Pozadina nagle smjene na Kaptolu: ‘Bozanića je Papina odluka teško pogodila, a Kutleša ga je napao…’

Iznenađenje novog nadbiskupa

Sljedeće iznenađenje priredio je sam Kutleša koji u poruci nakon što ga je papa imenovao koadjutorom, niti jednom jedinom riječju nije spomenuo kardinala Bozanića. To je doista nezamisliva gesta jer je običaj da se svećenicima, pogotovo s kardinalskim šeširom i funkcijom prvog čovjeka tako važne nadbiskupije, kao što je zagrebačka, posebno zahvali na svemu što je učinio u svom iznimno bogatom životu i crkvenoj karijeri. Međutim nadbiskup Kutleša nije izgovorio ni najprotokolarnije riječi zahvale kardinalu Bozaniću.

Jasno je, dakako, da je to učinio namjerno. Premda je znao kakva će to biti senzacija, ipak je odlučio tom gestom poslati jasnu poruku kaptolskoj hijerarhiji. Ona glasi: završila je jedna era i počinje druga koja će biti potpuno u skladu s naukom pape Franje te bitno različita od one iz doba Bozanićeve vladavine. A jedna o glavnih karakteristika te ere bila je otpor brojnih biskupa i svećenika politici pape Franje. Njegove ideje o modernizacije Crkve nikada nisu bile do kraja prihvaćene u Hrvatskoj.

Tuđman čestitao nakon dva mjeseca

Podozrenje Vatikana spram Kaptola međutim nije od jučer. Izbilo je u javnost još za izbora nasljednika zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Umjesto kandidata Kaptola, Sveta Stolica imenovala je potpuno nepoznatog biskupa Krčke nadbiskupije Josipa Bozanića.

Ta odluka pape Ivana Pavle II izazvala je konsternaciju ne samo na Kaptolu. Predsjednik Franjo Tuđman čestitao je Bozaniću na imenovanju tek nakon dva mjeseca. Ni tada Vatikan nije odabrao za zagrebačkog nadbiskupa nekoga iz kaptolske hijerarhije. Zanimljivo da je tada je biskup Bozanić dočekan sa sličnim nepovjerenjem kao što na Kaptolu danas dočekuju nadbiskupa Kutlešu. Obojicu su doživljavali kao potpuno strana tijela.

Skandal s tajnom ušteđevinom

Odnos pape Franje spram kardinala Bozanića javno se počeo urušavati još 2016. godine. Tada je objavljeno godišnje izvješće Vatikanske banke u kojem je otkriveno da se na privatnim računima šestorice članova odbora Instituta za religijske poslove (IOR), kako glasi službeno ime Vatikanske banke, nalazilo više od 4 milijuna eura.

Posebno je bilo znakovito što je prokazano samo ime kardinala Josipa Bozanića, premda je ostao donekle zaštićen jer nije objavljeno koliko je imao eura na svom računu. S obzirom na to da je izdvojeno samo ime kardinala Bozanića, bilo je jasno da se to moglo učiniti isključivo uz pristanak i odobrenje pape Franje. To je bio još jedan pokazatelj kako se u Vatikanu gleda na kardinala Bozanića.

Urušavanje odnosa s Vatikanom

Odnosi između Rima i Kaptola dodatno su se počeli zaoštravati nakon što je argentinski kardinal Jorge Maria Bergoglio izabran za papu. Jedna od njegovih prvih odluka bila je smjena kardinala monsinjora Nikole Eterovića koji je tada obavljao iznimno utjecajnu funkciju generalnog tajnika Biskupske sinode.

Sve to, kao i reforme koje provodi, okrenule su protiv pape Franje u Hrvatskoj dio klera i vjernika. Jedan visokopozicionirani svećenik na Kaptolu objašnjavao je kako papa Franjo ima s Kaptolom ima više problema. „Južnoamerički svećenici velikim su dijelom ljevičari, pa i komunisti, koji cijeli svoj vijek provode štiteći sirotinju od izrabljivanja i terora. I oni ne razumiju da je u Hrvatskoj posve drugačija situacija jer je primarna zadaća Crkve bila očuvanje nacionalnog identiteta.“

Uz to sugovornik Telegrama istaknuo je da se papa Franjo kao svećenik i nadbiskup u Buenos Airesu uglavnom susretao s Hrvatima koji su došli u Argentinu kao pripadnici ustaškog režima bježeći zbog zločina koje su počinili i zbog suradnje s nacistima. „I zbog toga je papa Franjo stekao krivi dojam o Hrvatima.“

Svećenici skloni rastrošnom životu

Također, papa Franjo drži da je zbog golemog novca koji Katolička crkva u Hrvatskoj dobiva od države, dio svećenika sklon raskošnom životu i luksuzu. Puno više od svećenika u drugim državama gdje se crkva mora sama pobrinuti za svoje prihode. Posebno je kardinalu Bozaniću bilo zamjerena prevelika politizacija biskupa i svećenika te njihova slizanost s vlasti.

