Hvalevrijednom aktivnošću bave se novinari Indexa. Odlučili su sakupljati dobre vijesti pa ih jednom sedmično objavljivati u porcijama po deset. To je tjedna doza optimizma. Volimo saznati za stvari koje će nas zadiviti, a ne samo pokralo se, poharalo, prevarilo, zaškrgutalo i zaratilo. Čovjek bude bolje ako mu se bar ponekad i na trenutak ukaže da svijet može biti žut, plav i čipkast, a ne samo crn i opak.
Izgleda, međutim, da velika suša dobrih vijesti vlada u domovini, a forma traži deset, zato Indeksovci uz naše zamiješaju i strane. U posljednjem izdanju svog bloka pozitive, uspjeli su nakupiti šest događaja iz Hrvatske. Nažalost, odreda malih. Važnih, ali malih. U svima su junaci pojedinci ili uske skupine međusobno povezanih ljudi koji su napravili nešto dobro, lijepo i hrabro jer je, ako ćemo pravo, takva njihova narav. Te pričice inspiriraju i provociraju nas druge da sami sebe zapitamo bismo li mi imali te snage i tog karaktera u situacijama u kojima su oni zablistali. Ali gdje su nam velike dobre vijesti, vijesti širih razmjera, to je pitanje na koje navodi ova zgodna medijska akcija.
Minijature dobrih vijesti liječe
To što je jedna žena ovih dana nabasala na 700 izgubljenih eura, vratila ih vlasniku i odbila kad joj je pola svote htio dati za nagradu pokazuje kakav čovjek treba biti naspram gramzivosti koja je glavna tema skoro svih skandala vezanih uz politiku, moć i silu. Ugodno je čuti da je grupa od nekoliko vatrogasaca iz Svete Nedjelje skočila i spasila muškarca koji je upravo imao infarkt, kao i to da se više dobrih ljudi javilo samohranoj majci iz Splita koja mora izaći iz podstanarskog stana i ponudilo njoj i djetetu smještaj bez plaćanja.
Fine su to pripovijetke, a istinite. U medijima je svaki dan toliko lopovština, opačina i gadosti da ovakve minijature upravo liječe. Na taj isti način okupili su se volonteri nakon potresa i učinili da ruševine izgledaju barem malo manje strašne. Dobrota naših ljudi promalja glavu iz sivila uvijek kad kakvom teško bolesnom dječaku treba nedostižni novac za liječenje u inozemstvu ili kad negdje izađe članak o siromašnoj obitelji s četvero djece koja spava u vlažnom sobičku. Ali, doista, gdje su velike dobre vijesti za Indexovu rubriku?
Vijesti bitne za velik broj građana
Tu mislim na one koje bi bile blagotvorne za velik broj građana, za goleme skupine ljudi – visokih profesionalaca, pacijenata, penzionera, djece s posebnim potrebama, siromašnih ili apatičnih. Nema ih? Ili ih nitko ne vidi? I jedna takva mjesečno bila bi sasvim dovoljna, odrekli bismo se naslijepo popisa od deset tjedno. Pa koja je to za ovaj mjesec? Koja za prethodni i onaj prije njega? Daj da se sjetimo.
No bit će da smo s tim tanki pa je zadatak težak. Jer ne može biti da jedna redakcija, kojoj je posao da 24 sata prati što se događa u državi, ne zapazi bivola na pustom polju. Antene ga sigurno ne bi promašile, kao, uostalom, ni oko bilo kojeg prolaznika ispod njihovih prozora. Kad je nešto veliko, svatko to vidi. Veliko udara u čelo i naširoko se raspoznaje. Ali kod nas su obično velike afere s ministrima. Obračuni među momcima iz mafije, koje, navodno, u Hrvatskoj nema. Skandali u DORH-u. Političko poltronstvo. Korupcijski zapleti. I liste čekanja kod doktora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato možemo pabirčiti samo male događaje povezane s pojedinačnom dobrotom, entuzijazmom i poštenjem. Ima ih stvarno posvuda i život s njima bolje zvuči. Ali, ako ćemo pravo, radije bismo zbirke dobrih vijesti koje zvone na sva zvona. Samo se takvih uglavnom ne možemo sjetiti ni za novogodišnje rezimee.
Možete li se sjetiti ijedne uistinu dobre, velike vijesti, blagotvorne za cijelo hrvatsko društvo?
