“Ako ste umorni od lažnih obećanja, dugog čekanja i beskonačne birokracije, javite mi. Možda mogu učini da to sve nestane”, tako je na svom Linkedin profilu Filip Katić poručivao potencijalnim klijentima. Filip Katić je vlasnik tvrtke Fortitude Recruitment, specijalizirane za dovođenje radnika iz Filipina i Nepala.
Masivan sukob interesa
Kratak je to sadržaj priče koju je objavio Večernji list i iz koje je, zapravo, sve sasvim jasno. Državni tajnik Katić je u masivnom sukobu interesa od kojeg je toksičnija jedino činjenica da ni više od dva dana nakon objave prvog teksta još nije postao – bivši državni tajnik.
U pozadini sasvim zgodne podudarnosti i potencijalne sinergije između sinovljevog biznisa i tatine funkcije, stoji međutim cijeli jedan dobro uhodani društveni sustav zabluda i obmana, za kojeg je već sad teško pretpostaviti radi li se o posljedici ili uzroku sveopćeg izostanka odgovornosti. No, jasno je da je tu i u slučaju dvojice Katića, Filipinaca, Nepalaca i svega ostalog.
Bespotrebne relativizacije
Evo, recimo, Dario Hrebak. Predsjednik HSLS-a, stranke iz koje dolazi državni tajnik Katić, uz određenu dozu nelagode jer mu je baš Katić bio protukandidat na zadnjim stranačkim izborima, smatra da je ključ u očitovanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U MUP-u, pak, misle da će ključno biti hoće li se pokazati da je procedura u slučaju dozvola izdanjih na traženje firme Katića mlađeg bila brža od uobičajene.
Radi se o potpuno bespotrebnim relativizacijama same biti slučaja. Nema nikakve sumnje da je državni tajnik bio u sukobu interesa. Ne samo zdravorazumski, vodio je dio državne uprave direktno povezan s biznisom njegovog sina, nego i zakonski.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje kriminala
U članku 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa doslovno stoji da je dužnosnik dužan deklarirati potencijalan sukob interesa i razriješiti ga tako da zaštiti javni interes, te da će se izuzeti od sudjelovanja u donošenju odluka i sklapanju ugovora koji utječu na njegov vlastiti poslovni interes ili poslovni interes s njim povezanih osoba. Nema načina na koji se može objasniti da Katići ovdje nisu bili u dubokom zaleđu, koliko god Hrebak zazivao službenu odluku Povjerenstva.
Još je bizarnije MUP-ovo uvođenje u priču kao ključnog elementa to jesu li se zahtjevi firme Katića mlađeg brže obrađivali ili, što bi rekli zlonamjerni, je li sin državnog tajnika doista uspio učiniti da nestanu svi problemi s čekanjem i birokracijom. To nema nikakve veze sa sukobom interesa i s tim može li Katić stariji ostati i dalje visoki dužnosnik MUP-a.
Jer, ako su se zahtjevi tvrtke njegovog sina doista brže obrađivali, to onda nije stvar ni Povjerenstva, ni sukoba interesa. To je kriminal.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iščekivanje zahtjeva za dokumentaciju
No, spomenuti društveni sustav zabluda i obmana, te sveopće relativizacije kako političke, tako i svake druge odgovornosti ipak je najjače zasjao u detalju koji nije povezan samo sa slučajem dvojice Katića. Na dokumentaciji.
Točnije, na MUP-u, odakle su za Večernji list išli već i u procjenu toga što će od njih Povjerenstvo tražiti. Naprimjer, “točne podatke o broju dozvola izdanih za boravak i rad posredstvom agencije Filipa Katića”. Kako su li se vremena promijenila!
“Ništa više neću dostaviti”
Za pažljivije pratitelje odnosa Povjerenstva i državne vlasti, ovo je baš znakovit razvoj događaja. Naime, danas MUP u niskom startu čeka zahtjev Povjerenstva za dokumentacijom, no još “jučer”, prije samo tri i po godine, stvari između ovog tijela i državne vlasti su stajale znatno drugačije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ništa neću više dostaviti. Nacrtali smo sve”, to je bio odgovor premijera Andreja Plenkovića na traženje Povjerenstva da mu Vlada i HDZ dostave putne naloge za put izaslanika te stranke na kongres u Finsku – Vladinim avionom. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je, pak, na traženje te dokumentacije, isukao direktne prijetnje.
“Jedna grubost će izazvati drugu”
“Ako su se oni postavili radikalno, onda se i mi možemo postaviti radikalno. Morat ćete svi u javnom prostoru naučiti da će jedna grubost izazvati drugu”, poručivao je Jandroković Povjerenstvu, medijima i cijeloj javnosti odbijajući ideju da se dostavi tražena dokumentacija. Dostava tražene dokumentacije je, dakako, bila – i sad je – zakonska obveza svih dužnosnika.
A najavljene grubosti? Povjerenstvu su smanjene ovlasti. Tadašnja predsjednica Nataša Novaković nije izabrana za novi mandat. Slanje dokumentacije, očito, više nije problem. Barem zasad. I barem kad je u pitanju funkcija državnog tajnika iz kvote sićušnog koalicijskog partnera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno da je državni tajnik koji je tajio sinov biznis u sukobu interesa. Suludo je da nije ekspresno smijenjen
Državni tajnik je u masivnom sukobu interesa. Nema ni potrebe čekati odluku Povjerenstva
Jandroković i Plenković su svojedobno javno, ritualno i uz prijetnje odbijali slati traženu dokumentaciju Povjerenstvu. U slučaju Žarka Katića je vlast itekako otvorena za suradnju
“Ako ste umorni od lažnih obećanja, dugog čekanja i beskonačne birokracije, javite mi. Možda mogu učini da to sve nestane”, tako je na svom Linkedin profilu Filip Katić poručivao potencijalnim klijentima. Filip Katić je vlasnik tvrtke Fortitude Recruitment, specijalizirane za dovođenje radnika iz Filipina i Nepala.
