Mislite da je Angela Merkel sada u velikim problemima? Čekajte da krene rješavati situaciju u Libiji
Pragmatična liderica morat će usmjeriti fokus prema novom izbjegličkom valu
Angela Merkel dovela je svoju realnu politiku do granica. Liderica čiji pragmatizam uvijek nadjačava ideologiju sada je suočena s međunarodnim kritikama, razočaranim biračima i raskolom u svojoj koaliciji zbog njezinog izbora kako pristupiti izbjegličkoj krizi, piše Bloomberg.
Ovo bi mogao biti samo početak njenih problema. S sporazumom EU i Turske ona je pritisnula tu zemlju kako bi počela odvraćati ilegalnu migraciju, a sada Merkel prebacuje fokus prema izbjegličkom valu koji ide preko Mediterana u Italiju. A to znači da će se morati baviti Libijom i Egiptom.
Merkel će ugostiti američkog predsjednika Baracka Obamu i lidera Velike Britanije, Francuske i Italije u zapadnoj Njemačkoj u Hanoveru kako bi raspravljali o Libiji i migraciji, Siriji i Islamskoj državi, uz ono što je Bijela kuća opisala dodatnim korakom NATO saveznika u suočavanju s “izazovima na europskoj istočnoj i južnoj periferiji”.
Milijuni izbjeglica
Njemačke obavještajne službe sugeriraju da otprilike milijun izbjeglica čeka u zemljama Magreba kako bi prešli u Europu što uzrokuje alarm u Berlinu, prema dužnosniku stranke Angele Merkel koji je želio ostati anoniman, piše Bloomberg.
Njemačku politiku sada “vodi domaći imperativ da smanje broj izbjeglica: što je biti ili ne biti za Merkel”, rekao je čelnik berlinskog ureda Europskog vijeća za vanjske poslove Josef Janning. Njemačka bi trebala postati “mnogo aktivnija” u Sjevernoj Africi, a “za Merkel je to izazov, jer morate biti opasni u činjenju stvari koje javnost ne razumije”.
Dilema Angele Merkel
Suočena s najvećom europskom izbjegličkom krizom od Drugog svjetskog rata, Merkel je prisiljena prekinuti svoj tradicionalni oprez i snažnije se angažirati u geopolitičkoj sferi u koje se Njemačka inače nije mješala. Njena je dilema da će što više bude angažirana trpiti sve veće kritike u svojoj zemlji.
Uzmite za primjer Tursku. Merkel je optužena kako je žrtvovala slobodu medija kako bi udovoljila turskom predsjedniku Recepu Tayipu Erdoganu, nakon što je dopustila procesuiranje njemačkog komičara za vrijeđanje Erdogana. S tom se odlukom nije slagao njen koalicijski partner, kritizirao ju je i Human Rights Watch, a sve je dovelo do pada popularnosti na najnižu razinu njenog trećeg mandata.
No, Merkel već traži kako će preslikati dogovor s Turskom s “mnogim susjedima” Europe, kako je rekla novinarima početkom tjedna. Libija “posebno zabrinjava”, tako da Njemačka traži pomoć kako bi izgradila jedinstvenu vladu u zemlji pogođenoj ratnim stanjem pod Fayezom Serrajem čak i bez da imaju legitimitet u parlamentu ili vojsku pod kontrolom, rekla je.
Izvan granica Europe
“Mnogo izbjeglica koji dolaze iz Afrike su u Libiji”, rekla je Merkel. “Naravno, nije lako voditi pregovore tamo i dobiti neku vrstu podjele tereta kao što je to s Turskom”.
Najnoviji je to primjer, nastavlja Bloomberg, kako je Merkel, potaknuta imperativom da stabilizira Europu, ponovno pokrenula njemačku vanjsku politiku. Prvo, Grčka je morala prihvatiti ulogu Njemačke kao ekonomskog lidera u Europi. Zatim, ruska agresija u Ukrajini postavila je Merkel kao europsku protutežu Vladimiru Putinu.
Sada je prisiljena gledati izvan granica Europe u pokušaju kako bi rješila uzrok migracije u Africi, Aziji i na Bliskom istoku.
Može li uvjeriti birače?
Egipatski predsjednik Adbel Fattah El-Sisi nameće se kao novi partner njemačke kancelarke u rješavanju izbjegličke krize. Koalicija Angele Merkel sada želi da Alžir, Maroko i Tunis dobiju oznaku EU kao takozvane sigurne zemlje, što bi olakšalo proces vraćanja ljudi koji ne ispunjavaju uvjete za azil u Njemačkoj.
Vremena za takve dogovore sve je manje, piše Bloomberg. Ako će Angela Merkel pokušati izboriti svoj četvrti mandat na izborima ključno će biti može li zadržati birače na svojoj strani realne politike.
Ključna dvojba
“Njemačka javnost postala je naviknuta na post-hladnoratovsko stanje uma” mirne, demokratske i sigurne Europe, kaže izvršni direktnor Centra za transatlanske odnose Daniel Hamilton.
“Pojavio se osjećaj kako je uloga Njemačke u sredini toga da samo uživa, a ne da to mora braniti”, kazao je Hamilton. “To je razlika: Ili projicirate stabilnost istoku i jugu ili nestabilnost dolazi k vama. To je ono s čime se Njemačka bori”.