Nekoliko dana nakon što je francuski parlament nadmoćnom većinom glasova podržao izmjene ustava, kako bi se u taj temeljni dokument unijelo pravo na pobačaj, Emmanuel Macron ustvrdio je da to “nije kraj priče, nego početak borbe”: francuski predsjednik htio bi da isto pravo na izbor bude ugrađeno u dokumente Europske unije.
Gotovo neizvedivo
Macronova inicijativa očekivano je dobila podršku s lijevo-liberalnog dijela političke scene u EU. Dvije istaknute eurozastupnice, Terry Reintke iz kluba Zelenih te Valerie Hayer iz liberalne grupacije, podupiru ideju da se pravo na siguran pobačaj uvrsti u europsku Povelju. To će, međutim, biti praktički nemoguće, za što postoji više razloga.
Izmjena Povelje kako bi se u nju ugradilo pravo na izbor podrazumijevala bi jednoglasnu odluku država članica. Iako to pravo, kroz nacionalne zakone, postoji u velikom broju članica EU-a, neke države imaju značajno restriktivnije propise i, u ovom trenutku, potpuno je nezamislivo da bi pristale na ovaj potez.
Malteško jamstvo
Uvrštavanje ovog prava u temeljnu Povelju smatralo bi se dodatnim širenjem ovlasti EU-a nauštrb nacionalnog suvereniteta država članica – pitanje pobačaja regulirano je nacionalnim zakonodavstvom pri čemu tzv. Bruxelles nema nadležnosti. Malta je, na primjer, prilikom ulaska u EU osigurala čak i posebno jamstvo da nikakva europska regulativa ne može utjecati na malteški zakon o pobačaju.
Riječ je o državi s izuzetno restriktivnim zakonom – abortus je zabranjen, osim u slučajevima kada je ugrožen život majke. Kada su prije 20 godina ulazili u EU, potpisan je poseban protokol koji kaže da ništa u temeljnim ugovorima EU-a “neće utjecati na primjenu nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na pobačaj na području Malte”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je s Poljskom?
Ovo pitanje, osim toga, izaziva ozbiljne tenzije unutar samih država članica, što dodatno smanjuje izglede za prolazak inicijative poput ove Macronove – ako se, na nacionalnoj razini, vode političke i društvene bitke oko prava na izbor, kakve su šanse da se oko te iste teme postigne suglasje na razini EU-a?
O tome svjedoči primjer Poljske: iako su ultrakonzervativci otišli s vlasti, nova vladajuća koalicija predvođena umjerenim desnim centrom još uvijek nije uspjela dogovoriti liberalizaciju vrlo strogog zakona (dodatno pooštrenog kontroverznom odlukom tamošnjeg ustavnog suda iz 2020. godine, zbog koje su Poljaci masovno prosvjedovali).
Iako je to bilo jedno od predizbornih obećanja Donalda Tuska – da će u prvih sto dana vlasti donijeti liberalnije zakonodavstvo – to se pokazalo zahtjevnim zadatkom, među ostalim i zbog podjela unutar vladajuće koalicije u kojoj nemaju sve stranke isti stav prema liberalizaciji pobačaja. Prije nekoliko dana parlamentarna rasprava prebačena je na sredinu travnja, iza lokalnih izbora, zbog čega su protestirale ženske udruge, ali i Ljevica, stranka vladajuće koalicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
EU nije nadležan
Ni HDZ-u, po svemu sudeći, Macronova inicijativa ne bi bila po volji. Europski parlament nedavno je usvojio rezoluciju o vladavini prava u zemljama članicama EU-a; HDZ-ovi eurozastupnici nisu je podržali.
Tvrde da je razlog to što rezolucija kaže da bi “pravo na siguran i zakonit pobačaj trebalo biti utvrđeno u Povelji” – s time se HDZ-ova delegacija u Europskom parlamentu ne slaže. Naglašavaju pritom da pitanje pobačaja nije u nadležnosti EU-a, nego država članica.
Takva razmišljanja mogla bi biti još izraženija u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, ako se doista potvrde anketni trendovi da će na lipanjskim europskim izborima doći do osjetnog pomaka udesno. U tom, izbornom kontekstu treba promatrati i inicijativu francuskog predsjednika: više kao jasnu političku razdjelnicu prema (tvrdoj) desnici, nego prijedlog koji u ovom trenutku ima realne šanse za prolaz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nažalost, Macronova inicijativa da se zajamči pravo na pobačaj u cijelom EU-u nema šanse. Suprotstavit će mu se čak i HDZ
Francuski predsjednik poziva da se pravo na izbor uvrsti u Povelju EU-a o temeljnim pravima
Uvrštavanje ovog prava u temeljnu Povelju smatralo bi se dodatnim širenjem ovlasti EU-a nauštrb nacionalnog suvereniteta država članica – pitanje pobačaja regulirano je nacionalnim zakonodavstvom pri čemu tzv. Bruxelles nema nadležnosti. Tu argumentaciju koristi, primjerice, i HDZ
Nekoliko dana nakon što je francuski parlament nadmoćnom većinom glasova podržao izmjene ustava, kako bi se u taj temeljni dokument unijelo pravo na pobačaj, Emmanuel Macron ustvrdio je da to “nije kraj priče, nego početak borbe”: francuski predsjednik htio bi da isto pravo na izbor bude ugrađeno u dokumente Europske unije.
