Naše pravosuđe: Čovjek se zaposlio kao ravnatelj s lažnom diplomom, sud kaže da je to OK jer je dobro radio

Političko kadroviranje u županiji

Marjanović je u Županijsku upravu za ceste imenovan 2012. godine. Do tada je radio u Sisačko-moslavačkoj županiji, a bio je, kako stoji u izvještajima iz onog vremena, član HNS-a.

No, nakon toga postaje donator kampanje ondašnje kandidatkinje SDP-a Marine Lovrić Merzel, pa se nagađalo da je upravo zbog toga i dobio posao u županiji.

U Županijskoj upravi za ceste počinje raditi u ožujku 2012. kao obnašatelj dužnosti ravnatelja, da bi u srpnju pobijedio na natječaju i postao ravnatelj.

Lažna diploma fakulteta iz BiH

U dokumentaciji koju je dostavio na taj natječaj, Marjanović je tvrdio da je završio Mašinski fakultet Univerziteta u Banja Luci. Međutim, naknadno će se ispostaviti da nikada nije bio student na tom fakultet. Zbog toga, budući da nije imao odgovarajuću stručnu spremu, u lipnju 2015. dobiva izvanredni otkaz.

To je bilo popraćeno izvještajima da je “otkaz dobio nekadašnji glavni suradnik bivše SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel”. U to vrijeme, dakle u ljeto 2015., Marjanović je već bio čelnik županijske organizacije Narodne stranke – Reformista za Sisačko-moslavačku županiju.

Dočekao Žužića kod županice

Zanimljiv je detalj da je upravo Marjanović bio s Marinom Lovrić Merzel neposredno prije nego što je navodno preuzela 100 tisuća eura mita od poduzetnika Željka Žužića. On je to i potvrdio na sudu svjedočeći protiv bivše županice. Došao je k njoj u proljeće 2011. jer je bio zainteresiran za kupnju udjela u tvrtki Ceste Sisak.

“Ona mi je rekla da je cijena udjela dva milijuna i 100.000 eura i da će biti raspisan natječaj. U kolovozu iste godine doznao sam da će pravo prvokupa imati tvrtka Silvija Kobeščaka. Ponovno sam zvao županicu i dogovorio sastanak. Dočekao me Željko Marjanović, ali je županica tražila da nas ostavi same”, prisjetio se Žužić i opisao kako je županici dao mito – 100.000 eura u apoenima od 500 eura.

“Ona ih je spremila iza neke slike i kazala mi da se ništa ne brinem. Čuo sam od nekih osoba da ona i inače uzima novce, a s obzirom da se kod nas ne plaća u eurima, zaključio sam da je novac za nju ili nekog njoj bliskog”, tvrdio je Žužić na suđenju Marini Lovrić Merzel. Zanimljivo je i da je Marjanović nakon što je dobio otkaz u županijskoj upravi, nastavio raditi upravo u Cestama Sisak, gdje je i sada direktor.

Milijunski iznos u sudskoj tužbi

Sredinom 2016. počinje sudski postupak u kojem Županijska uprava za ceste traži da im Marjanović vrati sve plaće koje je s lažnom stručnom spremom zaradio. U pitanju je nešto više od 1,3 milijuna kuna. Obračunali su mu i najam automobila Toyota Avensis koji je koristio. Najam je Županijska uprava za ceste plaćala 500 kuna na dan. Taj iznos dosegao je do Marjanovićevog otkaza 564.000 kuna, te mu je još dodano 78.008,81 kuna za benzin.

Marjanović je tvrdio kako je tužba potpuno neosnovana jer, kaže, nije imao namjeru nikoga prevariti. Dapače, sve je radio po pravilima i za dobrobit županijske firme. Objašnjavao je kako je imao pravomoćno sudsko rješenje o stručnoj spremi, jer je službena dokumentacija fakulteta uništena tijekom rata.

Podrška svih političkih opcija

U Marjanovićevu korist na sudu su svjedočili brojni ljudi s kojima je tada surađivao, mahom lokalni čelnici. Među njima je bio i gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović. On je na sudu izjavio da je sa Županijskom upravom za ceste imao niz projekata dok ju je Marjanović vodio.

“Svi ti projekti su uspješno i profesionalno završeni. Između ostalog radili smo na obnovi ceste Cepeliš-Pecki-Lušćani. Započeti su i neki projekti koje smo kasnije završili s novim ravnateljem”, prisjetio se u svom iskazu Dumbović dodajući kako je Marjanović doista imao potrebu za službenim vozilom jer je djelovao na području cijele Sisačko-moslavačke županije. I ostali ispitani lokalni čelnici potvrdili su isto.

Milivoj Radanović je bio član upravnog vijeća Županijske uprave za ceste, te predstavnik u županijskoj skupštini u ime Srpske samostalne demokratske stranke. Na toj poziciji sudjelovao je u donošenju odluka kojima su se odobravala izvješća o radu i nikada, potvrdio je na sudu, nije doživio da bi se netko protivio nekom Marjanovićevom prijedlogu ili da bi na neki drugi način dovodio u pitanje njegov rad kao ravnatelja.

Radio je dobro i bez diplome

U konačnici i Općinski sud u Sisku odbacuje tužbu Županijske uprave za ceste. Zaključuju kako je, bez obzira što je lagao o stručnoj spremi, Marjanović uredno obavljao posao ravnatelja. I službeni automobil koristio je u službene svrhe. Iako je, kaže sud, dokazano da nije bio upisan kao student Mašinskog fakulteta, te da mu nikada nije izdana diploma, već da je završio Višu tehničku školu na strojarskom brodograđevnom fakultetu Sveučilišta “Đuro Pucari star” u Banja luci 1969. i stekao VI. stupanj strojarskog smjera, odnosno višu stručnu spremu, izvukao se na činjenicu da je bio dobar ravnatelj.

“Nesporno je da je Željko Marjanović dok mu nije otkazan ugovor o radu uredno i s pažnjom dobrog gospodara obavljao radne zadatke u okviru svog radnog mjesta ravnatelja i Županijska uprava za ceste nije dokazala da mu je njegovim radom ili radi njegove postojeće ili nepostojeće stručne spreme nastala bilo kakva šteta”, zaključuje se u presudi. U međuvremenu je protiv Marjanovića obustavljen i kazneni postupak zbog prijevare.