Kako je ušao u politiku (i nije poslušao oca)

Razgovarali smo koji dan prije tog velikog događaja, u onom dijelu tjedna kada je u Saboru. Po medijima se o ovom mladom političaru najčešće i piše u kontekstu projekata koje je pokrenuo u Vrgorcu, a koji su većinom financirani novcem iz fondova Europske unije. No, o tome ćemo nešto kasnije. Ante Pranić u Vrgorac se vratio nakon što je završio Građevinski fakultet u Splitu, bilo je to prije otprilike sedam godina. Fakultet je završio kao jedan od top pet studenata u svojoj generaciji. “Bio sam dosta dobar student, nisam maltene pao nijedan ispit. Završio sam studiranje s prosjekom 4,52. Nakon toga sam mogao ostati u Splitu, otvorile su mi se neke mogućnosti,” kaže.

Ali, nije. Jedan privatnik iz Vrgorca taman je u to vrijeme radio na nekom velikom projektu i Pranić mu se odlučio priključiti. “Želja i izazovi su me vratili u Vrgorac”, kaže mi sada. Politika ga tada još nije zanimala, kaže, mada je redovito izlazio na izbore. Međutim, neki su mediji pisali kako je Pranić bio aktivan član Foruma mladih SDP-a te da je iz stranke izašao jer ga nisu stavili na izbornu listu. No, on to demantira. “To je bilo čisto deklaratorno, dok je na vlasti bio Ivo Sanader. Svatko normalan bio je svjestan što se i kako tada događa. Moje članstvo u SDP-u zapravo je bila jedna vrsta studentskog bunta, a ne zato što je ta stranka zagovarala neku socijaldemokraciju i moj pojam rada. Kad su došli na vlast, izašao sam iz SDP-a posebno zbog odnosa prema ruralnim sredinama”, kaže mi.

I još je jedan bitan faktor, kako mi je i sam priznao, utjecao na njegove prve političke odabire, otac. “Otac mi je bio predsjednik SDP-a u Vrgorcu i sigurno je moje članstvo u toj stranci imalo veze s utjecajem iz kuće. Međutim, u mnogo toga se ne slažem s njim što se tiče politike. Otac mi je zapravo bio glavni kritičar, uvijek mi je govorio da ne ulazim u politiku”. Međutim, kako je život pokazao, Ante Pranić nije poslušao oca.

Kako je shvatio da stvari funkcioniraju pogrešno

Dvije godine nakon što se vratio u svoj grad, u Hrvatskoj su bili lokalni izbori. “Doslovno sam se na nagovor drugih odlučio politički aktivirati, s tim da nisam imao na umu da će se sve odvijati na ovaj način”, kaže Pranić prisjećajući se kako se njih desetak skupilo i odlučilo izaći na izbore kao Nezavisna lista mladih. “Bili smo složni u jednom – da je stanje u Vrgorcu katastrofalno. Kao mladi ljudi nismo bili opterećeni ideološkim pitanjima iako je tu bilo ljudi iz različitih stranaka,” priča Pranić.

Sjeća se i da ljudi prije tih lokalnih izbora nisu bili baš entuzijastični. “Na izborima ranije, 2009. godine, izašla je jaka nezavisna lista predvođena najjačim gospodarstvenikom ovog područja, Miljenkom Pivcem. Izbori su dakle bili sraz njegove liste i HDZ-a. Nisu uspjeli, a ljudi su nakon toga izgubili vjeru da se išta može napraviti i da HDZ uopće više biti smijenjen. Tako se i dogodilo, na tim izborima Pranić je ušao u Gradsko vijeće zajedno s još jednim kolegom s liste. Tek onda su, kaže, postali svjesni kako kod nas stvari zapravo funkcioniraju.

“Dođete do spoznaje da se novac potpuno pogrešno usmjerava, da nema apsolutno nijednog razvojnog projekta. Svi napreduju, a Vrgorac stoji. Možete promatrati ili se možete boriti. Mi smo se odlučili za ovo drugo.” Baš na tim izborima, u njima susjednim gradovima Metkoviću i Omišu, vlast su preuzele nezavisne liste, u Metkoviću Mostov Božo Petrov, a u Omišu nezavisni Ivan Kovačić. “Ljudima smo počeli pričati o stvarima koje se tamo događaju, da shvate da se može. Imali smo težak zadatak, vratiti optimizam i nadu, jako smo se trudili iz oporbe doprijeti do ljudi, dokazati im da postoji neki drugi put.”

