Nije tajna da je papa Franjo vrlo nesklon Bozaniću. Očekuje se da će se novi nadbiskup odmaknuti od HDZ-a
Na mjesto zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića doći će Dražen Kutleša, čovjek koji uživa veliko papino povjerenje
Dvije vijesti pristigle iz Vatikana izazvale su veliko iznenađenje u Katoličkoj crkvi i hrvatskoj javnosti. Papa Franjo imenovao je biskupa splitsko-makarske biskupije Dražena Kutlešu za novog zagrebačkog nadbiskupa, a na njegovo mjesto vratio je iz mirovine bivšeg zadarskog nadbiskupa monsinjora Želimira Puljića, što je doista veliki presedan.
Bolji poznavatelji prilika u Vatikanu drže da je biskup Puljić izvučen iz mirovine jer nije nađena odgovarajuća zamjena za biskupa Kutlešu. Što se, pak, tiče postavljanja biskupa Kutleše za zagrebačkog nadbiskupa, ono je možda izazvalo iznenađenje na Kaptolu, ali svakako nije za one koji prate unutarnja previranja u Vatikanu, ali i na Kaptolu.
Papa Franjo povukao do tada nezabilježen potez
Naime, u studenome 2018., papa Franjo je primio u redovnu audijenciju hrvatske biskupe i tom je prilikom povukao do tada nezabilježen potez. Nakon sastanka s biskupima, papa Franjo primio je u odvojenu posjetu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, što naravno nije bilo posve neuobičajeno.
No, onda je papa Franjo dotukao biskupe iz Hrvatske: u odvojenu posjetu primio je i tadašnjeg porečko pulskog biskupa monsinjora Dražena Kutlešu. Jednako veliku senzaciju izazvao je i način na koji je o tom susretu obaviještena javnost. Vatikan je izdao službeno priopćenje o tom sastanku premda to nije uobičajeno kada papa prima niže rangirane vjerske dužnosnike.
Bio je to jasan znak da bi biskup Kutleša mogao biti imenovan zagrebačkim nadbiskupom. Tim više što je papa prije toga primio kardinala Bozanića pa se logično zaključilo da ga je obavijestio o toj svojoj odluci.
Jandroković bio iznenada pozvan u Vatikan
Ti dramatični događaji u Rimu izazvali su pravi potres na Kaptolu: sva ta događanja u Rimu bila su jasna naznaka da će biskup Kutleša zamijeniti kardinala Bozanića na funkciji zagrebačkog nadbiskupa. A da bi se to zaista moglo dogoditi ubrzo se i potvrdilo: 17. studenoga nadbiskup Paul Gallagher, tajnik Vatikana za odnose s državama, primio je predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića.
Među biskupima se odmah proširila vijest da je predsjednik Sabora iznenada pozvan u Vatikan, a da je to bilo točno vidjelo se i po tome što posjet Jandrokovića Vatikanu nije bio medijski praćen na uobičajeni, pompozni način. A s obzirom na to da Vatikan uvijek unaprijed obavještava vladajuće političare zemalja u kojima namjerava napraviti važne kadrovske promjene, a u to svakako spada i imenovanje novih nadbiskupa, odmah je postalo jasno o čemu se radi.
Uostalom, i prije imenovanja biskupa Josipa Bozanića za zagrebačkog nadbiskupa, Vatikan je o tome obavijestio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Matu Granića.
Privatni računi u Vatikanskoj banci
Inače, među katoličkim biskupima u Hrvatskoj u to vrijeme već se nagađalo da će kardinal Bozanić napustiti svoju funkciju na Kaptolu jer nije bila nikakva tajna da njegovi odnosi s papom Franjom nisu baš najbolji.
Naime, 2016., u godišnjem izvještaju Vatikanske banke, otkriveno je da su šestorica članova odbora Instituta za religijske poslove (IOR), kako glasi službeno ime Vatikanske banke, imali u toj banci privatne račune na kojima je bilo pohranjeno gotovo 4 milijuna eura.
I tada je uslijedio šok na Kaptolu: ime kardinala Bozanića posebno je izdvojeno i spomenuto, premda nije navedeno koliko je novca posjedovao na svom računu. Nije trebalo biti odviše mudar da bi se zaključilo kako je ime kardinala Bozanića namjerno spomenuto, jer se takva vijest nije mogla objaviti bez znanja samog vrha vatikanske hijerarhije. Već se po tomu naslućivalo da je, što se tiče Vatikana, kardinal Bozanić definitivno otpisan.
Novi preokret, slavlje među Bozanićevim pristalicama
Nakon što su se biskupi vratili iz Rima u Hrvatsku, ubrzo je došlo do još jednog spektakularnog preokreta. Kardinal Josip Bozanić ostao je zagrebački nadbiskup, a po kaptolskim kuloarima objašnjavalo se da je Kutleša otpao jer se u medijima previše pisalo o njegovu imenovanju, što u Vatikanu ne podnose.
