Nakon Corbynove pobjede u stranci ključno je pitanje kakva je budućnost britanske ljevice pod njegovim vodstvom

Stranka je nakon Corbynove pobjede na unutarstranačkim izborima značajno proširila svoje članstvo i sada, prema Corbynovim riječima broji 600.000 članova, piše Guardian. Laburisti su sada najveća politička stranka zapadne Europe.

Može li pobijediti na generalnim izborima?

Nakon pobjede, Corbyn je pozvao na ujedinjenje u stranci u kojoj, od kako je izabran, trpi velike kritike.. “Imamo mnogo više zajedničkog od onoga što nas razdvaja”, rekao je i pozvao članove da moraju raditi zajedno kao stranka. Smith je čestitao na “jasnoj pobijedi” i konstatirao kako nema sumnje da se Laburistička stranka promijenila pod Corbynovim vodstvom. Rekao je i kako će on osobno oprezno preispitati svoju ulogu u stranci u budućnosti.

No, ključno je pitanje što će Corbynova pobjeda značiti za budućnost ljevice u Velikoj Britaniji, odnosno, može li pobijediti na parlamentarnim izborima. Kada je, tada 66-godišnji Corbyn 2015. izabran za novog šefa Laburista, bilo je to jedno od najvećih političkih iznenađenja britanske političke povijesti. Njegovi oponentni tvrdili su i tvrde kako nikada neće pobijediti konzervativce te kako ne može privući širu podršku birača.

Prema najnovijoj anketi Sky Newsa, gotovo polovica pristaša laburista ne vjeruje da njihova stranka ikad može pobijediti pod Corbynovim vodstvom. 45 posto vjeruje da pobjeda nije vjerojatna, dok ih 44 posto smatra da jest. Predviđanja stranačkih pristaša za sljedeće izbore još su gora za Corbyna – 59 kaže da nije vjerojatno kako će laburisti pobijediti na sljedećim izborima.

Protivi mu se vrh stranke

Njegov suparnik Owen Smith imao je podršku većine zastupnika laburista, no to mu, niti izbliza nije bilo dovoljno. Ne odluči li se Theresa May izbore raspisati ranije, čini se kako će Corbyn biti taj koji će voditi opoziciju na sljedećim parlamentarnim izborima zakazanim za 2020. godinu, piše BBC.

Tijekom ljeta opozicijsku vladu u sjeni napustilo je nekoliko utjecajnih članova stranke, a značajan dio stranačkog vrha bio je i jest protiv Corbyna. Konzervativci su, aludirajući na podjele unutar laburista pokrenuli multimedijalnu kampanju sa sloganom: “Imamo pobjednika, ali to nije Velika Britanija”.

U srpnju su zastupnici laburista pokrenuli izglasavanje nepovjerenja svom stranačkom lideru, uz masovna odstupanja s istaknutih poziciji u stranci. Ta je akcija, kako se pokazlo ovim reizborom, spektakularno propala, a Corbynova pozicija je samo ojačala. Owen je dobar dio kampanje pokušao objasniti članovima tko je on zapravao, a kada se uspio predstaviti, iz Corbynovog tima su ga krenuli napadati kao bivšeg zaposlenika farmaceutske industrije i “trojanskog konja” Blairovog revanšizma.

Sada su podjele dublje i izraženije

Kako piše Guardian laburisti se sada nalaze tamo di su bili na ljeto – usred sukoba između lidera, koji ima podršku članstva, i parlamentarnih zastupnika laburista. Razlika u odnosu na ljeto jest to što su sada te podjele dublje i izraženije. Ispod površine odvijat će se velika borba za kontrolu stranačke mašinerije, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini.

Mnogi zastupnici i utjecajni članovi stranke ne mogu se pomiriti s Corbynovim vodstvom, tvrde kako on uništava stranku kakvom je oni vide. Pitaju se kako bi bilo moguće da sada podrže Corbyna kada su ranije bili među 172 zastupnika koji su pokrenuli prijedlog o glasanju protiv svog vođe, optužujući ga da nije učinio dovoljno kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo u EU.

