izgubili privilegije, te zbog straha od budućnosti u toj zemlji.

Velike kulturološke razlike stanovništva

Za više boravaka u toj zemlji uvjerio sam se koliko su ti odnosi opterećenje za normalno funkcioniranje države. Primjerice, 95 posto brakova su etnički čisti, nema miješanja Kazaha i Rusa. Jurij Kozlov, kompjutorski stručnjak, objasnio mi je da se Kazasi i Rusi rijetko druže, a još rjeđe žene, jer su prevelike civilizacijske i kulturološke razlike da bi druženja i miješani brakovi uspjeli.

Primjerice, premda je formalno zabranjeno, mnogi Kazasi imaju ženu i nekoliko ljubavnica što se doživljava kao nešto normalno. Mnogoženstvo je 1998. dekriminalizirano, a dva pokušaja da se legalizira poligamija nisu prošla u parlamentu. Ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da više od 40 posto Kazahstanaca podržava višeženstvo, dok oko 20 posto žena nema ništa protiv poligamije. Kazahstan zemlja s vrlo malo razvoda jer žene pristaju na takav položaj.

Kazahstanu slijedi Ukrajinski scenarij?

Već godinama se čuju upozorenja da bi se u Kazahstanu moglo dogoditi ono što je snašlo Ukrajinu – da se ruska manjina, koja se ne može priviknuti na gubljenje privilegija, pobuni. Kazahsi s kojima smo razgovarali bili su odreda na strani Ukrajinaca, a Rusi su podržavali politiku Putina. Kazasi poštuju tradicijske običaje, roditelji nerijetko upravljaju životima svoje djece, određuju pravila ponašanja, a čestom im i biraju bračne partnere.

Kozlov je pričao kako je to za Ruse neprihvatljivo, te da se razlike produbljuju jer su Kazasi i Rusi odvojeni od djetinjstva. Postoje vrtići, škole i fakulteti samo za Ruse ili Kazahe na kojima se predaje na njihovom jeziku.

Ne čudi što su sukobi policije i demonstranata bili krvavi

Predsjednik Nazabarjev donio je zakone koji oštro kažnjavaju svaki oblik etničkog radikalizma, bez obzira na to s koje strane dolazio. Međutim, upozoravaju Rusi, naručio je izgradnju Astane, futurističkog glavnog grada, jer je u Almati, bivšoj prijestolnici, navodno živjelo previše Rusa, oko 30 posto, a sada ih u Astani živi jedva nekoliko postotaka.

Diktatura, nepoštivanje osnovnih počela demokracije i ljudskih prava, nestabilna situacija u susjednim država, rast militantnog islamizma i terorizma koji svako toliko pogodi i Kazahstan, nesigurna ekonomska situacija zbog stalnih oscilacija cijena nafte, društvene frustracije zbog golemih razlika u standardu te porast nacionalizma, već godinama predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti države. Stoga ne čudi da su sukobi policije i demonstranata bili tako žestoki i krvavi.