Zapovijedanjem mobilizacije, ruski predsjednik priznao je neuspjeh tzv. specijalne vojne operacije u Ukrajini. Moćna ruska vojska, koja je u nekoliko dana trebala pregaziti Ukrajini – ući u Kijev, omogućiti instaliranje proruskog režima i vratiti se doma – nakon sedam mjeseci rata treba pomoć rezervnih snaga.
Podsjetnik na Afganistan
Time se „specijalna vojna operacija“, čak i ako Kremlj to i dalje službeno ne priznaje, pretvara u stvarni rat koji dolazi na prag tisuća ruskih obitelji. To je drugi dokaz potpunog raspada Putinove strategije koja se temeljila na tome da se rat i njegove direktne posljedice drže što dalje od ruske javnosti. Održavanju te iluzije, da je rat negdje drugdje, služi, uostalom i termin „specijalne vojne operacije“.
Sada će tristo tisuća Rusa biti mobilizirano, njihova svakodnevica – posao, kuća, obitelj – okrenuta naglavačke. To sigurno nije ono što je Putin priželjkivao ili planirao kada je u veljači napao Ukrajinu. A stradavanje na bojištu može usmjeriti i katalizirati zbivanja u samoj Rusiji. Podsjetnik na to je rat koji je Sovjetski Savez vodio u Afganistanu.
Raste li rizik od pobune?
SSSR je u desetogodišnjem ratu u toj zemlji iscrpljen i oslabljen, vojno, financijski, ekonomski, a veliki gubitci izazvali su golemo nezadovoljstvo u samom SSSR-u gdje su 1980-ih godina očajne, ljute majke, kojima su djeca ginula u Afganistanu, pisale potresna pisma sovjetskim vlastima pitajući zašto su njihovi sinovi uopće tamo poslani.
Jedan od razloga što Putin nije trebao strahovati od široke pobune unutar Rusije – osim što ne preže od opresije – leži i u činjenici što je Kremlj pažljivo, i kroz svoje medije, upravljao pričom oko „specijalne vojne operacije“. Mobilizacija, makar i djelomična, to će nužno promijeniti. Za Ruse, koji su do jučer slušali da u Ukrajini sve ide po planu, vijest da će biti mobilizirani mora biti zapanjujuća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudbina vezana uz rat
Ugledni zapadni novinari i analitičari, dobri poznavatelji Rusije, često su naglašavali da će Putin nastojati izbjeći mobilizaciju, navodeći za to više razloga: izbjegavanje rizika od masovnije pobune, zadržavanje iluzije normalnosti u Rusiji, vrlo složena logistika, utjecaj na gospodarstvo koje u ionako teškim okolnostima ostaje bez radnika.
Današnjom objavom Putin je sve te razloge maknuo u stranu. Moguće je da taj riskantan potez pokazuje da ruski predsjednik smatra da je njegova (politička) sudbina vezana uz ishod rata u Ukrajini i da, ako hoće ostati na vlasti, mora pobijediti ili, u najmanju ruku, ne smije biti poražen. Takvo praktički egzistencijalno vezivanje uz rat čini ga opasnijim.
Opasnost od eskalacije
Mjesec dana nakon početka američki predsjednik Joe Biden neopreznom rečenicom potaknuo je spekulacije da Washington želi promjenu režima u Moskvi. Radilo se o opasnoj izjavi jer je Putin u njoj mogao dobiti potvrdu da ga SAD žele svrgnuti i da je Ukrajina pitanje njegovog opstanka. A ruski predsjednik se navodno godinama boji da ga ne snađe sudbina Gadafija i sličnih diktatora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Situaciju će dodatno eskalirati najavljeni referendumi o pripajanju Rusiji u okupiranim ukrajinskim regijama. Organiziraju ih proruski separatisti, a ishod je, po svemu sudeći, predvidljiv. Ti bi referendumi lako mogli biti povod za eskalaciju jer će u Moskvi – kako to već proizlazi iz tvrdnji Putinovog nekadašnjeg protežea, a sada glavnog jastreba Dimitrija Medvedeva – smatrati da se borbe vode više ne vode u Ukrajini, nego na teritoriju Rusije.
Analiza: Putin je postao još opasniji. Mobilizacija pokazuje da je svoju sudbinu čvrsto vezao uz ishod rata
Mobilizacija predstavlja visoki rizik za Putina i njegov režim, ali je očito procijenio da je to jedini način da ne bude poražen
Ugledni zapadni novinari i analitičari, dobri poznavatelji Rusije, često su naglašavali da će Putin nastojati izbjeći mobilizaciju, navodeći za to više razloga. Putin ih je sad sve demantirao
Rat je stigao u Rusiju. Vladimir Putin naredio je djelomičnu mobilizaciju, u borbe u Ukrajini bit će pozvano 300 tisuća rezervista. Putinova strategija, u Ukrajini i kod kuće, očito se raspada. Sad je samo pitanje kakve će biti posljedice.
