Mučno svjedočanstvo podređenog koji je morao posuđivati novac uhićenom HDZ-ovcu: 'Izrežirao je odvratan scenarij, nikad mi nije vraćao'

Knjigu, u kojoj je i poglavlje o Potočancu i njegovoj zlouporabi funkcije koju je koristio za posuđivanje novca, Sliško je pisao dvije godine i završio je prije dva mjeseca, a sada s jednim nakladnikom iz Varaždina pregovara o njenom tiskanju. Telegramu je dao ekskluzivno pravo na objavu dijela sadržaja.

Posuđivao novac za svoju ovisnost o kocki

Upravo je nevjerojatna Sliškova prognoza u knjizi o tome kako će završiti Potočanac.

”Šefova sudbina, ukoliko ne bude tražio stručnu pomoć, sigurno neće biti dobra, a mogući su sljedeći ishodi: da izgubi posao, da mu se raspadne obitelj, da on bude žrtvom vjerovnika, da ga netko tuži zbog dugova koje ne vraća, da sebi nešto napravi ili da on napravi nešto loše drugome pa zato bude kažnjen ili da mu banke uzmu sve ako ostane bez posla a ima kredit. Sve je stavio na politiku, a ne na svoju struku što je danas vrlo riskantno”, proročanski je napisao Sliško u spomenutoj knjizi od oko 600 stranica, u poglavlju o svom bivšem šefu, nazvanom ”Subordinacija i odnosi vjerovnik dužnik”.

Sliško iznimno precizno, spominjući kako je Potočanac ”sve stavio na politiku”, razotkriva kako je bivši predstojnik Zavoda za socijalnu skrb koristio političku moć i utjecaj i na taj način dolazio do novca za svoju ovisnost o kocki. No, on nije jedini od koga je sad već bivši predstojnik i istaknuti član HDZ-a u Požeško-slavonskoj županiji posuđivao novac, a nije ga vraćao. Sliško nam je ustupio nekoliko potvrda s potpisom Potočanca da je posudio novac i da će ga vratiti.

‘Žalio se da nema novca za kupnju školske torbe’

Zato je upravo nevjerojatno da u Požegi, maloj sredini u kojoj svatko o svakome sve zna, nije učinjeno ništa da se s važnog mjesta Zavoda za socijalnu skrb ukloni osoba ovisna o kocki, tim prije, što su – kaže Sliško – o tome kolala anonimna pisma nadležnima, ali nitko ništa nije poduzimao.

Naši sugovornici u Požegi, s kojima smo razgovarali u četvrtak, kada je Potočanac uhićen, vjeruju kako su silni iznosi posuđenog novca, koje bi trošio u kladionicama, ozbiljno narušili bračne odnose u obitelji s četvero malodobne djece, od kojih je najmlađe rođeno 2023. vjerojatno i bili uzrok obiteljskog nasilja.

”Znam da se jednom požalio kako nema novca za kupnju školske torbe djetetu”, kaže Sliško.

‘Tražio je da mu posudim 700 eura do četvrtka’

U knjizi spominje detalj koji to potvrđuje: ”Utorak, 23. svibnja 2023. godine, kao i obično, ubrzo poslije jutarnje kave zove me šef k sebi (ovaj puta osobno, a ne preko tajnice) i više mi ne da otići. Zatim u jednom trenutku me zove da dođem pogledati što je na monitoru njegovog računala, a bila je nekakva opomena da nije platio 700 eura za školsku ekskurziju svog sina.

Tražio je da mu posudim 700 eura do četvrtka. Nije pomoglo što sam uporno govorio kako više nemam novaca, a on je ponavljao kako će mi ovaj puta sigurno novac vratiti u roku od dva dana, odnosno do četvrtka 25. svibnja 2023. godine”.

”Ravnatelj Centra za socijalnu skrb Požega Vjekoslav Potočanac, koristeći svoj položaj, počeo je od mene posuđivati novac 2021. godine i postupno je tražio sve veće iznose koje unatoč obećanjima nije vraćao”, stoji na početku spomenutog poglavlja Sliškove knjige.

‘Novac se od mene traži s pozicije moći’

”Kada više nisam imao, tražio je neka nađem tko ima, a kako dugove nije vraćao tim osobama to sam učinio ja umjesto njega jer sam se osjećao odgovornim. Od koga god bih tražio pomoć ili savjet uvijek bih dobivao odgovore da sam za to kriv ja i da je to moja privatna stvar. Ja tako ne mislim jer se to događa na mom radnom mjestu i za vrijeme radnog vremena i novac se od mene traži s pozicije moći.

