Zašto ovo navodim? Ne zato što je riječ o prvom takvom projektu na ovim prostorima i radikalnoj izmjeni GUP-a s ciljem da se najbolji javni prostori izruče investitorima, jer to već gledamo u ‘Beogradu na vodi. Istu stvar je pokušao Milan Bandić u Zagrebu, pa na svu sreću nije prošlo, ono što u Varšavskoj ulici je. Gledali smo iste stvari i u Dubrovniku s projektom golfa na Srđu, upravo čekamo referendum na slične teme u Puli, gradu čiji se aktivisti još uvijek bore za otvaranje Muzila građanima.
U Sarajevu je jedan od najživljih gradskih parkova, ‘Hastahana’ u centru grada, prodan banci, a u Splitu se godinama pokušavaju izmjenama GUP-a u već formirane kvartove, umjesto parkinga i sportskih terena ubaciti stambene zgrade ili crkve. Ali ono što je u čitavoj priči novo, zbog čega se Srbija ispostavlja kao prvak tih procesa, je potpuna ignorancija građana i organizirano nasilje koje se prema njima provodi.
‘Stare teme su i dalje prisutne i služe kao savršeno političko gorivo’
Počelo je tajnim rušenjima zgrade u Hercegovačkoj ulici u Beogradu i pozivima građana koji su uredno zavedeni i posve ignorirani od strane policije. Nastavilo se nasiljem pozvanih grupa prema prosvjednicima koji su tražili uklanjanje murala Ratka Mladića, uz nijemu prisutnost policije, da bi sada kulminiralo u Novom Sadu.
Sve ovo se događa paralelno s projektom Europske prijestolnice kulture, o čemu sam nedavno pisao na Telegramu, ali i s vječnim temama Jasenovca, budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosa Srbije i Hrvatske, pitanja Kosova ili postavljanja prema Rusiji. Što znači da su stare teme i dalje prisutne i služe kao savršeno političko gorivo, no novi svijet je već stigao.
‘Strukturalni nacionalizam se udružio s očitim materijalnim interesima’
Društvo i grad u kojem je moguće da gradske vlasti ne dopuste govor čovjeka koji se želio obratiti u ime brojnih nevladinih organizacija i ispred 12,5 tisuća ljudi koji su potpisali peticiju protiv ovakvih izmjena GUP-a i koji štoviše pošalju privatnu zaštitarsku agenciju na te građane, zajedno s vijećnicima koji su ogromnom većinom te promjene izglasali, ozbiljno idu ka orvelovskoj državi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O tome koliko takvo izostajanje bilo kakvog uvažavanja mišljenja građana, čak i kad bi ono bilo manjinsko, proizvodi štete po ideju predstavničke demokracije, dodatno ljude odvraća od povjerenja u sustav i otuđuje kastu političara od običnih građana, suvišno je i govoriti.
Zbog svega navedenog, ovo što se upravo dogodilo u Novom Sadu predstavlja ključ za razumijevanje budućih društvenih i političkih procesa, koji, ako sve skupa završi bez ikakvih posljedica prema onima koji su ovako prema građanima postavili, ne obećavaju svijetlu budućnost. Tim prije jer se strukturalni nacionalizam koji nije nimalo oslabio, sada sasvim otvoreno udružio s očitim materijalnim interesima i okrenuo protiv vlastitih građana, nakon što je poražen u akcijama protiv građana susjednih zemalja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nasilje uz koje se mijenja GUP u Novom Sadu pokazuje da je Srbija u tome najgora na ovim prostorima
Riječ je o potpunom ignoriranju građana u izradi novog Generalnog urbanističkog plana grada
Ovo što se upravo dogodilo u Novom Sadu predstavlja ključ za razumijevanje budućih društvenih i političkih procesa, koji, ako sve skupa završi bez ikakvih posljedica prema onima koji su ovako prema građanima postavili, ne obećavaju svijetlu budućnost. Tim prije jer se strukturalni nacionalizam koji nije nimalo oslabio, sada sasvim otvoreno udružio s očitim materijalnim interesima i okrenuo protiv vlastitih građana, nakon što je poražen u akcijama protiv građana susjednih zemalja.
