Nevjerojatna afera: 'Varaždinski tajkuni danima su nas trovali i onda su nam lagali o tome'
Tajna akcija policije u zadnji je trenutak spriječila golemu katastrofu
Pod okriljem noći kamioni su jedan za drugim ulazili u krug tvornice u Dugoj Resi. Bio je kraj studenoga 2010. godine kada se daleko od očiju građana odvijala tajna akcija čiji su rezultati mogli biti pogubni za zdravlje svih koji su se nalazili u blizini tvornice. Otpad koji se tamo nije trebao naći dovožen je i uništavan, dok su u zrak odlazili plinovi štetni za ljude i okoliš.
No, policijski inspektori uredno su bilježili ulazak natovarenih vozila. U pravoj policijskoj klopci svaku registracijsku oznaku i marku kamiona snimili su tijekom tog tajnog nadzora. Policijska operacija pokrenuta je zbog sumnje u nezakonito zbrinjavanje otpadnih ulja i drugog otpada u krugu nekadašnje Pamučne industrije u Dugoj Resi.
Zabilježili su tako da je u ranim jutarnjim satima tamo dopremljeno sedam plastičnih spremnika od čak tisuću litara motornog ulja. Iako to još nije bilo zabrinjavajuće, ubrzo će se pokazati kako postoji ozbiljna sumnja da se tih dana u Dugoj Resi dogodilo iznimno opasno ugrožavanje okoliša otpadom. Ekološke udruge bile su na nogama.
Poslovne malverzacije
Pred sudom će sada zbog toga odgovarati Narcisa Huljev, koja je tada u dugoreškoj podružnici tvrtke T7 VIS iz Varaždina bila odgovorna za obradu i zbrinjavanje opasnog otpada, te Josip Brnadić, koji je u to vrijeme bio čelni čovjek postrojenja u Dugoj Resi.
U Dugoj Resi je nezakonito zbrinjavan otpad tvrtke T7 VIS, čiji je čelni čovjek bio Davor Patafta. Za to će sada odgovarati neki ključni ljudi firme
Inače, čelni čovjek T7 VIS-a je Davor Patafta, varaždinski tajkun koji ovih dana dijeli optuženičku klupu s bivšim gradonačelnikom Varaždina Ivanom Čehokom. Navodno mu je Čehok za vrijeme svog mandata pogodovao. U pitanju su bili upravo poslovi zbrinjavanja otpada, na čemu je Patafta izgradio svoje poslovno carstvo. Još 1992. godine zajedno s ocem otvorio je tvrtku Patting, koja je postala suvlasnik T7 VIS-a. Široj javnosti postao je poznat tek 2008. godine kada mu je otac prepustio vođenje tvrtki, a vrlo brzo o njemu se počelo govoriti kao o “tajnom gazdi Varaždina”. Platio je 12 milijuna kuna jamčevine kako bi rasplet suđenja čekao na slobodi. Sada se njegova bivša tvrtka nalazi pred novim sudskim progonom.
U pitanju su vrlo sofisticirane poslovne malverzacije koje su, međutim, mogle ozbiljno ugroziti okoliš da nisu spriječene odlučnom policijskom akcijom.
Nisu pustili inspektore
Prema dostupnim podacima, T7 VIS imao je odobrenje Ministarstva zaštite okoliša za zbrinjavanje otpadnih ulja u većini Hrvatske. No, Proizvodna jedinica u Dugoj Resi to odobrenje nije dobila sve do kraja veljače 2011. godine.
“Znajući da nemaju dozvolu za zbrinjavanje opasnog otpada, odnosno njegovo spaljivanje u energani, Narcisa Huljev i Josip Brnadić omogućili su da se između srpnja 2010. i siječnja 2011. godine tamo spaljuju otpadna ulja ključnog broja 160113 koja se ne smiju miješati te imaju kancerogena, mutagena i teratogena svojstva”, navode iz tužiteljstva. Kancerogene su one tvari koje mogu uzrokovati karcinome, mutagene su sposobne izazvati genetsku mutaciju stanica, dok teratogene tvari utječu na moguće malformacije ploda, objašnjavaju nam stručnjaci.
“Sve je to ugrožavalo kvalitetu zraka u Dugoj Resi budući da se energana nalazila u središtu grada”, naglašavaju tužitelji.
Podsjećaju i da tvrtka u veljači 2011. godine nije pustila inspektore u postrojenje, niti su u svibnju te godine obavili potrebna mjerenja emisije teških metala, dioksina i furana u otpadnim plinovima postrojenja.
Ključni uzorci
Među dokazima je priloženo i Izvješće o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada za termičku obradu što ga je izradio Zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar. I ta institucija potvrdila je da su uzorci iz energane u Dugoj Resi sadržavali otpade ulja druge kategorije, iz čega je pak izveden zaključak da je tamo spaljivano više od 40 posto opasnog otpada u odnosu na ostale energente. Što nije dopušteno.
Kamioni su usred noći dovozili na spaljivanje otpadna ulja koja se ne smiju miješati, a koja uzrokuju teške karcinome, ozbiljne genetske mutacije i razne malformacije ploda
Da su u Dugu Resu stizali kamioni sa sumnjivim teretom zabilježili su i policajci koji su nekoliko dana motrili ulaz. “Dana 7. prosinca u 7.10 sati ušlo je u krug tvornice vozilo radi istovara otpadnog ulja”, stajalo je u jednoj od njihovih bilješki s tajnog nadzora.
“Dana 29. prosinca 2010. u 7 sati u krug tvornice ušlo je vozilo registracijskih oznaka VŽ 829-JK koje je istovarilo staro ulje u termocentralu”, još je jedna razotkrivajuća bilješka koja je priložena kao dokaz protiv Narcise Huljev i Josipa Brnadića.
Kompanija prekršila gomilu zakona
Što se točno tih dana događalo u Dugoj Resi argumentirano je i vrlo preciznom dokumentacijom Ministarstva zaštite okoliša. Ona je priložena u sudskom spisu među dokazima protiv Narcise Huljev i Brnadića.
Ministarstvo je u svom nalazu navelo kako ima dokaze da su se s lož uljem u dugoreškoj energani spaljivala i otpadna ulja. Inspektori su, naime, pronašli tzv. Postrojenje za procjeđivanje otpadnih ulja u neposrednoj blizini čeličnog spremnika energane, a budući da je na njega bilo spojeno crijevo kojim se pretakalo otpadno ulje, moglo se zaključiti kako je i ono spaljivano uz lož ulje.
Patafta pokušao zavarati inspektore
Sve se to događalo iako opasan otpad nije bio naveden u dozvoli što ju je energana u Dugoj Resi u to vrijeme imala, niti je, kao što je bila obvezna, osigurala kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u zraku. Na sve to upozoravali su i očajni građani apelirajući uporno: “Dajte nam da dišemo”.
Patafta je pak inspektore pokušao uvjeriti da su u krivu. “Ulje je opasno dok se prikuplja i skladišti, no u trenutku kada se koristi kao energent više ne predstavlja opasni otpad”, tvrdio je naglašavajući kako je imao i sve potrebne dozvole. “Imamo sve dozvole za spaljivanje u kotlovnicama u Varaždinu, a tako je i u Dugoj Resi”, isticao je negirajući da je energana prekršila Zakon o otpadu, Pravilnik o gospodarenju opasnim otpadom, Pravilnik o načinu i uvjetima tehničke obrade otpada, kao i Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima. Inspektori i tužitelji, međutim, tvrde suprotno.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegramu od 9. travnja