To bi, smatra Macron, trebalo učiniti kroz Povelju EU-a o temeljnim pravima, dokument koji je na snazi od 2009. godine, a kojim su obuhvaćena osobna, građanska, politička, gospodarska i socijalna prava državljana EU-a. Odredbe Povelje dužne su poštivati institucije i tijela EU-a, ali i države članice kada provode zakonodavstvo Unije.
Gotovo neizvedivo
Macronova inicijativa očekivano je dobila podršku s lijevo-liberalnog dijela političke scene u EU. Dvije istaknute eurozastupnice, Terry Reintke iz kluba Zelenih te Valerie Hayer iz liberalne grupacije, podupiru ideju da se pravo na siguran pobačaj uvrsti u europsku Povelju. To će, međutim, biti praktički nemoguće, za što postoji više razloga.
Izmjena Povelje kako bi se u nju ugradilo pravo na izbor podrazumijevala bi jednoglasnu odluku država članica. Iako to pravo, kroz nacionalne zakone, postoji u velikom broju članica EU-a, neke države imaju značajno restriktivnije propise i, u ovom trenutku, potpuno je nezamislivo da bi pristale na ovaj potez.
Malteško jamstvo
Uvrštavanje ovog prava u temeljnu Povelju smatralo bi se dodatnim širenjem ovlasti EU-a nauštrb nacionalnog suvereniteta država članica – pitanje pobačaja regulirano je nacionalnim zakonodavstvom pri čemu tzv. Bruxelles nema nadležnosti. Malta je, na primjer, prilikom ulaska u EU osigurala čak i posebno jamstvo da nikakva europska regulativa ne može utjecati na malteški zakon o pobačaju.
Riječ je o državi s izuzetno restriktivnim zakonom – abortus je zabranjen, osim u slučajevima kada je ugrožen život majke. Kada su prije 20 godina ulazili u EU, potpisan je poseban protokol koji kaže da ništa u temeljnim ugovorima EU-a “neće utjecati na primjenu nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na pobačaj na području Malte”.
Što je s Poljskom?
Ovo pitanje, osim toga, izaziva ozbiljne tenzije unutar samih država članica, što dodatno smanjuje izglede za prolazak inicijative poput ove Macronove – ako se, na nacionalnoj razini, vode političke i društvene bitke oko prava na izbor, kakve su šanse da se oko te iste teme postigne suglasje na razini EU-a?
O tome svjedoči primjer Poljske: iako su ultrakonzervativci otišli s vlasti, nova vladajuća koalicija predvođena umjerenim desnim centrom još uvijek nije uspjela dogovoriti liberalizaciju vrlo strogog zakona (dodatno pooštrenog kontroverznom odlukom tamošnjeg ustavnog suda iz 2020. godine, zbog koje su Poljaci masovno prosvjedovali).
Iako je to bilo jedno od predizbornih obećanja Donalda Tuska – da će u prvih sto dana vlasti donijeti liberalnije zakonodavstvo – to se pokazalo zahtjevnim zadatkom, među ostalim i zbog podjela unutar vladajuće koalicije u kojoj nemaju sve stranke isti stav prema liberalizaciji pobačaja. Prije nekoliko dana parlamentarna rasprava prebačena je na sredinu travnja, iza lokalnih izbora, zbog čega su protestirale ženske udruge, ali i Ljevica, stranka vladajuće koalicije.
EU nije nadležan
Ni HDZ-u, po svemu sudeći, Macronova inicijativa ne bi bila po volji. Europski parlament nedavno je usvojio rezoluciju o vladavini prava u zemljama članicama EU-a; HDZ-ovi eurozastupnici nisu je podržali.
Tvrde da je razlog to što rezolucija kaže da bi “pravo na siguran i zakonit pobačaj trebalo biti utvrđeno u Povelji” – s time se HDZ-ova delegacija u Europskom parlamentu ne slaže. Naglašavaju pritom da pitanje pobačaja nije u nadležnosti EU-a, nego država članica.
Takva razmišljanja mogla bi biti još izraženija u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, ako se doista potvrde anketni trendovi da će na lipanjskim europskim izborima doći do osjetnog pomaka udesno. U tom, izbornom kontekstu treba promatrati i inicijativu francuskog predsjednika: više kao jasnu političku razdjelnicu prema (tvrdoj) desnici, nego prijedlog koji u ovom trenutku ima realne šanse za prolaz.