Druga, puno vjerojatnija verzija, bila je kako je skupina kardinala u Vatikanu na čelu s tadašnjim kardinalom Angelom Sodanom, koja se protivila politici pape Franje, uspjela uvjeriti papu da bi imenovanje Kutleše izazvalo veliki otpor na Kaptolu. Nakon što je na kraju morao popustiti pod pritiskom Sodanovog lobija, kako bi koliko-toliko opravdao svoje odustajanje od Kutleše, papa Franjo imenovao ga je za nadbiskupa splitsko makarske biskupije.
Što je, dakako, izazvalo slavlje među pristalicama kardinala Bozanića na Kaptolu. Bilo je, naime, jasno da je tim postavljenjem Kutleša otpao kao mogući nasljednik Bozanića. Papa je tada imenovao Kutlešu za nadbiskupa koadjutora, dakle biskupa s pravom nasljeđivanja biskupa Barišića koji je trebao za dvije godine ići u mirovinu.
Kada su zahladili odnosi između Kaptola i Svete Stolice
Nakon što je argentinski kardinal izabrala Jorge Maria Bergoglio izabran za papu, među njegovim prvim odlukama bila je smjena kardinala monsinjora Nikole Eterovića koji je tada obavljao iznimno utjecajnu funkciju generalnog tajnika Biskupske sinode, koja se drži trećom dužnosti u vatikanskoj hijerarhiji. Od tada su se odnosi između Kaptola i Svete Stolice počeli hladiti.
Vatikan nije krio nezadovoljstvo što kardinal Bozanić nije uspio obnoviti odnose između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve. Od Bozanića se očekivalo da će Svetoj Stolici pomoći da preko Beograda i Srpske pravoslavne crkve uspostavi dijalog s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Bozaniću se u Vatikanu također počelo predbacivati da se priklonio radikalno konzervativnim i desnim biskupima koje u Rimu drže nacionalistima, što je daleko od načela univerzalnosti Katoličke crkve.
Papa ga ignorirao, a ni na Kaptolu mu nisu cvale ruže
Iako je pobijedio, Vatikan je kardinalu Bozaniću ipak zagorčavao život. Smijenio ga je, primjerice, s funkcije tajnika Komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom. A na njegovo mjesto imenovao je, nikog drugog, nego biskupa Dražena Kutlešu. Što je bila vrlo jasna poruka Svete Stolice.
Funkcija predsjednika Biskupske komisije HBK za odnose s državom najvažnije je i najmoćnije mjesto u katoličkoj hijerarhiji. A koliko papa Franjo nije držao previše do kardinala Bozanić govori i to da je ignorirao sve njegove prijedloge o postavljanju novih biskupa te ih je imenovao bez njegove suglasnosti. Papa Franjo je izabirao samo svećenike koji su posvećeni svojem temeljnom poslanju, lojalni Vatikanu i odani sljedbenici politike pape Franje.
Ni na Kaptolu kardinalu Bozaniću nisu cvale ruže. Predbacivalo mu se da nije učinio dovoljno da se kardinal Stepinac proglasio svecem, a jako mu se zamjerilo što kao član vatikanske komisije nije spriječio povrat nekadašnjeg benediktinskog samostana u Dajli talijanskoj opatiji Praglia. Papa je, s obzirom da je kardinal Bozanić bio član komisije koja je o tomu odlučivala, smijenio biskupa Ivana Milovana, koji se protivio predaji samostana u Dajli Talijanima.
Vatikan mu zamjerao i preveliku politizaciju Crkve
Vatikan također nije krio nezadovoljstvo prevelikom politizacijom katoličke Crkve u Hrvatskoj te je upozoravao kardinala Bozanića da se Crkva ne bi trebala toliko uplitati u dnevnu politiku i povezivati s političkim strankama jer je to u suprotnosti s politikom koju zastupa papa Franjo.
Nakon svega što se događalo pa i najnovije odluke pape Franje nije čudno što se na Kaptolu tvrdi da je biskup Dražen Kutleša čovjek Vatikana, da ima jako uporište u rimskoj kuriji u kojoj je boravio neko vrijeme. Stoga drže da će biti puno dosljedniji provoditelj politike Vatikana od kardinala Bozanića. Vjeruje se, također, da će se on držati podalje od svih političkih stranaka, pa i HDZ-a.
Tko je Bozanićev nasljednik, Dražen Kutleša
Biskup Kutleša rođen je 1968. u Tomislavgradu u BiH. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 1993., a 2001. je doktorirao je na rimskom Urbanianumu. Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u mostarskoj katedrali, od 1998. do 2006. župni upravitelj u Grudama, bio je docent kanonskog prava na Teološkom institutu u Mostaru te vicekancelar u Biskupijskoj kuriji.
Od 2006. do 2011. bio je član Kongregacije za biskupe u Vatikanu, a od 2011. suradnik je Kongregacije za kauze svetih i disciplinu sakramenta.