Izgleda da velika suša dobrih vijesti vlada u domovini
Zato možemo pabirčiti samo male događaje povezane s pojedinačnom dobrotom, entuzijazmom i poštenjem. Ima ih stvarno posvuda i život s njima bolje zvuči. Ali, ako ćemo pravo, radije bismo zbirke dobrih vijesti koje zvone na sva zvona. Samo se takvih uglavnom ne možemo sjetiti ni za novogodišnje rezimee.
Hvalevrijednom aktivnošću bave se novinari Indexa. Odlučili su sakupljati dobre vijesti pa ih jednom sedmično objavljivati u porcijama po deset. To je tjedna doza optimizma. Volimo saznati za stvari koje će nas zadiviti, a ne samo pokralo se, poharalo, prevarilo, zaškrgutalo i zaratilo. Čovjek bude bolje ako mu se bar ponekad i na trenutak ukaže da svijet može biti žut, plav i čipkast, a ne samo crn i opak.
Izgleda, međutim, da velika suša dobrih vijesti vlada u domovini, a forma traži deset, zato Indeksovci uz naše zamiješaju i strane. U posljednjem izdanju svog bloka pozitive, uspjeli su nakupiti šest događaja iz Hrvatske. Nažalost, odreda malih. Važnih, ali malih. U svima su junaci pojedinci ili uske skupine međusobno povezanih ljudi koji su napravili nešto dobro, lijepo i hrabro jer je, ako ćemo pravo, takva njihova narav. Te pričice inspiriraju i provociraju nas druge da sami sebe zapitamo bismo li mi imali te snage i tog karaktera u situacijama u kojima su oni zablistali. Ali gdje su nam velike dobre vijesti, vijesti širih razmjera, to je pitanje na koje navodi ova zgodna medijska akcija.
Minijature dobrih vijesti liječe
To što je jedna žena ovih dana nabasala na 700 izgubljenih eura, vratila ih vlasniku i odbila kad joj je pola svote htio dati za nagradu pokazuje kakav čovjek treba biti naspram gramzivosti koja je glavna tema skoro svih skandala vezanih uz politiku, moć i silu. Ugodno je čuti da je grupa od nekoliko vatrogasaca iz Svete Nedjelje skočila i spasila muškarca koji je upravo imao infarkt, kao i to da se više dobrih ljudi javilo samohranoj majci iz Splita koja mora izaći iz podstanarskog stana i ponudilo njoj i djetetu smještaj bez plaćanja.
Fine su to pripovijetke, a istinite. U medijima je svaki dan toliko lopovština, opačina i gadosti da ovakve minijature upravo liječe. Na taj isti način okupili su se volonteri nakon potresa i učinili da ruševine izgledaju barem malo manje strašne. Dobrota naših ljudi promalja glavu iz sivila uvijek kad kakvom teško bolesnom dječaku treba nedostižni novac za liječenje u inozemstvu ili kad negdje izađe članak o siromašnoj obitelji s četvero djece koja spava u vlažnom sobičku. Ali, doista, gdje su velike dobre vijesti za Indexovu rubriku?
Vijesti bitne za velik broj građana
Tu mislim na one koje bi bile blagotvorne za velik broj građana, za goleme skupine ljudi – visokih profesionalaca, pacijenata, penzionera, djece s posebnim potrebama, siromašnih ili apatičnih. Nema ih? Ili ih nitko ne vidi? I jedna takva mjesečno bila bi sasvim dovoljna, odrekli bismo se naslijepo popisa od deset tjedno. Pa koja je to za ovaj mjesec? Koja za prethodni i onaj prije njega? Daj da se sjetimo.
No bit će da smo s tim tanki pa je zadatak težak. Jer ne može biti da jedna redakcija, kojoj je posao da 24 sata prati što se događa u državi, ne zapazi bivola na pustom polju. Antene ga sigurno ne bi promašile, kao, uostalom, ni oko bilo kojeg prolaznika ispod njihovih prozora. Kad je nešto veliko, svatko to vidi. Veliko udara u čelo i naširoko se raspoznaje. Ali kod nas su obično velike afere s ministrima. Obračuni među momcima iz mafije, koje, navodno, u Hrvatskoj nema. Skandali u DORH-u. Političko poltronstvo. Korupcijski zapleti. I liste čekanja kod doktora.
Zato možemo pabirčiti samo male događaje povezane s pojedinačnom dobrotom, entuzijazmom i poštenjem. Ima ih stvarno posvuda i život s njima bolje zvuči. Ali, ako ćemo pravo, radije bismo zbirke dobrih vijesti koje zvone na sva zvona. Samo se takvih uglavnom ne možemo sjetiti ni za novogodišnje rezimee.