'Bombu koja je 1975. ubila 11 Amerikanaca u New Yorku postavio je agent UDBE kojeg je štitio FBI'

U američkom tjedniku New York Observeru (izdavač i vlasnik je Jared Kushner, poznatiji kao muž Trumpove kćeri Ivane) prije nekoliko dana objavljen je širi članak o bombaškom napadu na LaGuardiji.

S novom, senzacionalnom tezom: razornu je bombu kućne izrade, zapravo, postavio agent jugoslavenske tajne službe UDBA-e infiltriran u redove tadašnje ekstremne hrvatske emigracije. To je učinjeno kako bi se američke vlasti, prije svega njen represivni aparat, potaknule na veliki obračun s jugoslavenskom političkom emigracijom u Sjedinjenim Državama.

Dosad se, uglavnom, taj grozan napad, iz različitih razloga i sasvim zlonamjerno i površno, pokušao povezati i sa skupinom oko pokojnog Zvonka Bušića, otmičara američkog zrakoplova u rujnu 1976. godine.

Lista sumnjivaca

Bušić i njegova supruga Julliene, pa i u nekoliko razgovora s piscem ovog teksta, kategorički su odbacili bilo kakvu povezanost s tragedijom na LaGuardiji. Američki mediji kroz sve ove godine od bombaškog atentata, pozivajući se na istražne organe, spominjali su i druge sumnjivce. Primjerice, Palestinsku oslobodilačku organizaciju (oni su vehementno, iz Bejruta, demantirali bilo kakvu upletenost), Židovsku obrambenu ligu ili stanovite teroriste iz Portorika.

Autor teksta u New York Observeru, s pretpostavkom o počinitelju iz redova UDBA-e ubačenom u redove hrvatske emigracije, zove se John R. Schindler. Povjesničar je i ekspert za obavještajne službe. Gotovo deset godina je radio u najtajnijoj američkoj obavještajnoj službi, Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji (NSA).

Bio je tamo, spominje u biografiji, obavještajni analitičar i stručnjak za protuobavještajnu zaštitu. Nakon toga dobio je katedru na prestižnom Naval War Collegeu, najvišoj ratnoj školi američke mornarice. Istina, u ljeto 2014., zbog specifičnih problema privatne naravi (zaista nisu bitni za procjenu njegova profesionalnog kredibiliteta) morao je dati ostavku i otići.

Otada se bavi nizom sigurnosnih tema, uključujući djelovanje islamskih terorista na Balkanu i upravo piše knjigu o mreži jugoslavenskih tajnih službi na teritoriju SAD-a i ima svoj blog. Veliki je kritičar Edwarda Snowdena, prebjega iz NSA i razotkrivanja operacija te agencije u borbi protiv globalnog terorizma nakon 9. rujna.

Istražitelji bez traga

U svom tekstu Schindler kronološki povezuje nekoliko bitnih detalja oko istrage bombaškog napada na njujorškoj LaGuardiji. On, dakle, tvrdi da mjesecima nakon napada gomila detektiva policije iz Queensa, pod zapovjedništvom Eda Drehera, nije uspjela ništa otkriti o počiniteljima. Nitko nije preuzimao odgovornost, forenzički tragovi upućivali su na bombu s dinamitom, ali nije bilo specifične informacije koje bi mogla bilo koga povezati sa smrtonosnom eksplozijom.

Istraga o bombi (kodnog imena LAGBOMB) u zračnoj luci dobila je novi, neočekivani, zamah nakon Bušićeva uhićenja zbog otmice zrakoplova TWA i pogibije policajca Briana Murraya.

Pokušao je deaktivirati eksplozivnu napravu koju je hrvatska skupina otmičara aviona, kao upozorenje o ozbiljnosti svojih namjera, ostavila na Central Stationu u New Yorku. Dvije činjenice bile su znakovite za istražitelje: prva, da su otmičari krenuli s istog aerodroma gdje je eksplodirala bomba i druga, da je avion bio u vlasništvu tvrtke TWA kao i terminal gdje je u eksploziji ubijeno 11 Amerikanaca.

Spomenuti detektiv istražitelj Ed Dreher, piše Schindler u svom članku, ispitao je Bušića o tome čim je ovaj, nakon izručenja iz Pariza, prebačen u SAD. Izmučeni i neispavani Bušić, na Dreherovo iznenađenje, rekao je da je uistinu bio na aerodromu LaGuardia tog kobnog 29. prosinca 1975. kada se dogodio bombaški napad. To što je Bušić tada rekao detektivu nije bilo priznanje krivnje, ali je Dreher smatrao da je sad samo pitanje trenutka kada će Zvonko Bušić potvrditi da je postavio i tu bombu. To se nije dogodilo. Ljudi iz FBI-ja preuzeli su Bušića pod svoju jurisdikciju jer je otmica putničkog zrakoplova federalno kazneno djelo. Dreher više nikad nije ispitivao Hrvata, kaže Schindler.