Ono što se ovih dana dogodilo u Novom Sadu, a riječ je o potpunom ignoriranju građana u izradi novog Generalnog urbanističkog plana grada, s ciljem da Skupština donese odluku da se najvredniji gradski prostor izruči investitorima u sklopu svojevrsnog projekta ‘Novog Sada na vodi’, jasan je znak da ulazimo u novo političko doba.
Zašto ovo navodim? Ne zato što je riječ o prvom takvom projektu na ovim prostorima i radikalnoj izmjeni GUP-a s ciljem da se najbolji javni prostori izruče investitorima, jer to već gledamo u ‘Beogradu na vodi. Istu stvar je pokušao Milan Bandić u Zagrebu, pa na svu sreću nije prošlo, ono što u Varšavskoj ulici je. Gledali smo iste stvari i u Dubrovniku s projektom golfa na Srđu, upravo čekamo referendum na slične teme u Puli, gradu čiji se aktivisti još uvijek bore za otvaranje Muzila građanima.
U Sarajevu je jedan od najživljih gradskih parkova, ‘Hastahana’ u centru grada, prodan banci, a u Splitu se godinama pokušavaju izmjenama GUP-a u već formirane kvartove, umjesto parkinga i sportskih terena ubaciti stambene zgrade ili crkve. Ali ono što je u čitavoj priči novo, zbog čega se Srbija ispostavlja kao prvak tih procesa, je potpuna ignorancija građana i organizirano nasilje koje se prema njima provodi.
‘Stare teme su i dalje prisutne i služe kao savršeno političko gorivo’
Počelo je tajnim rušenjima zgrade u Hercegovačkoj ulici u Beogradu i pozivima građana koji su uredno zavedeni i posve ignorirani od strane policije. Nastavilo se nasiljem pozvanih grupa prema prosvjednicima koji su tražili uklanjanje murala Ratka Mladića, uz nijemu prisutnost policije, da bi sada kulminiralo u Novom Sadu.
Sve ovo se događa paralelno s projektom Europske prijestolnice kulture, o čemu sam nedavno pisao na Telegramu, ali i s vječnim temama Jasenovca, budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosa Srbije i Hrvatske, pitanja Kosova ili postavljanja prema Rusiji. Što znači da su stare teme i dalje prisutne i služe kao savršeno političko gorivo, no novi svijet je već stigao.
‘Strukturalni nacionalizam se udružio s očitim materijalnim interesima’
Društvo i grad u kojem je moguće da gradske vlasti ne dopuste govor čovjeka koji se želio obratiti u ime brojnih nevladinih organizacija i ispred 12,5 tisuća ljudi koji su potpisali peticiju protiv ovakvih izmjena GUP-a i koji štoviše pošalju privatnu zaštitarsku agenciju na te građane, zajedno s vijećnicima koji su ogromnom većinom te promjene izglasali, ozbiljno idu ka orvelovskoj državi.
O tome koliko takvo izostajanje bilo kakvog uvažavanja mišljenja građana, čak i kad bi ono bilo manjinsko, proizvodi štete po ideju predstavničke demokracije, dodatno ljude odvraća od povjerenja u sustav i otuđuje kastu političara od običnih građana, suvišno je i govoriti.
Zbog svega navedenog, ovo što se upravo dogodilo u Novom Sadu predstavlja ključ za razumijevanje budućih društvenih i političkih procesa, koji, ako sve skupa završi bez ikakvih posljedica prema onima koji su ovako prema građanima postavili, ne obećavaju svijetlu budućnost. Tim prije jer se strukturalni nacionalizam koji nije nimalo oslabio, sada sasvim otvoreno udružio s očitim materijalnim interesima i okrenuo protiv vlastitih građana, nakon što je poražen u akcijama protiv građana susjednih zemalja.