Na sjeveru Europe sindikati vode bitku ključnu za budućnost radničkih prava. Protivnik im je Elon Musk
Nisu u pitanju plaće, nego model po kojem su uređeni odnosi poslodavaca i radnika, a koji je omogućio da radnici imaju koristi od gospodarskog blagostanja
Početkom listopada 2022. Vijeće EU-a potvrdilo je novi propis koji bi trebao zajamčiti primjerene minimalne plaće radnicima u svakoj od 27 država članica EU-a. Od 27 članica, 24 bile su “za”, Mađarska je bila suzdržana, a dvije su zemlje – Danska i Švedska – glasale protiv nove direktive.
Razlog nije bio pokušaj danskih i švedskih vlasti da razvodne radnička prava u Europskoj uniji, dapače. Danska i Švedska smatrale su da nova direktiva prekoračuje ovlasti EU-a i da ide kontra njihovog modela po kojem funkcioniraju odnosi poslodavaca, sindikata i zaposlenika – sustava kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora kojima su definirane najniže plaće po sektorima, a koji u konačnici radnicima jamči i višu zaštitu nego u nekim drugim EU članicama.
Lokalni spor eskalirao
Taj se sustav sada sudario s američkim načinom razmišljanja. Krenulo je u Švedskoj, u prvi mah kao lokalni radni spor između američke kompanije Tesla i njezinih mehaničara: u deset radionica koje servisiraju Teslu skupina radnika je, uz potporu sindikata metalaca, krajem listopada krenula u štrajk jer tvrtka ne želi potpisati kolektivni ugovor. Lokalni spor je, međutim, eskalirao.
Uslijedio je val štrajkova solidarnosti: lučki radnici prestali su iskrcavati vozila koja su dopremljena brodovima, članovi sindikata prestali su servisirati Tesle, poštari su odbili dostavljati registarske tablice… Sindikati u Danskoj, Norveškoj i Finskoj stali su uz švedske kolege: “Kolektivni ugovori su ključan element nordijskog tržišta rada”, poruka je iz finskog sindikata koji okuplja zaposlene u sektoru prometa.
Nije u pitanju plaća
U toj je poruci sažet ključni razlog ovog solidarnog širenja nezadovoljstva. Ne radi se nužno o visini plaće – iz kompanije tvrde da zaposlenici imaju primanja i druge povlastice u razini onoga što bi imali temeljem kolektivnog ugovora – nego se radi o budućnosti jednog modela koji je u temeljima tamošnjeg tržišta rada i gospodarstva općenito, a koji je, smatraju sindikati, postupcima američke kompanije sada doveden u pitanje.
Model je tipičan za taj dio Europe: sindikati i poslodavci pregovaraju o uvjetima rada, uključujući plaće, s gotovo nikakvim uplitanjem države (zato su skandinavske zemlje bile tako skeptične prema ideji da se dogovori zajednički set pravila za primjerenu minimalnu plaću na razini EU-a). Smatra se da je to omogućilo radnicima da imaju veće koristi od ekonomskog prosperiteta.
Štrajkova gotovo nema
Statistika pokazuje da se u Švedskoj štrajka neusporedivo manje nego u, primjerice, Francuskoj, zemlji koja je u Europi i poznata po masovnim i učestalim štrajkovima. Prema jednoj usporednoj analizi, u Francuskoj je u razdoblju 2020./2021. na štrajkove potrošeno 79 radnih dana na tisuću zaposlenih, a u Švedskoj samo dva dana. To se dijelom pripisuje upravo ovom modelu koji počiva na kolektivnom pregovaranju i kolektivnim ugovorima.
Koliko je točno radnika u Teslinim radionicama u Švedskoj u štrajku, nije poznato, ali stvar je ionako izašla iz garaža i pretvorila se u ono što mediji poput Financial Timesa i New York Timesa nazivaju “kulturološkim srazom” švedskog radništva i američkog managementa i “transatlantskim srazom ideala”: s jedne strane Elon Musk, otvoreni protivnik sindikalnog udruživanja, a s druge snažni (europski) sindikati koji žele na ovom primjeru pokazati da se mogu othrvati pokušaju jedne goleme kompanije da ignorira lokalnu praksu i uvjete poslovanja.
Četvrt stoljeća promjena
Bitnu ulogu u svemu ima – ili bi barem mogla imati – i susjedna Njemačka. I Nijemci imaju snažne sindikalne organizacije, a za razliku od Švedske, gdje Tesla ima mehaničarske radionice, u njemačkoj pokrajini Brandenburg smještena je giga-tvornica, prva takva u Europi, s oko 11 tisuća zaposlenih. Jedan od najmoćnijih njemačkih sindikata IG Metall pokušava tamo učlaniti što više radnika – brojke su ključne da bi se uopće doveli u poziciju da pregovaraju o plaćama i radnim uvjetima.
Otkako je u listopadu krenuo sindikalni otpor na sjeveru Europe, analitičari i mediji posežu za povijesnom paralelom, uvelike sličnim slučajem iz 1990-ih: američka kompanija koja je htjela švedsko tržište rada prilagoditi sebi, a ne obrnuto. Ali nije uspjela. Nakon tri mjeseca štrajka i pritiska štrajkova solidarnosti, Toys ‘R’ Us je 1995. pristao na kolektivni ugovor. Tek ćemo vidjeti koliko se Europa u tih četvrt stoljeća promijenila.