Većina njih pokušavala je predsjednika obuzdati i ponekad su uspijevali. Trumpu se dalo ponekad objasniti da mnogi naizgled sjajni potezi na kraju štete njemu samome. Zato smo često vidjeli samo umjereni kaos – okružen ljudima razumnijima, upućenijima i pametnijima od sebe, Trump bi se dao odgovoriti od neke lude ideje. Koncentracija “glasova razuma” u njegovu okruženju činila je svoje.
Trumpov novi šef kabineta bio je ključna točka promjene
Takva se povoljna klima davno počela prekomjerno zagrijavati. “Osovina odraslih” potpuno se rastopila i ishlapila. Otišli su svi “osigurači” – i ministar obrane Jim Mattis i vanjskih poslova Rex Tillerson i savjetnik za nacionalnu sigurnost H.R. McMaster i za ekonomiju Gary Cohn. Utjecaj Trumpove liberalne, ali korumpirane “djece” sve je klimaviji što više jača pritisak Kongresa i javnosti oko njihovih sigurnosnih provjera i sukoba interesa; među ljudima koje predsjednik svakodnevno susreće sve je više onih koji povlađuju, a sve manje onih pokušavaju kontrolirati njegove najgore impulse. Dobrodošli u 2019.
Trumpova odluka da za šefa kabineta stavi slabo poznatog bivšeg kongresnika Micka Mulvaneyja bila je ključna točka promjene. Prvo, nestali su i zadnji “kočničari”. Drugo, Mulvaney primjenjuje novi pristup: umjesto da Trump pokuša “unormaliti”, on potiče njegove instinkte i gura ga u smjeru u kojem predsjednik ionako želi ići. Ta filozofija ima i svoje ime – “Let Trump be Trump” (“Daj Trumpu da bude Trump”), smislio ju je još 2015. prvi šef njegove kampanje Corey Lewandowski, koji je nakon otkaza u Trump Toweru objavio i knjigu s baš tim naslovom.
S krajem Muellerove istrage Trump se vratio u svoju pravu kožu
Pristup “Let Trump be Trump” palio je 2015. i 2016. godine: Trump je uspio sve iznenaditi i nekonvencionalnim stilom – dakle neznanjem, bahatošću, lažima i uvredama – osvojiti predsjedničku nominaciju Republikanske stranke. No, tad je bio politička nepoznanica, a dobar dio građana i medija bio je hipnotiziran baš tom koncentracijom neznanja, bahatosti, laži i uvreda, kakvu u jednoj političkoj osobi Amerika dugo nije vidjela.
Trump je uspio, ali Lewandowski nije – knjigu je napisao jer je imao viška vremena nakon što su ga Ivanka i Jared odstrijelili kao previše desnog šarlatana koji potiče Trumpove najgore nagone. Padom Lewandowskog počeli su pokušaji da se Trumpa privoli na “predsjedničko ponašanje” i odgura prema političkom centru. Dogodila su se tri-četiri trenutka u kojem se on zbilja potrudio i gotovo uspio nakratko izgledati kao neki normalni predsjednik. No, s krajem Muellerove istrage i usponom Mulvaneyja, Trump se vratio u svoju pravu kožu. Novooslobođeni predsjednik prvo je odlučio da više neće slušati ljude koji ga uvjeravaju da dvaput razmisli i da se okani naglih i radikalnih poteza. Dosta je bilo umjerenosti!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mulvaney je nagovorio Trumpa da konačno sruši Obamacare
Na sažetku Muellerova izvještaja, koji je sastavio ministar pravosuđa Bill Barr, nije se slegla prašini niti od jednog dana, a Trump je ukrao medijsku pažnju i objavio da će na sudu rušiti cijeli Obamacare. Američki zdravstveni sistem sigurno nije najseksi tema iz hrvatske perspektive, pa neću gnjaviti s detaljima. No, ovo je važno jer je Obamacare bio prvi i glavni razlog zbog kojeg su republikanci na izborima prošle godine izgubili 40 mjesta u Kongresu. Raspoloženje javnosti se u zadnjih par godina promijenilo, Amerikanci su zavoljeli Obamacare pa su u kampanji čak i mnogi republikanci obećavali da će ga zaštiti. Sad to više ne igra.