Opozicija unutar stranke Corbynu zamjera da mu je važnija izgradnja “socijalnog pokreta” nego njegove vlastite stranke. Tvrde kako je protestna politika koju vodi njihov aktualni lider izdaja osnovnih principa stranke.

‘Bradati ljevičar’ ili iskreni političar?

Njegovi kritičari vide ga kao “bradatog ljevičara”, dok pristaše u njemu vide iskrenog ljevičara u politici, čovjeka koji može inspirirati novu generaciju aktivista, pružajući im alternativu sadašnjoj politici.

Corbyn želi reafirmaciju principa socijalističke laburističke stranke, prije nego što je Tony Blair korijenito promijenio stranku. Ne posjeduje automobil, vozi se biciklom, a kako piše BBC, vodi pomalo asketski život. Jednom je izjavio kako nikada nije pušio marihuanu, što je, za ljevičarske krugove u kojima je odrastao, pomalo neuobičajeno.

Trenutno živi sa svojom trećom suprugom, a iz ranijih brakova ima tri sina. Vegeterijanac je koji rijetko pije alkohol. Osim vožnje bicikla, rekreira se i trčanjem, a navijač je londonskog Arsenala.

Afirmativno je govorio o Karlu Marxu

Očekivano, najveći otpor unutar stranke dolazi od onih koji su bliže centru.”Ako Jeremy Corbyn postane lider, to neće biti poraz kao 1983. ili 2015. godine na sljedećim izborima. To će značiti da ćemo biti potučeni do nogu, možda i uništenje”, poručio je bivši britanski premijer i laburistički lider Tony Blair u kolovozu 2015. godine. Dodao je i kako je Laburistička stranka u većoj opasnosti danas nego ikad prije u više od 100 godina postojanja.

Mnogi ga prozivaju zbog njegove ekomske politike koju nazivaju zastarjelom i promašeno. O Karlu Marxu Corbyn je jednom kazao da je bio “fascinantna figura” od koje “možemo puno naučiti”.

Kontroverzna vanjskopolitička stajališta

Neka njegova ranija vanjskopolitička stajališta podigla su velik interes javnosti. 2004. bio je među 25 zastupnika koji su protestirali protiv odluke da se intervenira na Kosovu i zaštiti tamošnje stanovništvo od Slobodana Miloševića. Za razliku od centrističkih zastupnika laburista koji su snažno podržali intervenciju NATO-a na Kosovu kako bi se zaustavilo etničko čišćenje Miloševićevog režima, lijevi dio stranke protivio se zapadnoj vojnoj akciji.

Njegovi kritičari kažu da je uvijek pronalazio izgovore za diktatore i autoritativne lidere, poput nekadašnjeg libijskog vođe Moamera Gadafija.

Želi vratiti stranku tamo gdje je bila prije Blaira

Nakon poraza na izborima 1983. na kojem se laburisti izašli s vjerojatno najlijevijim programom kojeg je britanska javnost ikad vidjela, uključujući nacionalizaciju onog što je Margaret Thacher privatizirala, izlazak iz EU, nuklearnog razoružanja i stvaranje “nacionalne investicijske banke” koja bi trebala stvarati poslove, stranka se iz korijena promijenila. Proces modernizacije rezultirao je Blairovim Novim Laburistima.

Corbyn je svo to vrijeme proveo u svojevrsnoj stranačkoj ilegali zagovarajući tvrdolinijaški ljevičarski program. Corbyn i njegovi drugovi protivili su se američkom i britanskom “imperijalizmu” te su zagovarali solidarnost sa socijalističkim vladama poput onih u Kubi, Čileu, Nikaragvi ili El Salvadoru.

Sada je Corbyn došao u poziciju moći u stranci. Više nije autsajder i želi vratiti stranku tamo gdje je bila prije Tonyja Blaira.