Radim u javnoj službi, a moj posao se u osnovi sastoji u tome da sudovima za mladež i državnim odvjetništvima za mladež dajem mišljenja o mladim osobama s problemima u ponašanju, što ne mogu raditi ako sam uznemiren. Stoga smatram da imam pravo na zaštitu od strane institucija države za koju radim”.

U maloj sredini, kakva je Požega, bio je nedodirljiv

Potočanac je u raznim, brojnim prigodama bio u društvu s aktualnom županicom Antonijom Jozić, bivšim županom Alojzom Tomaševićem (pravomoćno osuđenim za obiteljsko nasilje), bivšim gradonačelnikom Darkom Puljašićem, svojedobno najmoćnijim tamošnjim HDZ-ocem, saborskim zastupnikom Franjom Lucićem (danas na izdržavanju zatvorske kazne), požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, bivšim i sadašnjim ministrima rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josipom Aladrovićem i Marinom Piletićem.

Slovio je kao moćna osoba, donator HDZ-a, član županijskog odbora te stranke, član povjerenstva za promicanje ravnopravnosti spolova Požeško-slavonske županije… U maloj sredini kakva je Požega spadao je među nedodirljive, u krug moćnih osoba kojima se ne valja zamjeriti, pa je lako posuđivao novac i nije smatrao da dug treba vratiti.

Sliško pogađa srž kadrovske politike HDZ-a

Sliško odlično locira problem i pojašnjava način na koji funkcionira HDZ, stranka kojoj još uvijek pripada Potočanac i kako svoje članove uhljebljuje na odgovorne funkcije.

”Najviše zabrinjava to što je jedna takva osoba ikada i postala čelnikom vrlo važne javne ustanove, a kako svoj položaj koristi da bi posuđivala novac od zaposlenika to više ne bi smjela biti njena privatna stvar. Meni, ali i drugima, nije potpuno jasno da li su lokalni pripadnici vladajuće stranke, bez čije podrške nije moguće postati ravnateljem niti jedne lokalne javne i/ili državne ustanove, znali za ovaj problem.

Prema tvrdnjama više meni poznatih osoba, vjerojatno jesu, ali je njima bilo bitno samo skloniti takvu osobu iz svog vidokruga pa su je odlučili postaviti za čelnika u službi koju i sami smatraju marginalnom ili o kojoj zapravo znaju malo ili ništa”, napisao je Sliško, pogađajući srž kadrovske politike HDZ-a.

To sam ti ja dao, pa ti malo daj od toga meni

Vezano uz to, zanimljiv je i sljedeći odlomak: ”Još mi je i razumljivo”, piše Sliško, ”kada čelnici koje je postavila vladajuća stranka plaćaju veću stranačku članarinu, što je neka vrsta stranačkog poreza, a skrivena (ili čak otvorena) poruka glasi:

Mi smo ti to dali pa sada ti daj i nama nešto od toga. No, to je njihova unutarstranačka stvar pa tko na to pristaje neka mu bude. U ovom mom slučaju čini mi se kako se radi upravo o tome, što je zapravo kriminal. Kada mi se govori koliku imam plaću i kako mi je dobro, kao da mi se želi reći: To sam ti ja dao pa ti malo daj od toga meni, a tebi će još dosta ostati.

To nisam naveo bez veze jer kada sam vraćao šefov dug od plaće mi je ostajalo negdje oko pola, a on me je pitao: Je li da ti je to dosta?’

Potočancu posudio ukupno 10.000 eura

Sliško pokazuje potvrdu koju je 8. travnja 2023. potpisao Potočanac priznajući da mu je od veljače 2021. posuđivao novac ”za svoje potrebe” u ukupnom iznosu od 9.345,41 eura, a potom i izjavu od 23. svibnja 2023. o novoj posudbi od 600 eura.

U knjizi vrlo detaljno opisuje zašto je Potočancu posuđivao toliki novac, čak 10.000 eura, bez obzira što mu ovaj nije vraćao dug, te razotkriva njegov modus operandi: ”laskanjem, dodvoravanjem, povlađivanjem i drugim jeftinim trikovima (za koje on misli da su uvjerljivi) pokušava ostaviti dojam kao da ga moj svijet zanima pa bi bih ja trebao biti sretan zato što me on, eto, razumije za razliku od drugih.

