“Ali” je sasvim dovoljno. Kada dođe nakon zareza u rečenici: “Mi smo multikulturalni”. Čim ide “ali”, niste. A kad tek iza “ali” ide “mora se znati tko je većina”, onda je stvar savršeno jasna. Pripadnici manjina u toj nesretnoj, “multikulturalnoj” sredini, gdje god na svijetu ona bila, građani su drugog reda. I ne daj Bože da opet zamiriše na barut…
U Dardi u kojoj su 12-godišnjake na stolovima dočekale besplatne općinske bilježnice sa siluetom vojnika koji salutira hrvatskoj zastavi i natpisom o tome kako mi ne klečimo ni pred kim i nismo nikad nikoga tlačili (ali se, je li, mora znati tko je većina), situacija je još dramatično bizarnija.
Naime, na početku teksta citiranu jezgrovitu diskriminacijsku porukicu sastavio je govoreći za Telegram pročelnik upravnog odjela općine Darda, Antonio Branilović. Općine u kojoj je na vlasti HDZ. Stranka koja je na vlasti u državi. U koaliciji sa – SDSS-om.
Većina, manjina, premijer
Izgleda kako baš ta činjenica ne liježe najbolje u HDZ-ovoj administraciji ove općine. Gospodin Branilović, naime, prijeteći kaže i kako on “zna od koje manjine dolazi ovaj napad”, te, u stilu iskusnih političkih udarača s krajnje desnice poručuje kako smo “mi država s najvećim pravima nacionalnih manjina u kojoj je većina postala manjina”.
E sad, da je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković doista posvećen građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji, a ne samo građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji u mjeri u kojoj je to dobro za njegovu političku karijeru, narednih dana bi bilo veselo. Premijer bi svoje zaigrane Slavonce malo pitao za zdravlje i za izdavačko-ideološke eksperimente. Što se neće dogoditi. Jer, zna Plenković, za njegovu stranku ipak još uvijek glasaju i oni koji misle da je, eto, u Hrvatskoj većina postala manjina.
Šljokice i jednorozi
No, čak i kad makneš politiku na stranu, treba li klincima i klincezama koji još negdje u ormaru imaju haljinice posute šljokicama i jednorozima ili plastičnu loptu koja potpuno nepredvidivo leluja po zraku kad je jako udariš, tako direktno nametati militarizam? Vojnika koji salutira i podjelu na “njihove” i “naše”, jer naravno da će se po razredima ovih dana gledati tko piše u koju bilježnicu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu li te godine kad, kako bi rekao Đole, još nisu ništa znali i još nisu verovali da na svetu tuge ima, prikladnije za prve ljubavi, nego za prve mržnje?
Multikulti, bre!
Ako nekome i dalje kojim slučajem nije jasno što je sporno u slici hrvatske zastave i vojnika koji salutira na bilježnici za osnovnu školu, možda nije loše odraditi manju mentalnu vježbu. Recimo, da se zamisli da lokalna vlast u nekoj vojvođanskoj općini, u kojoj živi dosta Hrvata, osnovnoškolcima podijeli bilježnice s ovom istom siluetom vojnika koji salutira (najvjerojatnije, sto mu plastičnih domoljuba, indonezijskog, može se naći slika besplatno na internetu).
I istom porukom: “Uspravno stojimo. Ne klečimo ni pred kim. Nismo mi nikoga tlačili. Nemamo ništa s tim”. Samo na ćirilici. I da bilježnicom dominira velika trobojnica sa četiri S.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I da, mašta je vrag, lokalna vlast iz velikosrpskog, pardon, srpskosvijetnog SNS-a, ne vidi u tome ni najmanji problem. Jer, možda će vam zazvučati poznato, tamošnji dužnosnik uporno ponavlja: “Mi smo multikulturalni, ali mora da se zna tko je većina, bre!”.
Diskriminacija bez ‘ali’
A da je pažljivo sijanje mržnje školskim bilježnicama među klincima kojima je u tim godinama jedino važno bilo da postanu levo krilo il’ centarfor školskog tima, dobro rodilo ove sezone, pokazuje i primjer iz Sibinja. U ovoj općini je, pak, na vlasti Hrvatska konzervativna stranka, a tamo konzervativizam vide kao bilježnicu na čijoj je naslovnici heteroseksualna obitelj, pod kišobranom koji je štiti od kiše iz oblaka – duginih boja.
Ovdje se, bez ikakvih “ali”, radi o jasnoj i nezakonitoj diskriminaciji po seksualnoj orijentaciji. Pripadnike LGBT zajednice, kojoj su simbol baš dugine boje, se prikazuje se kao opasnost za obitelj. Na slučaju bilježnica iz Darde, to bi bilo kao da onaj Indonežanin, prikazan kao hrvatski vojnik, s puškom u rukama cilja u daljinu iz koje se nazire šljem sa srpskim grbom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kišobran duginih boja
Ili da, ako nekome i dalje nije jasno zašto je problem u razigranoj obitelji s dječicom koja se nije smočila kišom u duginim bojama, opet malo obrnemo priču. I zamislimo progresivnog načelnika općine koji dijeli bilježnice s dvije mame ili dva tate i dvoje djece, pod velikim, šarenim kišobranom duginih boja.