Dok je još bio kongresnik iz Južne Karoline, Mick Mulvaney sjedio je u vodstvu Tea Partyja i bio među najžešćim kritičarima Obamacarea. Unatoč poukama prošlih izbora, sad je kao šef kabineta Trumpa nagovorio (je li trebalo nagovarati?) da konačno sruše Obamacare.
Republikanci u Kongresu su zgroženi, jer oni će biti prve žrtve napada na Obamacare. Naravno, plana nema – čak i da sud sruši cijeli zakon, republikanci nemaju ideju čime bi zamijenili postojeći sistem. Taj plan nisu nikad ni imali – zato nisu došli dalje od priče o opozivu Obamacarea u Kongresu. A čak i da imaju plan, više nemaju većinu – morali bi se dogovarati s demokratima, što je sad gotovo nezamislivo. Ukratko, od prvog impulsa novooslobođenog Trumpa najviše štete može imati Republikanska stranka, potom sam Trump. Koristi će imati demokrati – sad imaju dodatni razlog nastupati kao čuvari Obamacarea koji Trump hoće ukinuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je još malo povećao koncentraciju luđaštva oko sebe
Trump se oslobodio i po pitanju kadrovskih rješenja. Luđaka je bilo i prije, ali sad se koncentracija luđaštva povećala. Za dva mjesta u Odboru guvernera Feda (savezne banke) predložio je bivšeg političara Hermana Caina i ekonomskog šarlatana Stephena Moorea. Caina se možda netko sjeća kao “crnog Trumpa” ili “Trumpa prije Trumpa” – konzervativnog populista s ruba Republikanske stranke koji je stajao relativno dobro u predsjedničkim predizborima 2012. godine, dok nisu izronile optužbe za seksualno napastovanje. Njegova kvalifikacija za odbor guvernera banke je to što je bio uspješni direktor Pizzerije “Godfather”.
Moore je izazvao još žešće kritike od Caina. To je jedan od onih ljudi koji žive u alternativnom svemiru, pa zagovara povratak dolara na zlatni standard. Osim toga, ima 75 tisuća dolara neplaćenog duga Poreznoj upravi i 300 tisuća dolara neplaćene alimentacije bivšoj ženi. Ako nije dosta – Moore je jednom na televiziji izjavio da je “kapitalizam puno važniji od demokracije” i dodao: “Ionako ne vjerujem baš puno u demokraciju”. To su ljudi koje Trump stavlja među guvernere savezne banke. “Ne znam je li riječ o stvarnom prijedlogu ili skeču Saturday Night Livea”, rekao je Hakeem Jeffries, jedan od lidera demokrata.
Još jače se posvetio migraciji i pojačao sijanje razdora i straha
Oslobođeni Trump posebno se posvetio imigraciji. Tu je računica nešto jasnija – iako su njegove ksenofobne izjave i potezi na rubu rasizma – Trump vjerojatno računa da će mu se sijanje razdora, straha i mržnje politički vratiti u glasovima njegove baze na izborima. Ali način na koji to sad radi dodatno je zaoštren. Zaprijetio je da će potpuno zatvoriti granicu s Meksikom, što se nije dogodilo nikad i što bi dovelo do kolapsa ekonomske razmjene dviju zemalja koje su značajno integrirane i međuovisne. To ne bi pogodilo samo meksičku, nego i američku ekonomiju, pa je Trump zatvaranje granice odgodio, iako nije od njega odustao. Treba li spominjati da zatvaranje granice ne bi riješilo imigraciju, nego samo stvorilo nove probleme?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali Trumpu zapravo ni ne traži rješenje, nego problem. Za mobilizaciju baze savršeno odgovara širenje panike od “karavana koje nadiru”, izjednačavanje imigranata s “kriminalcima”, a onda kriminalaca sa “životinjama”. Tako Trump dehumanizira te nesretnike – najčešće majke s malom djecom – koji nerijetko pješice dolaze iz pakla svojih centralnoameričkih zemalja ne bi li se zaklonili u Americi, koja je bogata i nedostaje joj radnika.