Schindler, pak, zaključuje da je to bilo tako zbog toga jer Savezni ured za istrage nije želio da se išta dozna o odnosima unutar ekstremne hrvatske emigracije. Bušić je, pak, objasnio svoje izjave njujorškim detektivima o boravku u zračnoj luci na dan bombaškog napada kao posljedicu teškog umora i zbunjenosti. “Da je bilo i trunke dokaza protiv mene, zar mislite da bi američke vlasti tako lako prešle preko toga”, objasnio je u jednom razgovoru nakon izlaska na slobodu i dolaska u Hrvatsku.

Tajni rat UDBE i emigranata

Autor članaka u američkom tjedniku objašnjava i širi kontekst tadašnjih odnosa. U mnogim gradovima u SAD-u, kaže, trajao je tajni rat između ekstremne hrvatske emigracije i komunističkog režima u Beogradu. Emigranti su agitirali, protestirali, otimali zrakoplove, postavljali paklene naprave, napadali ambasade i jugoslavenske diplomate. Odgovor Beograda bile su akcije agenata državne sigurnosti na teritoriju SAD-a, ali i drugdje u svijetu.

Zastrašivanja i ubojstva ljudi, koji su bili označeni kao radikalni emigranti, bila su izvedeni po klasičnim modelima tajnih ili “crnih” operacija u inozemstvu. Oko 15 takvih ubojstava izvedeno je na državnom teritoriju Sjedinjenih Država, ali nijedno nije, piše John Schindler, riješeno.

Jugoslavenski agenti, istodobno, nadmudrivali su se s američkim obavještajnim službama. Schindler otkriva, bez navođenja izvora, da su agenti UDBA-e, s konkretnim zadacima likvidacija emigranta, gotovo redovno kontaktirali FBI i nudili usluge kad bi stigli u SAD. Amerikanci su željeli ljude koji su ih mogli informirati o događajima i namjerama ekstremne emigracije u Sjedinjenim Državama s područja tadašnje SFRJ. S određenom razinom zaštite FBI-ja, agenti UDBA-e mogli su obaviti zadaću, eliminirati svoj cilj i izvući se bez ikakvih ozbiljnih problema. Korist je, očito, bila obostrana.

Veći dio emigrantskih organizacija, prosuđuje američki analitičar u svome tekstu, bio je ozbiljno premrežen jugoslavenskim agentima. Objašnjava da je zbog toga gotovo nemoguće reći koje su operacije emigrantskih skupina zaista bile autonomno osmišljene, a koje je, zapravo, vodila ili barem sugerirala UDBA. “Oni nisu napravili ništa što je imalo dovelo do sloma Jugoslavije, ali su svakako napravili puno da bi se otpor hrvatskih emigranata protiv jugoslavenskog režima izjednačio s fanatizmom, terorizmom i ubojstvima”, zaključuje.

Nekoliko godina nakon uhićenja Bušića i drugova američki FBI je potpuno razbio mrežu hrvatskih ekstremista u SAD-u. Slijedom toga početkom 80-ih održano je nekoliko zasebnih suđenja te je deset pripadnika hrvatskih emigrantskih skupina dobilo ozbiljne zatvorske kazne.

Žrtve urote ili teroristi

“Optuženi u tim procesima”, piše Schindler u New York Observeru, “tvrdili su da su žrtve urote UDBA-e. To je zvučalo kao scenarij lošeg filma, ali je sasvim moguće. Baš u to isto vrijeme, događao se senzacionalni proces u Australiji gdje je šestero hrvatskih emigranata osuđeno za organizaciju terorističkih napada. Tzv. ‘šestorka iz Sydneya’ tvrdila je da su nevini i da im je sve namjestio agent provokator UDBA-e koji je baš zbog toga stigao iz Jugoslavije. To se zaista pokazalo točnim”, kaže Schindler.

U članku se postavlja pitanje je li se slična stvar dogodila i na aerodromu LaGuardia? Schindler, valjda utemeljeno, tvrdi da se u “balkanskim špijunskim krugovima s kojima je blizak”, govori kako su hrvatski ekstremisti planirali napad u zračnoj luci u kojem nije trebao nitko poginuti.

