Mobiteli Josipe Rimac postali su 'zlatni rudnik'. Dvije stvari uznemiruju i više od guste mreže utjecaja koju je isplela

Dok se javnost zabavlja inkriminirajućim porukama, istrage i proces se vuku puževom brzinom

Dvije postojeće optužnice protiv Josipe Pleslić podignute su 23. veljače i 30. prosinca - 2022. godine. Od tada do danas one su u proceduralnom limbu kojem se kraj zasad ne vidi

Da, predmet Josipe Pleslić (ex Rimac) je iznimno opsežan. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek govorila je kako ima tri i pol milijuna stranica. Uz to, milijun ih zauzimaju samo poruke iz dva mobitela bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave.

Pa opet, nepodnošljivom djeluje činjenica da je Josipa Pleslić uhićena 29. svibnja 2020. godine, a da ni skoro pune četiri godine kasnije nema još niti pravomoćne optužnice protiv nje. Dakle, ne samo da nema presude, još nije ni počelo suđenje, a kad će – ne zna se.

Mobiteli i korozija

Ovaj politički iznimno nabijen slučaj, u sklopu kojeg je saslušano i dosta bivših članova Vlade, a pod istragom ih je završilo čak petero (Darko Horvat, Josip Aladrović, Boris Milošević, Gabrijela Žalac i Tomislav Tolušić), tako se protegnuo kroz cijeli mandat jedne vlasti. Sa solidnom perspektivom da pravosudnog zaključka ne bude ni do kraja neke buduće Vlade, koja će biti rezultat ovogodišnjih parlamentarnih izbora. Svi akteri priče su dotad, kao i njihovi politički suradnici koji su još uvijek itekako u igri, sigurno zaklonjeni iza “presumpcije nevinosti”.

U isto vrijeme, kako se pokazuje i u slučaju krajnje kontroverznog kandidata za mjesto glavnog državnog odvjetnika, Ivana Turudića, kompromitirajuća komunikacija Josipe Rimac povremeno izlazi u javnost i ukazuje na ozbiljne naslage korozije po raznim stupovima društva. Institucije za to vrijeme, navodno, rade svoj posao, ali ga, bez ikakve sumnje, rade dramatično sporo.

Žalbe na optužnicu – kod Turudića

Dvije postojeće optužnice protiv Josipe Pleslić podignute su 23. veljače i 30. prosinca – 2022. godine. Od tada do danas one su u proceduralnom limbu kojem se kraj zasad ne vidi. Trenutno stanje je takvo da se obrana žalila na legalnost dijela dokaza, a o žalbama će odlučiti Visoki kazneni sud. Na kojem je, eto slučajnosti, jedan od sudaca Ivan Turudić.

No, čak ni sve ovo nije najmučnije u iznimno politički nabijenoj priči koja se razvija puževom brzinom. Dvije stvari na koje zasad nema ni najmanje naznake odgovora su još više uznemirujuće od guste mreže utjecaja koju je bivša državna tajnica isplela u cijeloj vertikali državne vlasti, nastupajući često (i uspješno) kao osoba s političkim zaleđem iza kojeg stoji mnogo ozbiljniji autoritet.

Tko je dojavio, a tko prijetio Josipi Rimac?

Naime, Josipa Rimac je uhapšena nakon što je prijavila da joj je u automobilu prislušni uređaj. Nema ni najmanje naznake o tome tko joj je dojavio da je “pod mjerama” istražitelja i to toliko precizno da je znala gdje se točno nalazi “bubica”.

Isto tako, u svom posljednjem javnom istupu, prošle veljače, kazala je da su ona i članovi njene obitelji dobivali prijeteće poruke s kopijama dijelova komunikacije iz njenih mobitela. Te podatke, dakako, nemaju sitni dileri marihuane ili trgovkinje na placu, već ljudi koji su imali uvid u ono što su istražna tijela izvukla iz njenih mobitela. Pleslić je to prijavila nadležnima, no nije otkriveno tko joj na taj način prijeti. Ukoliko je sve izmislila, valjda bi istraga utvrdila da prijetnji nije bilo. Ukoliko, pak, nije, to znači da joj netko iz sustava ozbiljno prijeti, poručujući joj da o nekim stvarima drži – jezik za zubima.

No, brzinom kojom se raspliće ova trakavica, sudski epilog cijele priče o neobično moćnoj državnoj tajnici, javnost će dočekati tek kad priča o Vladi onog, kako se zvao, Andreja Plenkovića, bude tek crtica iz povijesti. A dotad će, sukladno prilici, iz njenog mobitela curiti inkriminirajuća komunikacija s ovim ili onim akterom društvenog života.