Sud je srušio njegov naputak graničnim službama da tražiteljima azila ne dopuste prelazak granice, nego ih drži u Meksiku. Trump je potom krenuo u obilazak granice. Agentu pogranične službe rekao je da – unatoč sudskoj presudi – tražitelje azila ne pušta u Ameriku. “Ako vas zbog toga kazne, ja ću vas pomilovati”, poručio je graničaru. Tako govori predsjednik Amerike, zemlje koja se ponosila svojim poštivanjem zakona.
Ukino je pomoć državama Srednje Amerike iz koje dolaze migranati
Trump je odlučio i ukinuti pomoć državama Srednje Amerike iz kojih dolazi najveći broj imigranata. To će samo doliti ulje na vatru u tim zemljama, koje su mahom na rubu kolapsa. Trump nikad nije bio fan međunarodne pomoći, jer – među ostalim – ne razumije i ne prihvaća ulogu i odgovornost Amerike za rješavanje svjetskih problema. Koncept međunarodnog liberalnog poretka, što ga je Amerika uspostavila nakon kraja Drugog svjetskog rata, možda je mnogima apstraktan – Trumpu sigurno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Puno jednostavnije je shvatiti odgovornost Amerike za stanje u državama južne i centralne Amerike koje su glavni proizvođači droge u zapadnoj hemisferi. Tu tisuće tona droge oni ne proizvode za sebe, nego za američko tržište. Potražnja sjeverno od Rio Grandea stvara ponudu južno od te rijeke. Zato je ukidanje pomoći latinoameričkim susjedima cinična i bešćutna odluka u kojoj je Trump ponovno potvrdio da ne razumije i ne prihvaća odgovornost za svijet s one strane američke granice.
Najavljuje da će migrante slati u gradove u kojima vladaju demokrati
Ali kako očekivati odgovornost od predsjednika koji gradovima u vlastitoj državi prijeti umjetno izazvanom i politički motiviranom humanitarnom katastrofom? Trump je najavio da će imigrante s južne granice početi masovno slati u velike gradove u Kaliforniji i drugdje gdje su demokrati na vlasti. Trump ne podnosi koncept “sanctuary cities”, gradova zakloništa, u kojima nedokumentirani imigranti već godinama uživaju pravnu zaštitu – nitko im ne provjerava papire i imaju kakav-takav normalan život.
Najveći američki gradovi – New York, Los Angeles, Chicago… su “sanctuary cities” zato jer u njima postoji najveća potreba za radnom snagom koju Americi, zemlji s punom zaposlenošću, pruža upravo 12 milijuna nedokumentiranih imigranata. Sad Trump namjerava “kazniti” te gradove tako da u njih pošalje veliki broj novopristiglih imigranata. Ovo “nabacivanje ljudima” odvratno je poput lanjske politike odvajanje djece od majki na granici i držanja djece u kaveze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smijenio je ministricu domovinske sigurnosti jer je bila premeka
Žena koja je svoje ime trajno povezala s tom politikom postala je zadnja u nizu žrtava Trumpova oslobađanja – ministricu domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen predsjednik je smijenio jer je bila previše meka na granici. Riječ je, ponavljam, o ministrici koja je smislila politiku razdvajanja obitelji i naredila da se malu djecu trpa u kaveze. Ona je Trumpu bila previše mekana. Pravi problem je negdje drugo, ne u kavezima na granici. Nielsen je – unatoč najokrutnijoj politici ove administracije – ipak bila glas razuma. Trump je nije trpio jer je uvijek upozoravala na to što kaže zakon.
