Dug i težak put
Postoje tri bitne stvari koje u tom kontekstu treba uzeti u obzir. Prvo, HDZ, iako je pojedinačno najjača stranka, podržava između četvrtine i trećine birača. Od te potpore, do one preko 50 posto koja je nužna za pobjedu na predsjedničkim izborima, jako je dug i težak put.
Drugo, hrvatske biračice i birači u evo sad već skoro četvrt stoljeća niti jednom nisu birali kandidata najjače stranke u Saboru za predsjednika države. Mesić je prvi put pobijedio kao dio šire koalicije koja je taman došla na vlast, ali SDP i HSLS su tad imali svog kandidata (Dražena Budišu). U četiri preostala izborna ciklusa svaki put je, nepogrešivo, pobijedio kandidat ili kandidatkinja oporbe.
Ratovi u najavi
Treća i najgora stvar za HDZ u narednim predsjedničkim izborima je – kalendar. Naime, ukoliko se stvari budu odvijale po redovnom rasporedu, predsjednički izbori će se održati tek četiri ili pet mjeseci nakon parlamentarnih. Zašto je to bitno?
Čak i ako HDZ izgubi većinu u Saboru, jednostavno je teško vjerovati da će biti dovoljno vremena da nova vlast razočara i revoltira toliki dio birača da se okrenu kandidatu ili kandidatkinji u tom scenariju oporbenog HDZ-a. Da se ne govori o tome da bi stranku, u slučaju poraza na parlamentarnih izborima, vrlo izvjesno baš u vrijeme pred samu predsjedničku kampanju razdirali ozbiljni unutarstranački ratovi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teže ako Plenković ostane na vlasti
Ukoliko, pak, HDZ pobijedi na parlamentarnim izborima u ljeto 2024. godine, vremena za razočaravanje novom vlasti neće ni trebati – jer će vlast ostati praktički ista kakvu Hrvatska ima od 2016. godine i za koju oko 70 posto građana smatra da vodi zemlju u krivom smjeru.
Pritom će se biračima nezadovoljnima HDZ-om predsjednička funkcija od strane oporbenih stranaka predstavljati kao jedina brana HDZ-ovom kompletnom preuzimanju države. Uglavnom, čini se da bi u slučaju pobjede vladajuće stranke na parlamentarnim izborima njenom kandidatu ili kandidatkinji na predsjedničkim izborima bilo još i teže nego da Andrej Plenković siđe s vlasti.
Sudbina Mate Granića
No, u tom slučaju osobi koju će stranka izabrati za svog predsjedničkog kandidata barem nitko iznutra ne bi osporavao legitimnost. Teško je, naime, vjerovati da HDZ neće predstaviti svoj adut za predsjednički izbore prije jeseni 2024. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U slučaju poraza na parlamentarnim izborima, taj kandidat ili kandidatkinja bi su u samom HDZ-u mogli početi doživljavati kao strano tijelo, kao netko koga je nametnuo Andrej Plenković, čija bi popularnost izbornim porazom na Trgu žrtava fašizma naglo okopnila. Moglo bi se, ukratko, dogoditi da taj kandidat ili kandidatkinja prođu kao Mate Granić 2000. godine, kad je nezanemariv dio HDZ-a držao palčeve da za njegov poraz.
Šimonović i Grabar-Kitarović
Od imena o kojima se nedavno krenulo i medijski špekulirati zasad se najozbiljnije doimaju Kolinda Grabar-Kitarović i Ivan Šimonović. Bivša predsjednica zbog toga što već nekoliko tjedana traje svojevrsna operacija povećanja njene vidljivosti u javnosti, kako u tradicionalnim medijima, tako i – još više – na društvenim mrežama. Grabar-Kitarović možda nije u pretkampanji, ali ovo što radi izgleda baš tako.