Pobjeda na izborima i počeci suradnje s Mostom

A onda su došli prijevremeni izbori 2015. gdje je Pranić shvatio da se stvarno nešto događa kad je vidio rezultate izbora; od HDZ-ova kandidata za gradonačelnika izgubio je za samo osam glasova, no dobili su većinu u Gradskom vijeću. Pranić je bio zadovoljan, u te izbore je išao s petnaestak suradnika i volonterima, pretežito mladim ljudima “Prije tih izbora je bilo baš napeto, cijela mašinerija HDZ-a, kompletni vrh stranke je dolazio u Vrgorac. Obećavali su brda i doline, a nakon izbora nitko više nije došao u Vrgorac”, priča.

“Kroz razgovore s ljudima kasnije, došli smo i do spoznaje da na tim izborima možda nije baš bilo sve regularno. Imali su svoje ljude u odborima, a nama je bilo teško kontrolirati izborni proces. Ali uspjeli smo osvojiti većinu u Gradskom vijeću.” No, tada dolazi do novih problema s gradonačelnikom iz redova HDZ-a. Kako Pranić, priča on je jednostavno odbio suradnji s njegovima zastupnicima. Taj status quo je trajao osam mjeseci, a onda je 2016. došlo još jednih izvanrednih izbora i preokreta. Ante Pranić odnio je nadmoćnu pobjedu i postao gradonačelnik Vrgorca. Već tada se Most probio na nacionalnu razinu, pa se njihova suradnja, koja je prve naznake imala još 2013. dodatno produbila.

Smatra da Most više neće s HDZ-om

Kako smo se dotakli Mosta, a nedavno mi je nezavisni zastupnik iz njihova kluba, Marko Vučetić, u intervjuu kazao kako Most čeka propadanje ako ne promijene vodstvo, htjela sam čuti Pranićevo mišljenje o tome. Dobila sam potpuno suprotan odgovor; on smatra da je Most najdemokratičnija stranka u Hrvatskoj, a hvali i za vodstvo za koje kaže da su se zamjerili mnogim lobijima i othrvali im se pa su stoga spremni i voditi državu.

Zanimalo me i kako to da Mostu, očito, ne zamjera što su dvaput koalirali s HDZ-om koji je bio njegov veliki protivnik na lokalnoj razini. I konačno, što ako i treći put dođe do takve koalicije. “Pa, mislim da više neće. HDZ i SDP vode mlaku politiku prema reformama. Ona politička opcija koja provede temeljite reforme i okrene Hrvatsku za 180 stupnjeva treba biti spremna za nestanak jer će se zamjeriti svima. Mislim da vrh HDZ-a i SDP-a na to nije spreman jer smatraju da su predodređeni trajno za političku scenu u Hrvatskoj. Kako će se oni reformski zamjeriti sustavu kada su sustav godinama gradili?”

Pranić Most baš ne vidi ni u kombinaciji sa Živim zidom, mada takvu suradnju rezolutno ne odbacuje. “Mislim da na određenim temama sve političke opcije, osim SDP-a i HDZ-a koje su aktivno više puta sudjelovale u vlasti i time međusobno jako umreženi na nižim nivoima, moraju sjesti za stol i vidjeti koliko se može naći konsenzusa oko reformskih pitanja”, kaže. No odmah onda dodaje i kako je Most, za razliku od Živog zida, aktivniji po pitanju zakonskih prijedloga u svim područjima.

‘Hrvatska bi trebala na izvanredne izbore’

A što se tiče najnovijih političkih događanja oko Agrokora i mail afere, sada već bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić, Pranić ne dvoji da bi Hrvatska trebala otići na nove izbore. Pritom ga, kaže, smetaju one priče da novi izbori nisu dobra opcija zbog stabilnosti i sličnih razloga. “Mi sad tu imamo skrpanu većinu od 76 zastupnika, a pričamo o nekoj reformskoj Vladi. To je smiješno.” Tijekom našeg razgovora, Pranić mi je više puta spomenuo kako ne voli govoriti o nekim planovima do čijeg ostvarenja ima još dugi put, ali s projektima koje je priveo kraju sasvim je druga priča.

S velikim zadovoljstvom tako priča o novootvorenom Poduzetničkom centru. Centar djeluje oko godinu dana i već ove godine osigurao je više od 8 milijuna kuna bespovratnih sredstava za realizaciju raznih gradskih projekata, među kojima je i projekt zapošljavanja 30-ak žena na dvije godine, energetska obnova vrtića, izgradnja nove ceste. Svi ti projekti dobrim su dijelom financirani iz fondova Europske unije. Iako na državnoj razini po uzimanju tog novca stalno kaskamo, situacija u Vrgorcu nije takva.