Nije joj vjerovao i zato što je bila dio stare republikanske garde – prije je radila za Georgea W. Busha. Znala je propise i predsjedniku govorila gdje će izgubiti spor na sudu. Trump je to dugo trpio, ali novooslobođeni Trump više nema strpljenja za to. Prošlog vikenda pozvao ju je na razgovor u Bijelu kuću, gdje joj je Mulvaney uručio otkaz. Smijenjena je zbog povećanog broja dolazaka na južnoj granici – nad čime ministar nema utjecaja. Trump je odmah počistio još nekoliko ljudi u Ministarstvu domovinske sigurnosti, koje otprilike odgovara našem MUP-u. Smijenio je čak i šefa Tajne službe, koja čuva predsjednika.
Prvi obruč obrane od Donalda Trumpa potpuno je nestao
Ako smo nešto naučili u prve dvije godine vlasti Donalda Trumpa, onda je to da je jako dugačak put od njegove ideje do realizacije. Na tom su putu dosad stajali prvo mnogi ljudi iz Trumpova unutarnjeg kruga, koji bi ga ili nagovorili da promijeni mišljenje, ili bi relativizirali njegove najgore naredbe, ili bi ih razvodnili, otezali i računali na to da Trump brzo zaboravlja. Nakon tog sloja zaštite – unutarnjeg kruga Trumpovih ljudi – dolazila je profesionalna administracija, gdje bi se također nešto izgubilo ako bi bilo protuzakonito. Konačno, za akcije koje bi se probile i kroz obruč Trumpovih suradnika i kroz obruč administracije – ostali su na kraju sudovi, koji su u Americi nezavisni i spriječili bi najskandaloznije pokušaje kršenja zakona i diskriminacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad smo, po svemu sudeći, ostali bez onog prvog obruča, linije obrane koja se nalazila u samoj Bijeloj kući. “Let Trump be Trump” filozofija je koja će brzo pokazati rezultate, jer će se Trump pobrinuti da eskalira svaku temu u kojoj se dosad osjećao sputano. Možda to bude formula njegova uspjeha na idućim izborima; možda samo ubrza njegov krah.
Vjerojatno neće imati presudnog učinka, kao ni mnogi dosadašnji ispadi. Bez obzira ludovao Trump ili ga kontrolirala “osovina odraslih”, ni glavni odnos snaga ni spektar mogućeg u američkoj politici neće se promijeniti do studenog iduće godine. To ne znači da neće biti kratkotrajnih posljedica i njihovih izravnih žrtava – bilo ih je i dosad, sjetite se djece u kavezima. Ali velikih promjena vjerojatno neće biti; karte su podijeljene i sjedala zauzeta. Trump će dotad vladati bez dosadašnjih zadrški, “oslobođen” i sve luđi, poput Ludog kralja iz večerašnje zadnje sezone Igre prijestolja. Radit će što želi, a ljudi oko njega neće ga sprečavati, nego ohrabrivati. Ako prije toga svi ne izgorimo, bit će to veselih godinu i pol dana do izbora.
Muellerov izvještaj oslobodio je Trumpovo ludilo; ovo što sada gledamo posve je nova razina pomahnitalosti
Kako su Trumpovi blisku suradnici zaključili kako Trumpa treba pustiti da bude Trump
Ljudi iz Trumpova unutarnjeg kruga, koji bi ga ili nagovorili da promijeni mišljenje, ili bi relativizirali njegove najgore naredbe, bili su prvi obruč koji nas je štitio od Trumpovog ludila. Po svemu sudeći, ostali smo bez te prve linije obrane koja se nalazila u samoj Bijeloj kući. 'Let Trump be Trump' filozofija je koja će brzo pokazati rezultate, jer će se Trump pobrinuti da eskalira svaku temu u kojoj se dosad osjećao sputano. Možda to bude formula njegova uspjeha na idućim izborima; možda samo ubrza njegov krah.