Ivan Šimonović, pak, sasvim sigurno nije u nikakvoj pretkampanji. Pomoćnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava rijetko istupa u javnosti, a nije bio dramatično eksponiran ni kad je prije 15-ak godina kao nestranačka osoba obnašao dužnost ministra pravosuđa u Vladi Ive Sanadera i kasnije Jadranke Kosor. Uz uglednu međunarodnu karijeru, ono što bi Šimonovića moglo činiti kvalitetnim kandidatom za predsjednika je upravo njegova samozatajnost i smiren izričaj – kao suprotnost burnoj, metaforičkoj i svađalačkoj retorici Zorana Milanovića ili svim silnim populističkim performansima Kolinde Grabar-Kitarović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Metak za stranku
Međutim, ni on, a još manje danas također nestranačka Grabar-Kitarović teško bi mogli, kao izbor HDZ-a, izbjeći sve spomenute probleme koju kandidata ili kandidatkinju te stranke čekaju na predsjedničkim izborima. Ipak, za neke kategoričke prognoze o ishodu tih izbora ipak je prerano.
Iako se u ovom trenutku kao najsigurnija oklada doima da će u okršaj za Pantovčak HDZ poslati nekog tko će biti spreman, jednostavno, “progutati metak za stranku”, ne treba podcijeniti ni činjenicu da cijelu konfiguraciju predsjedničkih izbora, za razliku od svih drugih, presudno određuju sami kandidati. S njihovom brojnošću, podrškom, političkim nasljeđem i karakterom – ovakvim ili onakvim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li Grabar-Kitarović, ili bilo koji drugi kandidat HDZ-a, pobijediti na predsjedničkim izborima? Jako teško
Na izborima na kojima uglavnom pobjeđuju kandidati opozicije, protiv HDZ-a igra i kalendar
Stranka koja je na parlamentarnim izborima osam od deset puta zabilježila pobjedu, na predsjedničkima od 2000. godine naovamo ima skor 1:4. I ne čini se izvjesnim da bi ga mogla popraviti
Nakon vremena Franje Tuđmana, za HDZ su predsjednički izbori najstresniji dio političke utakmice. Stranka koja je na parlamentarnim izborima osam od deset puta zabilježila pobjedu, na predsjedničkima od 2000. godine naovamo ima skor 1:4.
Pobijedila je samo Kolinda Grabar-Kitarović, a poraze “stožernoj stranci svih Hrvata” rutinski i s velikom razlikom su nanosili Stipe Mesić (dvaput), te Ivo Josipović i Zoran Milanović. Kako stvari stoje, složena vremena HDZ čekaju i na sljedećim predsjedničkim izborima, onima koji se trebaju održati krajem 2024. godine.
Dug i težak put
Postoje tri bitne stvari koje u tom kontekstu treba uzeti u obzir. Prvo, HDZ, iako je pojedinačno najjača stranka, podržava između četvrtine i trećine birača. Od te potpore, do one preko 50 posto koja je nužna za pobjedu na predsjedničkim izborima, jako je dug i težak put.
Drugo, hrvatske biračice i birači u evo sad već skoro četvrt stoljeća niti jednom nisu birali kandidata najjače stranke u Saboru za predsjednika države. Mesić je prvi put pobijedio kao dio šire koalicije koja je taman došla na vlast, ali SDP i HSLS su tad imali svog kandidata (Dražena Budišu). U četiri preostala izborna ciklusa svaki put je, nepogrešivo, pobijedio kandidat ili kandidatkinja oporbe.
Ratovi u najavi
Treća i najgora stvar za HDZ u narednim predsjedničkim izborima je – kalendar. Naime, ukoliko se stvari budu odvijale po redovnom rasporedu, predsjednički izbori će se održati tek četiri ili pet mjeseci nakon parlamentarnih. Zašto je to bitno?
Čak i ako HDZ izgubi većinu u Saboru, jednostavno je teško vjerovati da će biti dovoljno vremena da nova vlast razočara i revoltira toliki dio birača da se okrenu kandidatu ili kandidatkinji u tom scenariju oporbenog HDZ-a. Da se ne govori o tome da bi stranku, u slučaju poraza na parlamentarnih izborima, vrlo izvjesno baš u vrijeme pred samu predsjedničku kampanju razdirali ozbiljni unutarstranački ratovi.