Zapovijedanjem mobilizacije, ruski predsjednik priznao je neuspjeh tzv. specijalne vojne operacije u Ukrajini. Moćna ruska vojska, koja je u nekoliko dana trebala pregaziti Ukrajini – ući u Kijev, omogućiti instaliranje proruskog režima i vratiti se doma – nakon sedam mjeseci rata treba pomoć rezervnih snaga.
Podsjetnik na Afganistan
Time se „specijalna vojna operacija“, čak i ako Kremlj to i dalje službeno ne priznaje, pretvara u stvarni rat koji dolazi na prag tisuća ruskih obitelji. To je drugi dokaz potpunog raspada Putinove strategije koja se temeljila na tome da se rat i njegove direktne posljedice drže što dalje od ruske javnosti. Održavanju te iluzije, da je rat negdje drugdje, služi, uostalom i termin „specijalne vojne operacije“.
Sada će tristo tisuća Rusa biti mobilizirano, njihova svakodnevica – posao, kuća, obitelj – okrenuta naglavačke. To sigurno nije ono što je Putin priželjkivao ili planirao kada je u veljači napao Ukrajinu. A stradavanje na bojištu može usmjeriti i katalizirati zbivanja u samoj Rusiji. Podsjetnik na to je rat koji je Sovjetski Savez vodio u Afganistanu.
Raste li rizik od pobune?
SSSR je u desetogodišnjem ratu u toj zemlji iscrpljen i oslabljen, vojno, financijski, ekonomski, a veliki gubitci izazvali su golemo nezadovoljstvo u samom SSSR-u gdje su 1980-ih godina očajne, ljute majke, kojima su djeca ginula u Afganistanu, pisale potresna pisma sovjetskim vlastima pitajući zašto su njihovi sinovi uopće tamo poslani.
Jedan od razloga što Putin nije trebao strahovati od široke pobune unutar Rusije – osim što ne preže od opresije – leži i u činjenici što je Kremlj pažljivo, i kroz svoje medije, upravljao pričom oko „specijalne vojne operacije“. Mobilizacija, makar i djelomična, to će nužno promijeniti. Za Ruse, koji su do jučer slušali da u Ukrajini sve ide po planu, vijest da će biti mobilizirani mora biti zapanjujuća.
Sudbina vezana uz rat
Ugledni zapadni novinari i analitičari, dobri poznavatelji Rusije, često su naglašavali da će Putin nastojati izbjeći mobilizaciju, navodeći za to više razloga: izbjegavanje rizika od masovnije pobune, zadržavanje iluzije normalnosti u Rusiji, vrlo složena logistika, utjecaj na gospodarstvo koje u ionako teškim okolnostima ostaje bez radnika.
Današnjom objavom Putin je sve te razloge maknuo u stranu. Moguće je da taj riskantan potez pokazuje da ruski predsjednik smatra da je njegova (politička) sudbina vezana uz ishod rata u Ukrajini i da, ako hoće ostati na vlasti, mora pobijediti ili, u najmanju ruku, ne smije biti poražen. Takvo praktički egzistencijalno vezivanje uz rat čini ga opasnijim.
Opasnost od eskalacije
Mjesec dana nakon početka američki predsjednik Joe Biden neopreznom rečenicom potaknuo je spekulacije da Washington želi promjenu režima u Moskvi. Radilo se o opasnoj izjavi jer je Putin u njoj mogao dobiti potvrdu da ga SAD žele svrgnuti i da je Ukrajina pitanje njegovog opstanka. A ruski predsjednik se navodno godinama boji da ga ne snađe sudbina Gadafija i sličnih diktatora.
Situaciju će dodatno eskalirati najavljeni referendumi o pripajanju Rusiji u okupiranim ukrajinskim regijama. Organiziraju ih proruski separatisti, a ishod je, po svemu sudeći, predvidljiv. Ti bi referendumi lako mogli biti povod za eskalaciju jer će u Moskvi – kako to već proizlazi iz tvrdnji Putinovog nekadašnjeg protežea, a sada glavnog jastreba Dimitrija Medvedeva – smatrati da se borbe vode više ne vode u Ukrajini, nego na teritoriju Rusije.