Međutim, onda vrlo brzo ispaljuje cifru koja mu treba, a ako je dobije više mu nisam interesantan, ali samo dok mu opet ne bude trebao novac”.

‘Dočekao me odvratni scenarij koji je on izrežirao’

”Možda je i čuo da nas nekoliko kojima je on dužan”, piše Sliško u knjizi o svom dojučerašnjem šefu Potočancu, ”pričamo o tome [novcu kojeg posuđuje] međusobno kao i drugima koje poznajemo, ali se ipak nije usudio prozvati nas zbog toga. Spomenutog dana, kada sam se vraćao u zgradu, šef me je pozvao putem mobilnog telefona i pitao da li sam blizu, a kada sam rekao da sam upravo na ulazu u zgradu rekao je neka dođem kod njega.

Kada sam ušao opet me je dočekao onaj odvratni scenarij koji je on izrežirao; širokim zamahom ruke pokazao mi je neka sjednem što sam odbio, onda kao i obično laskanja i bajke kako će mu žena uskoro dobiti kredit pa će nam svima vratiti, zatim uputa meni neka kažem onom svom prijatelju branitelju da će i njemu uskoro vratiti (a rok je bio baš taj 15. studenog 2022.), da bi onda pitao koliko je meni dužan, a na samom kraju, kao i uvijek do tada, naglo ispaljuje iznos rekavši da mu treba 3500 kuna za popravak auta.

‘Pobjegao sam iz njegova ureda, a on je trčao za mnom’

Rekao sam da nemam, na što je odgovorio neka idem u minus, a on će mi do sutra u 12 sati to vratiti. Rekao sam da moram razmisliti (znajući da ću ga odbiti) i doslovno sam pobjegao iz njegovog ureda. Međutim, on je trčao za mnom sve do mog ureda i jednostavno mi nije dao niti da dišem, a kamoli da razmislim, iako nisam imao o čemu razmišljati. To je njegova stara metoda agresivne drskosti”.

Sliško u knjizi priznaje da se prijateljima, obitelji, čak i liječnici žalio na svog šefa i činjenicu da ga ovaj financijski izrabljuje, ali, očekivano, nije nailazio na razumijevanje. Piše: ”Malo tko me nije osudio i to izjavama tipa: Ti si sam sebi kriv za to, šta mu daješ novac.

Čak me je i vlastita kćerka osudila izjavom: Pa ti radiš samo za njega. Sve to je lako za reći nekome tko nije bio suočen s nekim tko je u poziciji moći. Za mene je ostalo samo još jedno pitanje; do kada ću sve još moći trpjeti i što će biti kada se budem usudio usprotiviti i više ne davati novac”.

‘Šutjeti, trpjeti i priželjkivati da više ne traži novac od mene’

Opisuje i situaciju kada je Potočancu rekao za prijetnju jedne osobe od koje je također posudio novac i naravno, nije vratio. Taj je osoba govorila da Potočanca može uništiti jer posjeduje potpisanu izjavu kako mu duguje velik iznos novca.

”Na to je on [Potočanac] tipkajući po svom pametnom telefonu i ne pogledavši me, rekao kako je to privatna stvar i da bi on u tom slučaju mogao tog vjerovnika tužiti. Pomislio sam kako bi ovo i meni mogla biti dobra poruka, a kao što sam bio napomenuo, tada više ne bih mogao raditi ovaj posao zbog velikih pritisaka i maltretiranja.

Javila mi se zastrašujuća pomisao kako mi je ostao jednostavan izbor; šutjeti, trpjeti i priželjkivati da više ne traži novac od mene (što je malo vjerojatno). Dakle prepustiti se na milost i nemilost šefa”.

‘Nemoguće da to nisu znale njegove tamošnje stranačke kolege’

Sliško sada o svemu otvoreno govori, spominje da je jednom prilikom Potočanac u kafiću ostavio svežanj listića iz kladionice, kaže kako je još jedan kolega iz Zavoda za socijalnu skrb spreman progovoriti o istom iskustvu s nekadašnjim šefom.

Čini se da bi takvih osoba moglo biti puno više. Potočanac je, sad je to očito, bio ovisnik o kocki, a jedan Telegramov sugovornik, bivši član HDZ-a, kaže: najmanje deset godina. I dodaje: Ako sam to znao ja, koji živim u gradu sedamdesetak kilometara udaljenom od Požege, nemoguće je da to nisu znale njegovi tamošnji stranačke kolege.