Umješno povlačenje novca iz EU fondova

Kako uspijevaju? “U to smo krenuli baš otpočetka, dakle prva točka prvog Gradskog vijeća kad smo došli na vlast bila je usvajanje strategije razvoja Grada Vrgorca”, kaže mi Pranić i dodaje kako se stalno radi na novim projektnim dokumentacijama. “Duboko smo svjesni da iz proračuna Vrgorca ne možemo financirati velike kapitalne projekte, ali možemo financirati dokumentaciju i sufinancirati izgradnju koja se najvećim dijelom radi iz bespovratnih sredstava. Tu vidim budućnost”, kaže.

No, projekt na koji je najponosniji nije Poduzetnički centar nego Gospodarska zona Ravča. “E tu smo, kada smo preuzeli vlast, zatekli jednu bezidejnu situaciju, opterećenost dugovima. Prvo smo izmijenili kompletnu dokumentaciju, a onda uspjeli povratiti 2 milijuna kuna u proračun preko jednog projekta vezanog za tu gospodarsku zonu. Promijenili smo odnos prema investitorima, da shvate da im želimo pomoći i sad već imamo investitore koji najavljuju oko 150 milijuna kuna investicija koje će otvoriti radna mjesta. Ako sagledam sve probleme koji su nas dočekali, brzinu njihova rješavanja i količinu uloženog vremena, smatram da je Gospodarska zona Ravča naš najveći uspjeh.”

 

Radikalni rezovi u gradskoj upravi

Pranić je inače, kada je došao na vlast napravio velike financijske rezove u gradskoj upravi. “To nije bio hir nego je stanje bilo neodrživo. Nije mi bilo normalno da sebi isplaćujem neku veliku plaću, moj prethodnik je imao duplo veću, dok ne mogu isplatiti dobavljače i sve ostavljene dugove. Mi smo zatekli grad u tolikim dubiozama da je to bilo užasno, zamislite račune u vrijednosti preko 2 milijuna koji vas doslovno mogu sutra ovršiti, a mjesečni prihod je manji od rashoda za plaće”, kaže. I zato je, kaže, napravio radikalne poteze i sebi smanjio plaću na 4.300 kuna, a svom zamjeniku na 3.800.

Smatra da bi i saborske plaće trebalo umanjiti. “Nije to da su saborski zastupnici najveći trošak Hrvatske, ali ako bi smanjivanje plaće saborskih zastupnika vratilo optimizam ljudima u smislu nesrazmjera s prosječnom plaćom u Hrvatskoj, mislim da bi to bio dobar potez”, kaže. Ipak, službenici u Vrgorcu sada primaju nešto veću plaću, od prvog dana ove godine zbog bolje financijske situacije, povećale su im se plaće, a time i Pranićeva, no samo fiktivno. On sada, obzirom da je postao zastupnik, volontira kao gradonačelnik. “Nemam ni službeni mobitel tako da je trošak Grada Vrgorca prema meni doslovce 0 kuna mjesečno”, kaže.

Zašto nije pritisnuo gumb kad se odlučivalo o Istanbulskoj?

No, nije uvijek sve tako lijepo kako možda zvuči. Pranića su na početku prvog mandata fizički napali kada je odbio nekoga zaposliti ‘preko veze’. S prijetnjama i prozivanjima se, priča, nerijetko susretne i danas “Kada pokušavate uvesti red u nesređenu malu sredinu, ne možete proći bez zamjeranja s pojedincima. Recimo, kada smo mi trebali u gradskoj upravi i gradskim trgovačkim društvima reći da su neki ljudi višak i financijsko opterećenje, koliko god to grubo zvučalo, doživjeli smo određene napade, prijetnje, prozivanja. Nisu to male neugodnosti, ali odlučio sam podvući crtu i napraviti što sam naumio. Nakon toga, što se vidi i po rezultatima prošlih lokalnih izbora, dobili smo još veću podršku građana.”

U Saboru nije glasao kada se odlučivalo o zakonu o Istanbulskoj konvenciji jer, kaže, ne voli ideologiju. – Kakve veze ima ideologija s dokumentom o nasilju žena? – pitam ga. “Bio sam u Saboru, ali kada se glasalo nisam pritisnuo gumb. Moj je stav da je ta tema ideološki nametnuta kako bi se zapravo zameo trag problemima koji stvarno postoje, a nisu mali što svjedoči odlazak 150 ljudi dnevno iz Hrvatske. Što se tiče pitanja kojim se bavi Istanbulska, mislim da sve te probleme možemo rješavati vlastitim zakonima. Društvo je i nakon toga glasanja ostalo podijeljeno, evo sad se oko toga još i pokreću referendumi, podjele se i dalje produbljuju. Ja ne želim sudjelovati u tome.”