Možda i najluđa priča o državnoj upravi: da bi složili jedan običan izvještaj, šalju 260 dopisa na 260 adresa
Otkrivamo neobično plastičan uvid u potpuno neefikasan, na momente apsurdan način funkcioniranja hrvatske državne administracije
Kad je nedavno objavljeno da će Vlada potrošiti 637 tisuća eura kako bi napravila platformu za prijavu korupcije, Ministarstvo pravosuđa i uprave našlo se pod salvom kritika: je li planirana cijena softvera previsoka i kakva će uopće biti korist od tog posla na koji Vlada namjerava potrošiti europski novac? Tjedan dana kasnije, Ministarstvo objavljuje novi natječaj: europski novac ovoga puta misle iskoristiti za digitalizaciju etičkog sustava državnih službenika.
Taj sustav postoji otkako je 2011. donesen kodeks ponašanja u državnoj administraciji. Sada ga, međutim, Vlada namjerava „osuvremeniti“ i „digitalizirati“ – kako su još u ljeto 2021. dogovorili s Bruxellesom – i u to uložiti 254.827 eura iz europskog fonda za oporavak. Tako je, eto, raspisan još jedan u nizu natječaja na kojem Vladini resori nabavljaju razna softverska rješenja.
Iz nekog drugog stoljeća
No, ovaj je po jednom detalju interesantan: daje neobično plastičan uvid u potpuno neefikasan, na momente apsurdan način funkcioniranja hrvatske državne administracije koja ne radi po usuglašenim pravilima, a između sebe razmjenuje hrpetine dopisa. Ovdje se, istina, radi o tek malom dijelu države uprave – sustavu koji brine o pravilima ponašanja službenika – ali lako je zamisliti da slično izgleda i šira slika.
Svake godine Ministarstvo na svojim stranicama objavljuje godišnje izvješće o pritužbama građana na ponašanje državnih službenika. Zadnje je, recimo, objavljeno 27. siječnja i u njemu je zabilježeno 207 pritužbi. Način na koji to izvješće nastaje kao da ne pripada ovom stoljeću.
Svatko radi na svoj način
Služba za etiku i integritet u prosincu šalje Excel tablice povjerenicima za etiku u ministarstvima, agencijama, Saboru, Vladi, sudovima i tako dalje. Povjerenici ispunjavaju te tablice svojim podacima o pritužbama i pohvalama na račun državnih službenika, koje su tijekom godine slobodno mogli voditi svaki na svoj način, jer pravila nema.
„Način na koji će povjerenici za etiku voditi evidencije o pritužbama nije propisan Etičkim kodeksom, već povjerenici u svojim internim evidencijama unose različite podatke”, potvrđuju iz Ministarstva.
Masovna razmjena dopisa
Budući da ima cijeli niz institucija i tijela koja moraju primjenjivati Etički kodeks, krajem svake godine se, izgleda, događa masovna razmjena tablica i dopisa u državnoj upravi. “Neovisno o načinu vođenja evidencije, ona se vodi lokalno te Služba za etiku i integritet, da bi utvrdila stanje u određenom trenutku, treba slati 260 dopisa na 260 adresa”, tvrde iz resornog Ministarstva. U državnim tijelima je trenutno 209 povjerenika za etiku i 52 zamjenika s ovlastima povjerenika.
Sve se potom vraća Službi za etiku koja “sistematizira i ujednačava” podatke tako da ih iz pojedinačnih Excel tablica koje dostavljaju povjerenici “prepisuju u zbirnu Excel tablicu koja se sastoji od 4 lista s nazivima državnih i pravosudnih tijela (…)”.
Evidencije se, zaključili su u resoru ministra Ivana Malenice, “vode i sistematiziraju u, za ovu svrhu, neadekvatnim programima paketa MS Office”. U odgovoru na naš upit naveli su podužu listu podataka koji se onda unose “ručno, a takav način unosa ne omogućuje analitičku obradu podataka”.
Zaboravna administracija
Nije, međutim, problem samo u “neadekvatnim programima”. Događa se da državna tijela naprosto ne obavijeste Ministarstvo pravosuđa da je imenovan novi povjerenik za etiku ili da je postojeći promijenio kontakte. Zato podaci o povjerenicima, koji trebaju biti dostupni javnosti, nisu uvijek točni, što znači da je građanima otežano stupiti u kontakt s njima.
Da samo građanima: Ministarstvo otvoreno kaže da ima situacija kada ni Etičko povjerenstvo ni Služba za etiku ne mogu tek tako ući u trag nekom povjereniku. Kako bi to bilo koji softver mogao promijeniti, nije baš jasno.
No, u resoru ministra Malenice uvjeravaju da će ovo ulaganje ujednačiti rad povjerenika za etiku te omogućiti praćenje prakse Etičkog povjerenstva, kao i praćenje stanja i riješenosti pritužbi na rad i ponašanje državnih službenika. Cilj je da broj utemeljenih pritužbi bude što manji, a službenici što svjesniji kako se moraju ponašati.
Ali što mi uopće dobivamo?
Ostaje, na kraju, i pitanje cijene – onih 254.827 eura bez PDV-a. Za taj novac očekuje se analiza stanja, uspostava IT sustava eEtika, edukacija korisnika… Vrijednost nabave “određena je na temelju prethodno provedenih postupaka javne nabave slične namjene sukladno uputama Europske komisije u procesu izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornosti”.
“Međutim, riječ je o otvorenom postupku, stoga će ponuditelji sukladno tržišnim uvjetima dati ponude, o kojima će u konačnici ovisiti koliko će sredstava biti utrošeno”, kažu u odgovoru na naš upit.
Ali nije pitanje samo koliko, nego i kako: kako će novac biti potrošen i što ćemo od toga dobiti? Koja je svrha i kakav će biti učinak, osim ukidanja besmislenih i neefikasnih procedura. Nakon što 892 tisuće eura iz europskog fonda za oporavak i otpornost ode na antikorupcijsku platformu i digitalizaciju etičkog sustava, hoće li, dakle, ova država funkcionirati bolje? Bolje za građane.