Koji ih brani od kiše iz oblaka u obliku crveno-bijele šahovnice ili, još bolje, iz oblaka o obliku crkvenog zvonika. “Mora se znati tko je većina”, pobunio bi se sigurno onaj genijalac. Bre!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema ‘ali’. Klince kojima je vrijeme za prve ljubavi nedopustivo je trovati bilježnicama za prve mržnje
Slučajevi iz Darde i Sibinja primjeri su podvaljivanja mržnje pod krinkom besplatnog školskog materijala
Da je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković doista posvećen građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji, a ne samo građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji u mjeri u kojoj je to dobro za njegovu političku karijeru, narednih dana bi bilo veselo
“Ali” je sasvim dovoljno. Kada dođe nakon zareza u rečenici: “Mi smo multikulturalni”. Čim ide “ali”, niste. A kad tek iza “ali” ide “mora se znati tko je većina”, onda je stvar savršeno jasna. Pripadnici manjina u toj nesretnoj, “multikulturalnoj” sredini, gdje god na svijetu ona bila, građani su drugog reda. I ne daj Bože da opet zamiriše na barut…
U Dardi u kojoj su 12-godišnjake na stolovima dočekale besplatne općinske bilježnice sa siluetom vojnika koji salutira hrvatskoj zastavi i natpisom o tome kako mi ne klečimo ni pred kim i nismo nikad nikoga tlačili (ali se, je li, mora znati tko je većina), situacija je još dramatično bizarnija.
Naime, na početku teksta citiranu jezgrovitu diskriminacijsku porukicu sastavio je govoreći za Telegram pročelnik upravnog odjela općine Darda, Antonio Branilović. Općine u kojoj je na vlasti HDZ. Stranka koja je na vlasti u državi. U koaliciji sa – SDSS-om.
Većina, manjina, premijer
Izgleda kako baš ta činjenica ne liježe najbolje u HDZ-ovoj administraciji ove općine. Gospodin Branilović, naime, prijeteći kaže i kako on “zna od koje manjine dolazi ovaj napad”, te, u stilu iskusnih političkih udarača s krajnje desnice poručuje kako smo “mi država s najvećim pravima nacionalnih manjina u kojoj je većina postala manjina”.
E sad, da je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković doista posvećen građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji, a ne samo građenju boljih međunacionalnih odnosa u zemlji u mjeri u kojoj je to dobro za njegovu političku karijeru, narednih dana bi bilo veselo. Premijer bi svoje zaigrane Slavonce malo pitao za zdravlje i za izdavačko-ideološke eksperimente. Što se neće dogoditi. Jer, zna Plenković, za njegovu stranku ipak još uvijek glasaju i oni koji misle da je, eto, u Hrvatskoj većina postala manjina.
Šljokice i jednorozi
No, čak i kad makneš politiku na stranu, treba li klincima i klincezama koji još negdje u ormaru imaju haljinice posute šljokicama i jednorozima ili plastičnu loptu koja potpuno nepredvidivo leluja po zraku kad je jako udariš, tako direktno nametati militarizam? Vojnika koji salutira i podjelu na “njihove” i “naše”, jer naravno da će se po razredima ovih dana gledati tko piše u koju bilježnicu?
Nisu li te godine kad, kako bi rekao Đole, još nisu ništa znali i još nisu verovali da na svetu tuge ima, prikladnije za prve ljubavi, nego za prve mržnje?
Multikulti, bre!
Ako nekome i dalje kojim slučajem nije jasno što je sporno u slici hrvatske zastave i vojnika koji salutira na bilježnici za osnovnu školu, možda nije loše odraditi manju mentalnu vježbu. Recimo, da se zamisli da lokalna vlast u nekoj vojvođanskoj općini, u kojoj živi dosta Hrvata, osnovnoškolcima podijeli bilježnice s ovom istom siluetom vojnika koji salutira (najvjerojatnije, sto mu plastičnih domoljuba, indonezijskog, može se naći slika besplatno na internetu).
I istom porukom: “Uspravno stojimo. Ne klečimo ni pred kim. Nismo mi nikoga tlačili. Nemamo ništa s tim”. Samo na ćirilici. I da bilježnicom dominira velika trobojnica sa četiri S.
I da, mašta je vrag, lokalna vlast iz velikosrpskog, pardon, srpskosvijetnog SNS-a, ne vidi u tome ni najmanji problem. Jer, možda će vam zazvučati poznato, tamošnji dužnosnik uporno ponavlja: “Mi smo multikulturalni, ali mora da se zna tko je većina, bre!”.
Diskriminacija bez ‘ali’
A da je pažljivo sijanje mržnje školskim bilježnicama među klincima kojima je u tim godinama jedino važno bilo da postanu levo krilo il’ centarfor školskog tima, dobro rodilo ove sezone, pokazuje i primjer iz Sibinja. U ovoj općini je, pak, na vlasti Hrvatska konzervativna stranka, a tamo konzervativizam vide kao bilježnicu na čijoj je naslovnici heteroseksualna obitelj, pod kišobranom koji je štiti od kiše iz oblaka – duginih boja.
Ovdje se, bez ikakvih “ali”, radi o jasnoj i nezakonitoj diskriminaciji po seksualnoj orijentaciji. Pripadnike LGBT zajednice, kojoj su simbol baš dugine boje, se prikazuje se kao opasnost za obitelj. Na slučaju bilježnica iz Darde, to bi bilo kao da onaj Indonežanin, prikazan kao hrvatski vojnik, s puškom u rukama cilja u daljinu iz koje se nazire šljem sa srpskim grbom.
Kišobran duginih boja
Ili da, ako nekome i dalje nije jasno zašto je problem u razigranoj obitelji s dječicom koja se nije smočila kišom u duginim bojama, opet malo obrnemo priču. I zamislimo progresivnog načelnika općine koji dijeli bilježnice s dvije mame ili dva tate i dvoje djece, pod velikim, šarenim kišobranom duginih boja.
Koji ih brani od kiše iz oblaka u obliku crveno-bijele šahovnice ili, još bolje, iz oblaka o obliku crkvenog zvonika. “Mora se znati tko je većina”, pobunio bi se sigurno onaj genijalac. Bre!