Nešto se značajno promijenilo u kaosu koji Donald Trump proizvodi od dolaska na vlast. Otkako je pred tri tjedna završila istraga specijalnog tužitelja Boba Muellera, Trump se počeo drukčije ponašati. Zadnje dvije godine u Bijeloj kući je kaos, ali kaos koji svi oko Trumpa pokušavaju kontrolirati – članovi “osovine odraslih” na čelu sa šefovima kabineta Reinceom Priebusom pa Johnom Kellyjem; “Trumpova djeca” (kći Ivanka i zet Jared Kushner); Trumpovi prijatelji iz poslovnog svijeta s kojima svake večeri satima telefonira i vikendima igra golf; članovi predsjednikova odvjetničkog tima; poneki republikanski senator i konačno pokoji viđeniji član Trumpova kabineta.
Većina njih pokušavala je predsjednika obuzdati i ponekad su uspijevali. Trumpu se dalo ponekad objasniti da mnogi naizgled sjajni potezi na kraju štete njemu samome. Zato smo često vidjeli samo umjereni kaos – okružen ljudima razumnijima, upućenijima i pametnijima od sebe, Trump bi se dao odgovoriti od neke lude ideje. Koncentracija “glasova razuma” u njegovu okruženju činila je svoje.
Trumpov novi šef kabineta bio je ključna točka promjene
Takva se povoljna klima davno počela prekomjerno zagrijavati. “Osovina odraslih” potpuno se rastopila i ishlapila. Otišli su svi “osigurači” – i ministar obrane Jim Mattis i vanjskih poslova Rex Tillerson i savjetnik za nacionalnu sigurnost H.R. McMaster i za ekonomiju Gary Cohn. Utjecaj Trumpove liberalne, ali korumpirane “djece” sve je klimaviji što više jača pritisak Kongresa i javnosti oko njihovih sigurnosnih provjera i sukoba interesa; među ljudima koje predsjednik svakodnevno susreće sve je više onih koji povlađuju, a sve manje onih pokušavaju kontrolirati njegove najgore impulse. Dobrodošli u 2019.
Trumpova odluka da za šefa kabineta stavi slabo poznatog bivšeg kongresnika Micka Mulvaneyja bila je ključna točka promjene. Prvo, nestali su i zadnji “kočničari”. Drugo, Mulvaney primjenjuje novi pristup: umjesto da Trump pokuša “unormaliti”, on potiče njegove instinkte i gura ga u smjeru u kojem predsjednik ionako želi ići. Ta filozofija ima i svoje ime – “Let Trump be Trump” (“Daj Trumpu da bude Trump”), smislio ju je još 2015. prvi šef njegove kampanje Corey Lewandowski, koji je nakon otkaza u Trump Toweru objavio i knjigu s baš tim naslovom.
S krajem Muellerove istrage Trump se vratio u svoju pravu kožu
Pristup “Let Trump be Trump” palio je 2015. i 2016. godine: Trump je uspio sve iznenaditi i nekonvencionalnim stilom – dakle neznanjem, bahatošću, lažima i uvredama – osvojiti predsjedničku nominaciju Republikanske stranke. No, tad je bio politička nepoznanica, a dobar dio građana i medija bio je hipnotiziran baš tom koncentracijom neznanja, bahatosti, laži i uvreda, kakvu u jednoj političkoj osobi Amerika dugo nije vidjela.
Trump je uspio, ali Lewandowski nije – knjigu je napisao jer je imao viška vremena nakon što su ga Ivanka i Jared odstrijelili kao previše desnog šarlatana koji potiče Trumpove najgore nagone. Padom Lewandowskog počeli su pokušaji da se Trumpa privoli na “predsjedničko ponašanje” i odgura prema političkom centru. Dogodila su se tri-četiri trenutka u kojem se on zbilja potrudio i gotovo uspio nakratko izgledati kao neki normalni predsjednik. No, s krajem Muellerove istrage i usponom Mulvaneyja, Trump se vratio u svoju pravu kožu. Novooslobođeni predsjednik prvo je odlučio da više neće slušati ljude koji ga uvjeravaju da dvaput razmisli i da se okani naglih i radikalnih poteza. Dosta je bilo umjerenosti!