Schindler kaže da je njujorška policija imala tezu po kojoj je do eksplozije došlo u krivom trenutku zbog pogreške u satnom mehanizmu. “Ali tu bombu je izradio ubačeni agent UDBA-e koji je želio diskreditirati skupinu. Stariji pripadnik UDBA-e ispričao je da je pravi bombaš bio jedan od njegovih, u isto vrijeme i doušnik FBI-ja, kojeg je nakon tragedije na LaGuardiji zaštitila američka služba”.

Schindler oko ovoga dvoji, no zaključuje da ne bi trebalo sasvim odbaciti takav slijed događaja. Svoj zaključak izvodi iz njemu poznatog slučaja ubojstva srpskog političkog aktivista u Chicagu. Srbina je ubodima noža likvidirao agent UDBA-e, a pritom nije poštedio ni njegovu 9-godišnju kćer.

Pozivajući se na izvore u bivšoj jugoslavenskoj tajnoj službi Schindler kaže da je ubojica bio i informator FBI-ja te da ga je američka služba zaštitila od istrage i kaznenog progona te mu osigurala novi identitet.

“Dokazi o ovome već godinama postoje kod ljudi koji su bili pripadnici obavještajnih službi niza država i sad sam odlučio ovo otkriti javnosti”, rekao je Telegramu autor John R. Schindler.

On kaže da upravo završava knjigu o tajnim akcijama UDBA-e i da je sada, zapravo, savršen tajming za to. Ne želi otkriti identitet osobe koja je postavila ubojitu bombu na LaGuardiji. “Tako nešto još nisam spreman otkriti”, dodaje. U razgovoru za Telegram objašnjava da je teško točno odgovoriti na pitanje koliko je agenata imala jugoslavenska služba u SAD-u.

“Zajedno s KOS-om, tijekom 70-ih, više od 12 ljudi bilo je stalno raspoređeno u SAD-u. Uglavnom su boravili i radili pod diplomatskom krinkom. S druge strane, postojalo je i jezgro agenata UDBA-e koji nisu bili vezani uz ambasadu ili druga diplomatska predstavništva. Procjenjujem između deset i dvanaest ljudi.

Dvostruka mjerila

Treća razina su bili doslovno stotine emigranata s područja bivše SFRJ koji su surađivali s UDBA-om i KOS-om. Dostavljali su informacije i odrađivali manje zadaće za njih”.

Schindler je uvjeren kako nije postojao nikakav službeni dogovor između Washingtona i Beograda oko akcija jugoslavenskih obavještajnih službi u SAD-u. “Američka vlada je dobro znala da jugoslavenske tajne službe vode kampanju državnog terora protiv ‘neprijateljske emigracije’ gdje je cilj bio eliminacija terorista, ali i političkih disidenata. “Ipak, bivšu Jugoslaviju smatrali smo tijekom Hladnog rata za stanovitog saveznika pa su države članice NATO saveza okretale glavu kada je riječ o zločinima UDBA-e.”

Državni terorizam

Američka obavještajna zajednica, uključujući i FBI, tražila je od administracije u Washingtonu da djeluje, otkriva Telegramov sugovornik. “Primjerice, zatraženo je izbacivanje iz SAD-a jugoslavenskih diplomata za koje se znalo da su agenti UDBA-e te da su povezani s državnim terorizmom. Obično bi State Department zaustavio takva postupanja jer su željeli održati dobre političke odnose s vladom u Beogradu.”

Ova prepucavanja i nesporazumi posebno su bili aktualni 70-ih i 80-ih godina i vrlo je mali broj diplomata iz SFRJ proglašen nepoželjnima u SAD-u zbog veza s terorističkim akcijama UDBA-e. Zapravo, kaže Schindler, administracija u Washingtonu okretala je glavu na takve stvari, a to nikad nije činila kada su u pitanju bile akcije eliminiranja emigranta u organizaciji sovjetskog KGB-a ili neke druge slične službe iz tadašnjeg istočnog bloka.

“Istini za volju, vlade u Londonu, Parizu, Bonnu ili u nekoj drugoj zapadnoeuropskoj državi činile su isto. Evo, ubojstvo Brune Bušića u Parizu, koje je organizirala i provela UDBA u listopadu 1978., bilo je beznačajni incident u europskim okvirima. A likvidacija otrovnim kišobranom bugarskog disidenta Georgija Markova u Londonu. jedva mjesec dana ranije, postala je svjetska senzacija. Tito i UDBA uvijek su imali benefite zbog dvostrukih standarda na Zapadu.”