Teže ako Plenković ostane na vlasti
Ukoliko, pak, HDZ pobijedi na parlamentarnim izborima u ljeto 2024. godine, vremena za razočaravanje novom vlasti neće ni trebati – jer će vlast ostati praktički ista kakvu Hrvatska ima od 2016. godine i za koju oko 70 posto građana smatra da vodi zemlju u krivom smjeru.
Pritom će se biračima nezadovoljnima HDZ-om predsjednička funkcija od strane oporbenih stranaka predstavljati kao jedina brana HDZ-ovom kompletnom preuzimanju države. Uglavnom, čini se da bi u slučaju pobjede vladajuće stranke na parlamentarnim izborima njenom kandidatu ili kandidatkinji na predsjedničkim izborima bilo još i teže nego da Andrej Plenković siđe s vlasti.
Sudbina Mate Granića
No, u tom slučaju osobi koju će stranka izabrati za svog predsjedničkog kandidata barem nitko iznutra ne bi osporavao legitimnost. Teško je, naime, vjerovati da HDZ neće predstaviti svoj adut za predsjednički izbore prije jeseni 2024. godine.
U slučaju poraza na parlamentarnim izborima, taj kandidat ili kandidatkinja bi su u samom HDZ-u mogli početi doživljavati kao strano tijelo, kao netko koga je nametnuo Andrej Plenković, čija bi popularnost izbornim porazom na Trgu žrtava fašizma naglo okopnila. Moglo bi se, ukratko, dogoditi da taj kandidat ili kandidatkinja prođu kao Mate Granić 2000. godine, kad je nezanemariv dio HDZ-a držao palčeve da za njegov poraz.
Šimonović i Grabar-Kitarović
Od imena o kojima se nedavno krenulo i medijski špekulirati zasad se najozbiljnije doimaju Kolinda Grabar-Kitarović i Ivan Šimonović. Bivša predsjednica zbog toga što već nekoliko tjedana traje svojevrsna operacija povećanja njene vidljivosti u javnosti, kako u tradicionalnim medijima, tako i – još više – na društvenim mrežama. Grabar-Kitarović možda nije u pretkampanji, ali ovo što radi izgleda baš tako.
Ivan Šimonović, pak, sasvim sigurno nije u nikakvoj pretkampanji. Pomoćnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava rijetko istupa u javnosti, a nije bio dramatično eksponiran ni kad je prije 15-ak godina kao nestranačka osoba obnašao dužnost ministra pravosuđa u Vladi Ive Sanadera i kasnije Jadranke Kosor. Uz uglednu međunarodnu karijeru, ono što bi Šimonovića moglo činiti kvalitetnim kandidatom za predsjednika je upravo njegova samozatajnost i smiren izričaj – kao suprotnost burnoj, metaforičkoj i svađalačkoj retorici Zorana Milanovića ili svim silnim populističkim performansima Kolinde Grabar-Kitarović.
Metak za stranku
Međutim, ni on, a još manje danas također nestranačka Grabar-Kitarović teško bi mogli, kao izbor HDZ-a, izbjeći sve spomenute probleme koju kandidata ili kandidatkinju te stranke čekaju na predsjedničkim izborima. Ipak, za neke kategoričke prognoze o ishodu tih izbora ipak je prerano.
Iako se u ovom trenutku kao najsigurnija oklada doima da će u okršaj za Pantovčak HDZ poslati nekog tko će biti spreman, jednostavno, “progutati metak za stranku”, ne treba podcijeniti ni činjenicu da cijelu konfiguraciju predsjedničkih izbora, za razliku od svih drugih, presudno određuju sami kandidati. S njihovom brojnošću, podrškom, političkim nasljeđem i karakterom – ovakvim ili onakvim.