Mulvaney je nagovorio Trumpa da konačno sruši Obamacare
Na sažetku Muellerova izvještaja, koji je sastavio ministar pravosuđa Bill Barr, nije se slegla prašini niti od jednog dana, a Trump je ukrao medijsku pažnju i objavio da će na sudu rušiti cijeli Obamacare. Američki zdravstveni sistem sigurno nije najseksi tema iz hrvatske perspektive, pa neću gnjaviti s detaljima. No, ovo je važno jer je Obamacare bio prvi i glavni razlog zbog kojeg su republikanci na izborima prošle godine izgubili 40 mjesta u Kongresu. Raspoloženje javnosti se u zadnjih par godina promijenilo, Amerikanci su zavoljeli Obamacare pa su u kampanji čak i mnogi republikanci obećavali da će ga zaštiti. Sad to više ne igra.
Dok je još bio kongresnik iz Južne Karoline, Mick Mulvaney sjedio je u vodstvu Tea Partyja i bio među najžešćim kritičarima Obamacarea. Unatoč poukama prošlih izbora, sad je kao šef kabineta Trumpa nagovorio (je li trebalo nagovarati?) da konačno sruše Obamacare.
Republikanci u Kongresu su zgroženi, jer oni će biti prve žrtve napada na Obamacare. Naravno, plana nema – čak i da sud sruši cijeli zakon, republikanci nemaju ideju čime bi zamijenili postojeći sistem. Taj plan nisu nikad ni imali – zato nisu došli dalje od priče o opozivu Obamacarea u Kongresu. A čak i da imaju plan, više nemaju većinu – morali bi se dogovarati s demokratima, što je sad gotovo nezamislivo. Ukratko, od prvog impulsa novooslobođenog Trumpa najviše štete može imati Republikanska stranka, potom sam Trump. Koristi će imati demokrati – sad imaju dodatni razlog nastupati kao čuvari Obamacarea koji Trump hoće ukinuti.
Trump je još malo povećao koncentraciju luđaštva oko sebe
Trump se oslobodio i po pitanju kadrovskih rješenja. Luđaka je bilo i prije, ali sad se koncentracija luđaštva povećala. Za dva mjesta u Odboru guvernera Feda (savezne banke) predložio je bivšeg političara Hermana Caina i ekonomskog šarlatana Stephena Moorea. Caina se možda netko sjeća kao “crnog Trumpa” ili “Trumpa prije Trumpa” – konzervativnog populista s ruba Republikanske stranke koji je stajao relativno dobro u predsjedničkim predizborima 2012. godine, dok nisu izronile optužbe za seksualno napastovanje. Njegova kvalifikacija za odbor guvernera banke je to što je bio uspješni direktor Pizzerije “Godfather”.
Moore je izazvao još žešće kritike od Caina. To je jedan od onih ljudi koji žive u alternativnom svemiru, pa zagovara povratak dolara na zlatni standard. Osim toga, ima 75 tisuća dolara neplaćenog duga Poreznoj upravi i 300 tisuća dolara neplaćene alimentacije bivšoj ženi. Ako nije dosta – Moore je jednom na televiziji izjavio da je “kapitalizam puno važniji od demokracije” i dodao: “Ionako ne vjerujem baš puno u demokraciju”. To su ljudi koje Trump stavlja među guvernere savezne banke. “Ne znam je li riječ o stvarnom prijedlogu ili skeču Saturday Night Livea”, rekao je Hakeem Jeffries, jedan od lidera demokrata.