Koliko papa Franjo nije držao do kardinala Bozanića pokazuje i to što je ignorirao sve njegove prijedloge o postavljanju novih biskupa. Papa Franjo odabirao je samo svećenike koji su posvećeni svojem temeljnom poslanju, lojalni Vatikanu i odani sljedbenici njegove politike.

I na kraju, papa Franjo drži kardinala Bozanića osobno odgovornim što se dio klera otvoreno protivi njegovoj politici te što se priklonio radikalno konzervativnim i desnim biskupima koje u Rimu drže nacionalistima, što je suprotno načelima univerzalnosti Katoličke crkve.

Vidjelo se i po Kutlešinom ponašanju

Zbog svega toga ne čudi što je papa Franjo toliko žurio sa smjenom kardinala Bozanića. Uostalom, da će promjena na Kaptolu biti izvedena puno prije nego li je to uobičajeno, bilo je vidljivo i po ponašanju nadbiskupa Kutleše. Odmah se, naime, pokazalo da on praktički zna sve o svakome na Kaptolu, da je upućen u sve tajne i sukobe interesnih skupina te da je tako dobro pripremljen, da u svakom trenutku može preuzeti novu dužnost.

Svi su bili iznenađeni kad su se uvjerili koliko dobro poznaje, ne osobno nego preko papira, sve; od visokorangiranih biskupa do svećenika koji ne obavljaju bog zna kako važne dužnosti. Vidjelo se to i po tomu kad bi mu se netko želio predstaviti, a Kutleša bi samo odmahnuo rukom i kazao: “Ne treba, znam sve o tebi.“

Bozanić se teško mirio s odlukom

Svećenici bliski kardinalu Bozaniću priznaju da ga je Papin potez teško pogodio. Ne samo psihički već i fizički, budući da je u kratko vrijeme naglo smršavio. Otkako ga je papa Franjo imenovao koadjutorom, nadbiskupa Kutlešu određeni konzervativni i desničarski krugovi u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, pokušavaju diskreditirati na različite načine.

Najčešće ga se optužuje da, kao i papa Franjo, ne priznaje ukazanje Gospe na Međugorju. Pritom zaboravljaju da nijedan papa nije povjerovao u istinitost te priče, već su držali da je posrijedi izmišljotina fratara koji su željeli još i dobro zaraditi.

Uostalom, kao i većina drugih stvari koja mu se stavlja na teret, nije istina da se nadbiskup Kutleša protivi Međugorju. U monografiji “Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat Mostar o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”, svećenik Kutleša samo je citirao crkvene zakone koji obvezuje na ponašanje vjernike i župnika u takvim situacijama.

Sukob oko poznatog slučaja Dajla

Zamjera mu se i bliskost s nekadašnjim mostarsko-duvanjskim biskupom Ratkom Perićem koji je uživao veliki ugled i povjerenje Vatikana. On je, naime, bio u sukobu s hercegovačkim franjevcima oko raspodjele župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Pritom zaboravljaju da su franjevci i kardinala Kuharića, koji je pokušao pomiriti fratre i biskupe, istjerali iz Hercegovine prijeteći mu čak i oružjem.

Biskupu Kutleši također se zamjera da je bespogovorno prihvatio odluku Benedikta XVI o smjeni biskupa Ivana Milovana koji nije želio potpisati sporazum o Dajli te je poslušno prihvatio svoje imenovanje na mjesto porečko pulskog nadbiskupa. No Kulešini osporavatelji ne žele priznati da je upravo on odigrao presudnu ulogu u rješavanju tog spora. Istina, o tome tko je odgovoran za slučaj može se naslutiti iz sukoba kardinala Bozanića i biskupa Dražena Kutleše.

Teške riječi kakve se rijetko čuju

Iz dobro upućenih izvora Telegram je saznao da se biskup Kutleša na jednom sastanku žestoko okomio na kardinala Bozanića optužujući ga da je on, kao član vatikanske komisije, odgovoran da je Dajla zamalo predana u ruke benediktanaca. Svjedoci tvrde da je tada Kutleša na račun Bozanića uputio iznimno teške riječi, kakve su rijetko čuju u raspravama među biskupima.

Kutleši se očekivano najviše zamjera da je čovjek od maksimalnog povjerenja Vatikana te iznimno blizak papi Franji. Oni koji ga bolje poznaju tvrde pak da je riječ o iznimno inteligentnom, racionalnom i skromnom svećeniku, vrlo marljivoj i stručnoj osobi, posebice po pitanjima kanonskog prava.