Uz to je i sin Žarka Katića, državnog tajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova, zaduženog, između ostalog, za izdavanje radnih dozvola i reguliranje boravka stranaca u Hrvatskoj, te kontrolu agencija koje se tim poslom bave. O tome da se tim poslom bavi i tvrtka njegovog sina nije izvijestio MUP.
Masivan sukob interesa
Kratak je to sadržaj priče koju je objavio Večernji list i iz koje je, zapravo, sve sasvim jasno. Državni tajnik Katić je u masivnom sukobu interesa od kojeg je toksičnija jedino činjenica da ni više od dva dana nakon objave prvog teksta još nije postao – bivši državni tajnik.
U pozadini sasvim zgodne podudarnosti i potencijalne sinergije između sinovljevog biznisa i tatine funkcije, stoji međutim cijeli jedan dobro uhodani društveni sustav zabluda i obmana, za kojeg je već sad teško pretpostaviti radi li se o posljedici ili uzroku sveopćeg izostanka odgovornosti. No, jasno je da je tu i u slučaju dvojice Katića, Filipinaca, Nepalaca i svega ostalog.
Bespotrebne relativizacije
Evo, recimo, Dario Hrebak. Predsjednik HSLS-a, stranke iz koje dolazi državni tajnik Katić, uz određenu dozu nelagode jer mu je baš Katić bio protukandidat na zadnjim stranačkim izborima, smatra da je ključ u očitovanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U MUP-u, pak, misle da će ključno biti hoće li se pokazati da je procedura u slučaju dozvola izdanjih na traženje firme Katića mlađeg bila brža od uobičajene.
Radi se o potpuno bespotrebnim relativizacijama same biti slučaja. Nema nikakve sumnje da je državni tajnik bio u sukobu interesa. Ne samo zdravorazumski, vodio je dio državne uprave direktno povezan s biznisom njegovog sina, nego i zakonski.
Pitanje kriminala
U članku 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa doslovno stoji da je dužnosnik dužan deklarirati potencijalan sukob interesa i razriješiti ga tako da zaštiti javni interes, te da će se izuzeti od sudjelovanja u donošenju odluka i sklapanju ugovora koji utječu na njegov vlastiti poslovni interes ili poslovni interes s njim povezanih osoba. Nema načina na koji se može objasniti da Katići ovdje nisu bili u dubokom zaleđu, koliko god Hrebak zazivao službenu odluku Povjerenstva.
Još je bizarnije MUP-ovo uvođenje u priču kao ključnog elementa to jesu li se zahtjevi firme Katića mlađeg brže obrađivali ili, što bi rekli zlonamjerni, je li sin državnog tajnika doista uspio učiniti da nestanu svi problemi s čekanjem i birokracijom. To nema nikakve veze sa sukobom interesa i s tim može li Katić stariji ostati i dalje visoki dužnosnik MUP-a.
Jer, ako su se zahtjevi tvrtke njegovog sina doista brže obrađivali, to onda nije stvar ni Povjerenstva, ni sukoba interesa. To je kriminal.
Iščekivanje zahtjeva za dokumentaciju
No, spomenuti društveni sustav zabluda i obmana, te sveopće relativizacije kako političke, tako i svake druge odgovornosti ipak je najjače zasjao u detalju koji nije povezan samo sa slučajem dvojice Katića. Na dokumentaciji.
Točnije, na MUP-u, odakle su za Večernji list išli već i u procjenu toga što će od njih Povjerenstvo tražiti. Naprimjer, “točne podatke o broju dozvola izdanih za boravak i rad posredstvom agencije Filipa Katića”. Kako su li se vremena promijenila!
“Ništa više neću dostaviti”
Za pažljivije pratitelje odnosa Povjerenstva i državne vlasti, ovo je baš znakovit razvoj događaja. Naime, danas MUP u niskom startu čeka zahtjev Povjerenstva za dokumentacijom, no još “jučer”, prije samo tri i po godine, stvari između ovog tijela i državne vlasti su stajale znatno drugačije.
“Ništa neću više dostaviti. Nacrtali smo sve”, to je bio odgovor premijera Andreja Plenkovića na traženje Povjerenstva da mu Vlada i HDZ dostave putne naloge za put izaslanika te stranke na kongres u Finsku – Vladinim avionom. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je, pak, na traženje te dokumentacije, isukao direktne prijetnje.
“Jedna grubost će izazvati drugu”
“Ako su se oni postavili radikalno, onda se i mi možemo postaviti radikalno. Morat ćete svi u javnom prostoru naučiti da će jedna grubost izazvati drugu”, poručivao je Jandroković Povjerenstvu, medijima i cijeloj javnosti odbijajući ideju da se dostavi tražena dokumentacija. Dostava tražene dokumentacije je, dakako, bila – i sad je – zakonska obveza svih dužnosnika.
A najavljene grubosti? Povjerenstvu su smanjene ovlasti. Tadašnja predsjednica Nataša Novaković nije izabrana za novi mandat. Slanje dokumentacije, očito, više nije problem. Barem zasad. I barem kad je u pitanju funkcija državnog tajnika iz kvote sićušnog koalicijskog partnera.