Još jače se posvetio migraciji i pojačao sijanje razdora i straha
Oslobođeni Trump posebno se posvetio imigraciji. Tu je računica nešto jasnija – iako su njegove ksenofobne izjave i potezi na rubu rasizma – Trump vjerojatno računa da će mu se sijanje razdora, straha i mržnje politički vratiti u glasovima njegove baze na izborima. Ali način na koji to sad radi dodatno je zaoštren. Zaprijetio je da će potpuno zatvoriti granicu s Meksikom, što se nije dogodilo nikad i što bi dovelo do kolapsa ekonomske razmjene dviju zemalja koje su značajno integrirane i međuovisne. To ne bi pogodilo samo meksičku, nego i američku ekonomiju, pa je Trump zatvaranje granice odgodio, iako nije od njega odustao. Treba li spominjati da zatvaranje granice ne bi riješilo imigraciju, nego samo stvorilo nove probleme?
Ali Trumpu zapravo ni ne traži rješenje, nego problem. Za mobilizaciju baze savršeno odgovara širenje panike od “karavana koje nadiru”, izjednačavanje imigranata s “kriminalcima”, a onda kriminalaca sa “životinjama”. Tako Trump dehumanizira te nesretnike – najčešće majke s malom djecom – koji nerijetko pješice dolaze iz pakla svojih centralnoameričkih zemalja ne bi li se zaklonili u Americi, koja je bogata i nedostaje joj radnika.
Sud je srušio njegov naputak graničnim službama da tražiteljima azila ne dopuste prelazak granice, nego ih drži u Meksiku. Trump je potom krenuo u obilazak granice. Agentu pogranične službe rekao je da – unatoč sudskoj presudi – tražitelje azila ne pušta u Ameriku. “Ako vas zbog toga kazne, ja ću vas pomilovati”, poručio je graničaru. Tako govori predsjednik Amerike, zemlje koja se ponosila svojim poštivanjem zakona.
Ukino je pomoć državama Srednje Amerike iz koje dolaze migranati
Trump je odlučio i ukinuti pomoć državama Srednje Amerike iz kojih dolazi najveći broj imigranata. To će samo doliti ulje na vatru u tim zemljama, koje su mahom na rubu kolapsa. Trump nikad nije bio fan međunarodne pomoći, jer – među ostalim – ne razumije i ne prihvaća ulogu i odgovornost Amerike za rješavanje svjetskih problema. Koncept međunarodnog liberalnog poretka, što ga je Amerika uspostavila nakon kraja Drugog svjetskog rata, možda je mnogima apstraktan – Trumpu sigurno.
Puno jednostavnije je shvatiti odgovornost Amerike za stanje u državama južne i centralne Amerike koje su glavni proizvođači droge u zapadnoj hemisferi. Tu tisuće tona droge oni ne proizvode za sebe, nego za američko tržište. Potražnja sjeverno od Rio Grandea stvara ponudu južno od te rijeke. Zato je ukidanje pomoći latinoameričkim susjedima cinična i bešćutna odluka u kojoj je Trump ponovno potvrdio da ne razumije i ne prihvaća odgovornost za svijet s one strane američke granice.
Najavljuje da će migrante slati u gradove u kojima vladaju demokrati
Ali kako očekivati odgovornost od predsjednika koji gradovima u vlastitoj državi prijeti umjetno izazvanom i politički motiviranom humanitarnom katastrofom? Trump je najavio da će imigrante s južne granice početi masovno slati u velike gradove u Kaliforniji i drugdje gdje su demokrati na vlasti. Trump ne podnosi koncept “sanctuary cities”, gradova zakloništa, u kojima nedokumentirani imigranti već godinama uživaju pravnu zaštitu – nitko im ne provjerava papire i imaju kakav-takav normalan život.
Najveći američki gradovi – New York, Los Angeles, Chicago… su “sanctuary cities” zato jer u njima postoji najveća potreba za radnom snagom koju Americi, zemlji s punom zaposlenošću, pruža upravo 12 milijuna nedokumentiranih imigranata. Sad Trump namjerava “kazniti” te gradove tako da u njih pošalje veliki broj novopristiglih imigranata. Ovo “nabacivanje ljudima” odvratno je poput lanjske politike odvajanje djece od majki na granici i držanja djece u kaveze.
Smijenio je ministricu domovinske sigurnosti jer je bila premeka
Žena koja je svoje ime trajno povezala s tom politikom postala je zadnja u nizu žrtava Trumpova oslobađanja – ministricu domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen predsjednik je smijenio jer je bila previše meka na granici. Riječ je, ponavljam, o ministrici koja je smislila politiku razdvajanja obitelji i naredila da se malu djecu trpa u kaveze. Ona je Trumpu bila previše mekana. Pravi problem je negdje drugo, ne u kavezima na granici. Nielsen je – unatoč najokrutnijoj politici ove administracije – ipak bila glas razuma. Trump je nije trpio jer je uvijek upozoravala na to što kaže zakon.
Nije joj vjerovao i zato što je bila dio stare republikanske garde – prije je radila za Georgea W. Busha. Znala je propise i predsjedniku govorila gdje će izgubiti spor na sudu. Trump je to dugo trpio, ali novooslobođeni Trump više nema strpljenja za to. Prošlog vikenda pozvao ju je na razgovor u Bijelu kuću, gdje joj je Mulvaney uručio otkaz. Smijenjena je zbog povećanog broja dolazaka na južnoj granici – nad čime ministar nema utjecaja. Trump je odmah počistio još nekoliko ljudi u Ministarstvu domovinske sigurnosti, koje otprilike odgovara našem MUP-u. Smijenio je čak i šefa Tajne službe, koja čuva predsjednika.
Prvi obruč obrane od Donalda Trumpa potpuno je nestao
Ako smo nešto naučili u prve dvije godine vlasti Donalda Trumpa, onda je to da je jako dugačak put od njegove ideje do realizacije. Na tom su putu dosad stajali prvo mnogi ljudi iz Trumpova unutarnjeg kruga, koji bi ga ili nagovorili da promijeni mišljenje, ili bi relativizirali njegove najgore naredbe, ili bi ih razvodnili, otezali i računali na to da Trump brzo zaboravlja. Nakon tog sloja zaštite – unutarnjeg kruga Trumpovih ljudi – dolazila je profesionalna administracija, gdje bi se također nešto izgubilo ako bi bilo protuzakonito. Konačno, za akcije koje bi se probile i kroz obruč Trumpovih suradnika i kroz obruč administracije – ostali su na kraju sudovi, koji su u Americi nezavisni i spriječili bi najskandaloznije pokušaje kršenja zakona i diskriminacije.
Sad smo, po svemu sudeći, ostali bez onog prvog obruča, linije obrane koja se nalazila u samoj Bijeloj kući. “Let Trump be Trump” filozofija je koja će brzo pokazati rezultate, jer će se Trump pobrinuti da eskalira svaku temu u kojoj se dosad osjećao sputano. Možda to bude formula njegova uspjeha na idućim izborima; možda samo ubrza njegov krah.
Vjerojatno neće imati presudnog učinka, kao ni mnogi dosadašnji ispadi. Bez obzira ludovao Trump ili ga kontrolirala “osovina odraslih”, ni glavni odnos snaga ni spektar mogućeg u američkoj politici neće se promijeniti do studenog iduće godine. To ne znači da neće biti kratkotrajnih posljedica i njihovih izravnih žrtava – bilo ih je i dosad, sjetite se djece u kavezima. Ali velikih promjena vjerojatno neće biti; karte su podijeljene i sjedala zauzeta. Trump će dotad vladati bez dosadašnjih zadrški, “oslobođen” i sve luđi, poput Ludog kralja iz večerašnje zadnje sezone Igre prijestolja. Radit će što želi, a ljudi oko njega neće ga sprečavati, nego ohrabrivati. Ako prije toga svi ne izgorimo, bit će to veselih godinu i pol dana do izbora.